VELIKA ŠKRTICA

Zbog propisa iz ‘78. ugovor o osiguranju morate raskinuti 3 mjeseca prije, inače plaćate još godinu

‘Omogućili su si automatsko produljenje ugovora, a na kraju ispada da je korisnik sam kriv jer nije čitao sitna slova‘, kaže čitatelj
Ilustracija
 Dmitriy Shironosov/Panthermedia/Profimedia

Iz nekih se veza, koliko god se trudio, ne možeš izvući ni da si Houdini.

Sjećate se - takve su nekad bile one s teleoperaterima ili HEP-om.

Ne možeš se riješiti ni prisilnog odnosa s HRT-om.

No, najposebnija je ipak ona koju potrošač ima s osiguravateljem.

Poput jednog čitatelja Škrtice koji je odlučio raskinuti svoju policu dopunskog zdravstvenog osiguranja nakon što ju je redovito plaćao godinu dana.

Sklopio ju je kod Croatia osiguranja 1. travnja 2015. godine, a 6. travnja 2016. osiguravajuću je kuću izvijestio da mu polica više ne treba.

“Ukratko, nisam to osiguranje uopće koristio iako sam mjesečno plaćao 97 kuna, pa sam odlučio ukinuti taj trošak. Ono što su mi odgovorili nakon što sam im poslao zahtjev za raskid bilo je neshvatljivo”, pojašnjava mi čitatelj.

Zakasnili ste

Ukratko, od djelatnice osiguranja stigla mu je obavijest da su zaprimili zahtjev za raskid ugovora te da su ga spremni ispuniti - no raskid će nastupiti tek 1. travnja 2017. godine.

Objašnjenje?

Pa lijepo je napisano u uvjetima koje je potpisao: raskid se obavlja pisanim putem najmanje tri mjeseca prije isteka ugovorene godine, pa u njegovu slučaju ispada da je malo zakasnio ako se iz ugovorenog odnosa želio izvući 2016. godine.

“Prema njima, dakle, zahtjev za raskid trebao sam poslati najkasnije 1. siječnja 2016. godine, nakon čega bi mi raskid ugovora bio odobren od 1. travnja te iste godine. Ovako, s obzirom na to da sam zakasnio tri mjeseca, obvezan sam dopunsko zdravstveno plaćati još godinu dana”, šokirao se.

Badava je osiguranju slao mailove i prigovore - na kraju se morao pomiriti sa situacijom, iskeširati još 1164 kune te s 1. travnja 2017. završiti svoj odnos s Croatijom.

“Lijepo su si to smislili. Svojim uvjetima omogućili su si automatsko produljenje ugovora, a na kraju ispada da je korisnik sam kriv jer nije čitao sitna slova. Pa zamislite, molim vas, da vas na taj način obveže neki teleoperater? Cijela Hrvatska o tome bi brujala, a o ovi su si legalizirali takvu nepoštenu praksu”, ljutit je moj čitatelj.

S pravom - reći će svatko razuman - no ironično je da za ovakve neobične uvjete nisu krivi osiguravatelji, nego zakonodavac.

Kako pojašnjavaju iz Hanfe, postupak raskida ugovora propisan je Zakonom o obveznim odnosima u čijem se članku 946. navodi da svaka strana može raskinuti osiguranje u slučajevima u kojima rok njegova trajanja nije definiran ugovorom pod uvjetom da o tome pisanim putem obavijesti drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije.

Dakle, čitava je stvar baš na taj način definirana propisima, no to ipak ne bi trebala biti izlika da takvu apsurdnu legislativu ne propitujemo.

Pa, recimo, pitamo zašto je zakonodavac odlučio isključivo osiguravateljima omogućiti uvjete raskida koji potrošaču otežavaju izlazak iz ugovornog odnosa?

I zašto, iako se na razini EU automatsko produljenje ugovora smatra nepoštenom praksom, u Hrvatskoj to bez problema dopušta osiguravajućim kućama?

A potom i kako je moguće da, zakonu usprkos, na tržištu postoje osiguravajuće kuće poput Wienera koje su taj zakonski rok ignorirale pa svojim korisnicima, iako je drugačije propisano, dopustile raskid ugovora s rokom od najkasnije 30 dana prije isteka ugovorene godine?

