Željko (60) iz Virovitice restaurira prizemljene lovce: ‘Kad ga postaviš na nosače... Nevjerojatno‘

Prije nekoliko mjeseci pisali smo kako se po Podravskoj magistrali prevozio poseban teret. Riječ je bila o zrakoplovu MiG-21 koji je putovao na restauraciju. Putovanje impresivne letjelice završilo je u Virovitici, točnije u hangaru restauratora Željka Krmpotića (60), koji se ovim poslom bavi već dugi niz godina. Kako nam kaže, obnovio je već pet MiG-ova, a toj se brojci sada pridružuje i ovaj. Restaurirana je letjelica sada postavljena na području bivše vojarne, baš u njegovu gradu.

Krmpotić inače restaurira zrakoplove u vlasništvu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, koje ih daje muzejima na posudbu kao eksponate ili ih postavlja diljem zemlje. Oni su prizemljeni i više ne lete. Tako je i s ovim MiG-om 21 - on je predan muzeju i prešao je iz borbenog u muzejski dio.

„Imam podršku Tehničkog muzeja i moja je restauracija polako prerasla iz hobija u profesionalno zanimanje. Dosad sam restaurirao MiG-ove 21, a moj zrakoplov postavljen u Čazmi bio je Loket T-22. Kada završim s restauracijom zrakoplova, čekaju me helikopteri, tenkovi i ostala vojna vozila“, nabraja restaurator.

Željko Krmpotić iz Virovitice restaurira vojne zrakoplove

Privatni arhiv

Za restauraciju jednog zrakoplova u prosjeku mu treba oko 30 dana, što je relativno brzo. No Krmpotić nam otkriva da neke dane radi 12 sati, od jutra do mraka, jer kada nešto počne raditi, to mora i kvalitetno i na vrijeme dovršiti.

Otkrivamo tko je čovjek kojemu je upravo stigao MiG-21: ‘Ovaj je iz Ukrajine, prva faza je demontaža...‘

„U slučaju ovog MiG-a na kojem sada radim, rok mi je bio 60 dana jer za njega radim i nosače sam, kompletno, znači od projektiranja do same montaže. Također, tu sam radio i osvjetljenje cijelog zrakoplova, znači uzemljenje i cijelu postavu“, kaže nam Krmpotić.

Restaurator MiG-ova Željko Krmpotić

Privatni arhiv

Restaurirao je mnoge letjelice, a kako nam kaže, nakon što je posao gotov, osjećaj je uvijek izvanredan i nevjerojatan.

„Odmakneš se od aviona, opereš ruke, gledaš ga i nisi uopće umoran. Onda još kada ga postaviš na nosače - nešto nevjerojatno. Puno puta sam i sam znao doći po noći i gledati ga ili kada je bio zalazak sunca. Nekada ih i obiđem kako bih provjerio kako se drže i utječu li na njih vremenski uvjeti. Ipak je to velika odgovornost i moraš imati garanciju iza svog rada“, priznaje restaurator za kraj.