MILANOVIĆEV SAVJETNIK

‘Zemlju na Baniji čiji vlasnici se ne javljaju treba dati poduzetnicima, a cijepljenje poticati oslobađanjem od RTV pretplate‘

‘Fokusirali smo se na Baniju jer ona nema nikakav dugoročni strateški dokument. Mi smo taj prostor zapustili‘, kaže Mačkić
Velibor Mačkić
 Darko Tomas/Cropix

Savjetnik predsjednika Republike za ekonomiju, Velibor Mačkić, gostovao je u programu N1 televizije te je u emisiji Točka na tjedan voditeljice i urednice Nataše Božić Šarić govorio, između ostalog, o obnovi Banije.

Osvrnuo se na riječi predsjednika Zorana Milanovića da 'Banija neće biti Štajerska, nego vjerojatnije Lika'.

- Kad se radi dugoročna vizija, vi birate optimalan scenarij uvažavajući posebnosti prostora. Mi smo se fokusirali na Baniju jer ona nema nikakav dugoročni strateški dokument. Mi smo taj prostor zapustili, potres je samo svratio pozornost na to. Mi imamo ogromnu odgovornost za taj prostor. Točno je što je predsjednik rekao da je to prostor spram kojeg imamo ogroman dug, kazao je Mačkić.

Slaže se s tvrdnjom da obnova zapinje na svakom koraku, no dodaje kako predsjednik nema mandat da riješi probleme.

- Predsjednik nema takav mandat, a ni radna skupina koju je okupio. Predsjednik je sam skrenuo pažnju na to. Ideja nam je nastupiti koliko god možemo kooperativno i ponuditi im nešto komplementarno onome što rade. Razmišljajući o izazovima, veliko je pitanje tko od njih stigne razmišljati o dugoročnoj viziji, to je ono što radi predsjednik.

Jedna od stvari o kojima se govori je da mora biti dosegnuta visoka razina otpornosti na prirodne nepogode nakon što se dobro provede obnova. To se, naprosto, mora učiniti, kaže Mačkić.

- Što će se dogoditi u suprotnom? Mi imamo ljude koji kažu da imaju problem s bazičnom infrastrukturom, vodom i strujom. Mi to moramo napraviti. Bez toga, ja ne znam kako išta napraviti tamo, ako ne riješite pitanje bazične infrastrukture. Ne da bi riješili problem dvoje staraca koji su se vratili tu umrijeti… To je pretpostavka bilo kakve poslovne aktivnost. Mi tome pristupamo na način da se neke stvari, koje se podrazumijevaju u zemlji koja je članica EU, riješimo.

Mačkić je kazao da je 'slon u sobi' to što u tom kraju ne postoji ni temeljna infrastruktura te da je jedini odgovor intervencija javnog sektora.

- To je nažalost ono što je izostalo. Ne možete ništa razvijati bez intervencije javnog sektora. To nažalost nije napravljeno sredinom i krajem 90-ih, ali ovo je prilika da vratimo dug tom prostoru. Tko želi prostor za koji može reći da tamo obitava više životnja nego ljudi?

Kazao je da je prostor Banije posebno važan kako bi se omogućio ravnomjeran regionalni razvoj.

- Čini mi se da se treba sjesti i vidjeti što točno Vlada planira, da se vide i drugi zainteresirani dionici koji postoje i na temelju toga da krenemo dalje. Ovo je problem od kojeg u ovom trenutku ne mogu vidjeti veći. Loptica je na drugoj strani. Dosad nisam dobio komentare iz Vlade, ali možda treba vremena.

Od potresa je prošlo više od pola godine, a na Baniji nisu riješena elementarna pitanja te ne postoje čak ni papirnati uvjeti da ta obnova krene. Ipak, Mačkić kaže da obnova nema alternative.

- Upravo da se ne dogodi da sve samo nastavi propadati, to je bila inicijalna reakcija kad smo sljedeći dan otišli tamo i početkom siječnja sjeli i dogovorili se da ponudimo viziju, da vidimo gdje želimo ići... Prvi korak je obnova, osiguranje bazične infrastrukture. Mi smo od vizije došli do ključnih problema. Kad vidite koje su razvojne posebnosti tog kraja... Problem je aktiviranje razvojnih resusrsa. Mora se razriješiti pitanje zemljišta. Kad postoji to kao temelj, onda kako anticipirati ono što je pred nama. Nije velika mudrost da ne možete replicirati postojeću poljoprivrednu proizvodnju, nešto morate dati, neki novi twist. Tu se naša ideja grana u dva smjera. Prvi je industrijska konoplja u medicinske svrhe, koja se onda povezuje s resursom koji tamo već postoji, a to su Terme Topusko. Druga stvar je proizvodnja tzv. biljnog mesa, što je nešto što se već vidi, to je trend i brzorastuće tržište. Htio bih reći da se dosta često priča da je rješenje dovršetak autoceste Zagreb-Sisak. Nije, to će pospješiti odlazak ljudi. Važno je prekriti lokalnu razinu cestama. Vi to morate premrežiti. Kako selima koja su tamo ponuditi usluge? Kad kažemo interventicja javnog sektora, ne misli se samo na financije, kaže Mačkić no priznaje da je teško reći kad bi sve skupa moglo zaživjeti.

