Znaš li ti šta su oni meni bili napravili? Ja san zbog njih petnajst dana na psihijatriji završija; ma, ovoliko je falilo da me skroz upropaste; ali, fala ti, Bože, nisan se da, nisan se pridava, i Facebook me na kraju spasija - u dahu će Vinko Blažević (51), poduzetnik, trgovac, izvoznik, džudaš, fajter; a protiv koga se sve i na koji način borio - shvatit ćete kad čujete njegovu nevjerojatnu poslovnu priču u zemlji u kojoj one što se biznisom misle ozbiljno baviti - baš i ne zarezuju, piše Slobodna Dalmacija.
I tako, sve je počelo teške, ratne 1993.; štono se reče - s ledine, ili kako bi to danas "imentovali" - startup.
Ako ćemo povlačiti paralele, Amerikanac Bill Gates krenuo je iz garaže, a Vinko je prve poduzetničke poslove napravio u trošnoj baraci.
- Evo ti je, vidiš kako je to izgledalo. Ja i dva radnika, pa ori po cile dane; i svecom i petkom - bez stat - pokazuje nam Blažević crno-bijele snimke iz vremena kad je rat još tutnjao Hrvatskom i Bosnom, a u pokretanje vlastitog biznisa se upuštali samo najkuražniji, ili ako hoćete - najluđi.
- Ja bi putova sviton, tražija posa, kupce, a otac bi to sve doma nadgleda. I inače san po struci trgovac. Radija san prvo u "Jadrantekstila", u "Bonačića", pa onda u "Free shopu", al uvik mi neki đava nije da mira, tija san svoje - svoje, i gotovo. Još dok san bija u "Bonačića", na ženu san registrira obrt, i kad se sustav prominija, računan, evo, sad imamo više to slobodno tržište, kapitalizam, sad ću i ja radit privatno. Oću reć, računa san, bit će to nadmetanje, konkurencija, nek pobijedi bolji, dok nisan svatija da je toliko onih koji ka fol rade privatno, a zapravo nisu privatnici, poduzetnici, nema tu tržišta ni borbe, nego samo služe nekome da bi se dodavali državnim parama.
Izvlačenje love
- Mislite, ja tebi - ti meni. Ping-pong, u tome su Hrvati prvaci svijeta? - drago mi je kad netko poput Blaževića kuži stvari.
- Ha, ha... To, to. Izvlačenje love - bez dlake će na jeziku Vinko, jer, kako kaže, nikoga se ne boji; lomili su ga, pritiskali, tjerali u kut poslovnog ringa, ali on bi se uvijek vraćao sve jači. - I brži!
- U poduzetništvu moraš bit brz, okretan, reagirat u minut, šta meni nikad nije bilo teško, ali ko je zna da će mi svako malo neka inspekcija zapinjat nogu. Dok sam ima mali biznis, prvih pet godina, stvarno me niko nije dira; radija si svoje, polako napredova, tražija tržište, al čin smo narasli, eto ti ovoga, eto onoga; iskreno, ja ne znam koja meni inspekcija nije bila i kojeg još inspektora nisam upozna - prvo mu se stisne grlo kad se sjeti što je sve prolazi(o), ali onda se nasmije, pa će: "A, znaš li ti šta je mene spasilo? Džudo! Ja sam sportaš, a sport te uči disciplini, karakteru, priprema te za uspjehe i poraze."
Koordinirana akcija
A najveći poraz Vinko je doživio 2004.. Međutim, jedna izgubljena bitka - čitat ćete koji pasus kasnije - nije značila i poraz u ratu s domaćom birokracijom, hobotnicom koja ima glavu i krakove, a ti krakovi - kako im mozak naređuje - jednoga dave, a drugoga niti da "podraškaju".
Namjerio ti Blažević graditi sušare za drvo u Sjevernoj luci jer je svjetsko tržište tražilo i drvo i kamen, a Vinko se bavi uspješno jednim i drugim poslom. Njegov "Petro-kamen" već je tada - jedanaest godina poslije - hranio četrdeset obitelji, a na pomolu su bili veliki poslovi s inozemnim partnerima. Ve-li-ki. I onda, odjednom - paf, preko noći sve je otišlo kvragu. A što je bilo?