Prepisali zakone

Kako doznajem od jednog dobro upućenog sugovornika iz sektora, potrošači su, zapravo, žrtve 42 godine starog propisa s obzirom na to da je ova odredba o načinu raskida ugovora sastavni dio Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine koji smo osamostaljenjem 1991. samo prepisali u novi zakon, a izmjenama koje su nastupile 2005. propustili mijenjati one koje se odnose na rokove.

“Gledajte, osiguravatelji sigurno nisu ti koji su tražili takve rokove, niti to o nama ovisi. No, oni su tako propisani zakonom i mi ih se držimo”, govori mi moj sugovornik, podsjećajući da bi se osiguranje ipak trebalo sklapati na dugoročni, a ne kratkoročni period.

“Mi bismo onda imali situacije u kojima bi ljudi sklopili ugovor o dopunskom zdravstvenom, iskoristili 15 usluga i potom jednostavno tražili da se ugovor raskine”, pojašnjava mi stav osiguravatelja.

Ipak, podsjećam ga na primjer Wiener osiguranja, koje je prema potrošačima ipak nešto prijateljskije raspoloženo, barem kad su u pitanju uvjeti raskida.

Znači li to da ono radi protuzakonito?

“Ne, ne znači. To znači da je ova odredba zakona načelna te da nitko neće prigovarati ako osiguravatelj odluči ići na ruku potrošaču i da mu bolje uvjete. Dakle, može i manje od tri mjeseca, ali nikako ne može dulje od toga”, objašnjava.
Ipak, izuzev Wienera, sve se osiguravajuće kuće drže tog zastarjelog propisa jer im ide naruku, a zakonodavac, pak, ne pokazuje nikakve namjere da bi odredbe izmijenio.

Problema su na neki način svjesni i u Hanfi, iz koje poručuju da je pitanje raskida ugovora prepoznato kao prijepor između osiguravatelja i osiguranika, zbog čega je ovaj regulator izdao i edukativne materijale kako bi potrošače informirao o njihovim pravima.

Nepošteni ugovor

Ipak, i dalje ostaje problem činjenica da segment osiguranja ostaje jedan od rijetkih s legaliziranim automatskim obnavljanjem ugovora koje EU smatra nepoštenim ako podrazumijeva “odredbe prema kojima potrošač mora obavijestiti o namjeri raskida, ali u rokovima koji se smatraju nerazumno kratkima”.

Tri mjeseca prije isteka ugovorene godine čini se takvima, a posebno zabrinjava činjenica da domaći osiguravatelji pritom nisu obavezni potrošača pisanim putem prethodno obavijestiti da će mu ugovor biti produljen, što je praksa koju su neke europske zemlje usvojile.

Tog su problema svjesni i u Hanfi, u kojoj razmišljaju o novim preporukama.

“Društva za osiguranje nemaju zasad propisanu obavezu pisanim putem obavještavati drugu ugovornu stranu o produljenju ugovora. No, taj bi se pristup obavještavanja klijenata trebao smatrati dobrom poslovnom praksom, o čemu poslovno odlučuje svako pojedino društvo, gradeći vlastitu reputaciju i odnose s klijentima na tržištu. Hanfa će i u tom području pratiti praksu osiguravajućih društava te po potrebi donositi preporuke u cilju sistemske zaštite potrošača i boljeg razumijevanja prava u takvim uslugama”, poručuju iz ovog regulatora.

Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Došlo je vrijeme da osvježimo zakone

U Hrvatskom uredu za osiguranje potražili smo komentar ove priče, kao i činjenice da je raskid ugovora propisan zakonom čije su odredbe definirane davne 1978. godine.

"Sigurno je došlo vrijeme da se razmisli o osuvremenjivanju nekih odredbi Zakona. Između ostaloga, to se odnosi na odredbe koje bi izmjenama išle na ruku potrošaču, ali i na neke druge, koje bi nam omogućile da budemo u tijeku s modernim, digitalnim dobom", rekli su u Uredu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2024 01:04