- Znat će se onog trenutka kad se krene u to. Mi smo ponudili rješenje - sekvestracija. Vi uđete u posjed, tu zemlju date nekome tko će se baviti proizvodnjom. Osoba koja tu zemlju koristi uplaćuje lokalnoj jedinici novac na poseban račun koji je otvoren samo za tu namjenu kako bi se u trenutku kad se vlasnik obrati nekome da se radi na njegovoj zemlji reklo da imaju novac za njega, kaže Mačkić.

- To nije konfiskacija, nacionalizacija. Ovo je nešto sasvim drugo. Onog trenutka kad se netko javi i kaže da je to njegovo zemljište, to je kraj te priče.

Iako je taj kraj poznat po industriji, nije se počelo od reindustrijalizacije, a Mačkić kaže da su krenuli od onoga što tamo postoji.

- Drvna industrija postoji i evidentan je tržišni interes. Vi koristite resurse koji su u tom kraju… Što su dva najveća zagađivača? Promet i zgradarstvo. Riješite taj problem na ovaj način i aktivirate lokalne resurse. Mi nismo išli dominantno na reindustreijalizaiju, bez ljudi je ne možete napraviti. Sve o čemu smo pričali, to su stvari gdje trebate snažnu intervenciju javnog sektora.Ne može se to napraviti da nemate potporu i pomoć npr. Sveučilišta u Zagrebu. Treba kontinuirano raditi s ljudima koji su tamo. Malo pomalo. Za početak zadržati one koji razmišljaju da odu, vratiti one koji su otišli… Prvi korak je obnova. Da se opet dogodi nešto takvo, da se ne nađemo u situacij u kojoj jesmo. Nakon toga razvoj. U toj priči oko razvoja dolazi ta vizija, kazao je Mačkić i dodao kako je glavni problem toga kraja nedostatak radne snage.

Što se tiče ideje da se na Baniji sagradi centar za migrante, Mačkić kaže kako je to prostor koji je oduvijek bio granični i to treba uvažiti.

Što se tiče napetosti 'između dva brda', Mačkić kaže kako uvijek postoji mjesto za poboljšanje.

- Mi ćemo uvijek biti konstrukruktivni. Mi smo tu, uvijek nas mogu nazvati. Dosad nije bilo potrebe s njihove strane. Bitno je da je linija otvorena. Kolege zasad imaju svoj plan i svoju viziju. To je u konačnici ono što su Ustavom određene ovlasti Vlade i predsjednika.

Što se tiče cijepljenja i eventualnog pritiska poslodavca, Mačkić kaže kako ne vidi način na koji bi vaš šef vas mogao natjerati da to napravite.

- Monopol nad primjenom sile ima država. To mi se čini malo refleksivni intervencionirazm, kad već početkom srpnja dižemo frku oko toga. Imali smo čitav set tih suboptimalnih odluka... Primarna stvar, od starta se to trebalo drugačije postaviit. Trebao je parlament neke stvari donijeti jasnom odlukom, dvotrećinskom većinom. Ne čini mi se to pravednim rješenjem i ne vidim na koji način bi se to moglo napraviti.

Što se tiče načina na koji se država ponaša prema svojim zaposlenicima, Mačkić kaže da se tu zalazi u pitanje toga da je država postala davatelj posljednjeg utočišta i najveći poslodavac.

- Vidjeli smo prošle godine nekoliko načina kako taj problem rješavati. Ako smo išli na taj način pomoć poslodavcima i radnicma u privatnom sektoru, to je sjajno, ali ne podrazumijeva neke druge stvari koje mislim da u Vladi podrazumijevaju. Ne vidim kako princip jednakog tretmana svih može biti zadovoljen.

Stimuliranje ljudi na cijepljenje i ljudska prava, bila je, kaže, i jedna tema o kojoj je razgovarao sa studentima.

- Cijepljenje je idealan primjer društvene pozitivne eksternalije, društvene koristi od cijepljenja su veće od privatnih. Ono što nam sad preostaje je poticanje potražnje. Po meni bi bilo svrsishodnije ići s nagrađivanjem nego s kažnjavanjem. Primjerice, plaćanjem javnog servisa. Svima koji su se cijepilil možete to oprostiiti na određeno vrijeme. Možete im omogućiti neki vaučer pa sukladno vašim preferencijama idete na predstavu, koncert... Ne čini mi se da su zastrašivanje i prijetnja ono što će dati rezultate. Mi se ne nalazimo u studenom 2020. Treba prepoznati trenutak, kaže Mačkić.

Može li Hrvatska ekonomija preživjeti još jedan lockdown, Mačkić kaže da bi tek trebalo vidjeti.

- Uvjeren sam da će biti dovoljni financijski mehanizmi koje imamo na raspolaganju. Uvijek je to veliko pitanje same strukture hrvatske ekonomije. Ako bi došli do toga, to je razdoblje u kojem neki poslovni modeli trebaju biti preispitani, ali to je proces samootkrivanja poduzetništva koji je bolje ne planirati nego stvoriti preptostavke i pustiti poduzetnike da sami otkriju, kaže Valibor Mačkić za N1.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 00:09