- Puste inspekcije u Sjevernoj luci, a šta će bit. Evo, vidi, šta piše na izvješću: koordinirana akcija inspektorata... Zatvorili sušaru u sekundu, da ne udovoljavam uvjetima ovim, onim, a ja u kreditima, taman dogovorija prave poslove s dobavljačima... Ma, katastrofa, jedna jedina odluka inspektora uništi ti cili život - ne voli se Blažević toga ni prisjećati, jer kako sam naznačio na početku teksta - završio čovjek na Firulama sav očajan što mu ne daju raditi; što će ga dobavljači napustiti, doživjeti kao neozbiljnog poslovnog partnera koji nije kadar održati riječ i isporučiti traženu robu na vrijeme.
Stao im na žulj
Onda se očajnički za pomoć obratio medijima. Neki tekstovi su ugledali svjetlo dana, drugi se, jelte, izgubili u bespućima povijesne zbiljnosti, a HRT mu posvetio jednu cijelu emisiju. I to koju - "Otvoreno".
- He, he, samo bi je ja prije nazva "Zatvoreno", jer sve su oni to meni lipo pripremili. Pazi, ja u Italiji, Hloverka me zove da dođem u studio, ali di ću doć kad san u Carrari kod poslovnog partnera. I onda san otamo dava izjavu telefonski, a nemam pojma šta oni u studiju govore na tu temu. Da ti skratin, išlo se toliko daleko da se zbog mene Vladinom uredbom zakon minja. Vidi ovo, zakon su minjali da pokažu kako ja nisam ima pravo uvozit kamen po cijeni po kojoj san ga uvozija - pokazuje mi puste papire i tekstove Vinko, a "kvaka 22" je bila u tome što je, veli, bio najjeftiniji na tržištu, i kao takav nekome - iz te bulumente tobožnjih poduzetnika - stao na žulj.
- Čin nisi s nikim politički uvezan, odma si sumnjiv. Kako san ja, kažen ti, krenija iz barake; pa smo narasli u jednu respektabilnu proizvodnu firmu, nisan se uklapa u te političke dilove, jer u nas se od Jugoslavije do danas ništa nije prominilo osim znački.
- Znački?
- E, prije su se zaklinjali u Jugoslaviju, a sad u domovinu, a jedna klika je koja sve to režira, dili poslove i trasira put firmama s političkim sponzorima. Je li blesavo da jednu firmu sa sto ljudi koja uredno daje plaće, podmiruje poreze i doprinose, u ove dvadeset i tri godine ni jedan jedini političar, bilo koje stranke ili opcije, nije posjetija?! Niti jedan jedini s ni jedne razine vlasti - gradske, županijske, državne, nije doša ovdje među radnike i upita: "Pa, Vinko, bogati, ti zapošljavaš u Kaštelima sto ljudi, triba li šta pomoć i di imaš problema..." A, znaš zašto je tako? Zato šta ovu firmu nisu osnovali ni crveni, ni plavi, ni ne znan ko, nego ja sam, i gradija sam je i gradim je sam sa svojom dicom i radnicima - govori Vinko, ponosan što mu ni jedna politička opcija nije bila trampolin s kojeg se vinuo u poslovnu orbitu, pa da kad ta stranka "ispadne iz sedla" - i on "polomi vrat".
Stalno u zraku
Nego, vratimo se mi ključnom trenutku u karijeri našeg poduzetnika. Ono kad su inspektori Vinku pečatirali sušare, a on završio u bolnici snervan zbog poslovnog kraha. Kako se izvukao? Što mu je pomoglo?
"Nećeš virovat, internet, Facebook. Ja san se s inspekcijom borija priko interneta. Da san im do znanja da san zaslužija šansu da nastavin dalje, i da je neljudski tako uletit, zatvorit mi sušare, umisto da mi daju vrimena da se prilagodin, popravin ako san nešto i napravija krivo, i nastavin radit, nastavin rast i zapošljavat. A na kraju je tako i bilo. Proradija je razum, inspekcije su se očitovale da neće ić na potpuno zatvaranje, ja san ispravija šta nije valjalo, pa krenija bolje nego ikad prije."
Kako je sve uzročno-posljedično vezano, ispada da danas, da je tada Vinko Blažević odustao, vjerojatno ne bi bilo ni Sjeverne luke. Čuj, to - ne bi bilo luke? Pa, ne bi, jer se u međuvremenu dogodila kriza, puno je korisnika lučkih usluga iz ovih ili onih razloga napustilo Split, a Blažević preživio i financijsku katastrofu na Wall Streetu, odnosno nevolje koje su zbog toga preko Velike bare doplovile u Europu i na njezin jugoistok - u našu malu zemljicu Hrvatsku.
"Petro-kamen" je ostao, pa unatoč krizi - rastao. Kako?
- Tako da san više u avionu, u zraku, nego na tlu. Obilazin cili svit, a nema zemlje di ne traže naš kamen i drvo. I sad kad pitaš šta ide, šta svit oće - reć ću ti: sve. Na cijeni su posebno slavonski hrast, jelovina, pa drvo iz Bosne - Glamoča, Drvara, iz Krasnog u Lici... To iz Krasnog ide preko Rijeke, a sve ostalo preko Sjeverne luke. Dva milijuna kuna misečno im za usluge plaćamo; i neka, da ljudi imaju posla, da rade, a dobro rade. I posla ima priko glave.
Svit se otvorija
- Onda ćete još zapošljavati? Koliko biste mogli novih radnika zaposliti?
- Sto, tisuću, ma koliko oćeš - samo neka me puste da radim. Samo to! Ne moraš me obilazit, ne moraš mi pomagat, ja sam u svijetu stekao svoje ime, radim s velikim dobavljačima, posao se razvija, ali inspekcije... Inspekcija svako malo ova ili ona, a vidi koliko je toga oko nas, ovo možeš samo iz aviona snimit, i naravno da će ti uvik nešto nać - ne zna žilavi poduzetnik bi li se smijao ili plakao, jer sve je, već, veli, prošao, ali krivo mu, brate, što ga ne puštaju na miru.
- Ja se zafrkajem da je sve to još KPJ. Ka da je jedna klika još iz one države podredila sve sebi i svojim interesima, i ako im staneš na put, ako te oni ne vide ka nekog s kojim će sklopit dil, dočekat ćete ili inspekcija ili sud. Samo, proć će i ta vrimena, svit se otvorija, i da ja ne poslujem vanka, odavno bi se oni s menom obračunali, ka i s drugima koji su propali zbog kazni, pečatiranja, tužakanja, ali "Petro-kamen" je na svjetskom tržištu, a njega ne može ništa zaustavit. To tržište je gladno našeg drva i kamena, i izvozit ćemo ga u sve većim i većim količinama - obećaje globtroter Vinko koji je danas u Italiji, a već sutra u Vijetnamu, Kini, Indiji.., ma gdje god ima aerodroma i aviona koji njega, trgovca od glave do pete, mogu dovesti do novoga kupca kojem treba sirovina za gradnju svega i svačega, a u posljednje vrijeme i luskuznih hotela poput "Kempinskog" i drugih iz kategorije naj-naj.
Politička zaštita
Pitam ga o poreznoj reformi. Je li to mladi ministar Marić sve dobro posložio?
- Porezi bi trebali bit toliki da ne predstavljaju opterećenje poduzetniku, da ne djeluju negativno na poslovnu atmosferu. I posebno bi trebali bit stimulativni za proizvođače i izvoznike. To podcrtaj! Ali nisu u pitanju samo porezi, nego nadzor, nadzor poreznih obveznika je bitan. Čekaj, kako meni porez kontroliraju u sto kuna, a neki su dužni milijune - i ništa?! Kako to, nego tako da ih neko štiti, a onoga ko nema političku zaštitu, e, njega ajmo provjeravat, ajmo mu slat inspekcije da ljudima više bude neugodno što kod mene dolaze, a znaju da na neka druga vrata ne smiju ni zakucat. Isto je i s doprinosima. Ni oni nisu problem, ako ćemo ih svi redovito plaćat, a ne da zakon za jedne vridi, za druge ne - precizan je u Vinko u odgovorima kao singerica.
- A kadar? Ima li u zemlji s dvjesto tisuća nezaposlenih potrebnog kadra?
- Ima. Istina, u zadnje vrime ljudi idu vanka, traže bolje prilike, ali radnika se nađe ko oće radit. Ponavljam ti, nema granice koliko bi mi mogli ljudi zaposlit samo da nas puste da radimo. Pa, kamenarstvo i drvo su naša prednost, tu se stvari daju razvijati jer obilujemo kamenom od Dubrovnika do Istre, a šuma imaš koliko oćeš; samo, kad si ti uopće negdi čuja da je neko spomenija kamenare? U zemlji kamena - ni riči jedne o toj branši koja bi nas sve mogla hranit, a puste parole, te mi smo ovo, te mi pomažemo ono, a meni svih ovih godina ni politika, ni Hrvatska gospodarska komora koju redovito plaćam, nije pomogla ama baš ništa. I ne trebaju - samo neka, brate, i ne odmažu - poručuje na kraju Blažević.
Iz njegovih usta - u čije uši? Valjda one hobotnice koja hvata žrtve isključivo po narudžbi. Kakvoj narudžbi? Pa, političkoj, a bože moj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....