ZAŠTO JE VAŽNO IZAĆI NA LOKALNE IZBORE Davor Butković analizira što će nam donijeti nedjelja

Lokalni izbori, koliko se god po svojim značajkama i ukupnom učinku razlikovali od parlamentarnih, uvijek pokazuju političko međuvrijeme trenutno vladajuće stranke.

Značajni neuspjeh vadajuće stranke na lokalnim izborima nužno smanjuje javni autoritet i manevarski prostor aktualne Vlade, tako da je potpuno pogrešno tvrditi kako eventualni (očekivani) poraz SDP-a u Zagrebu neće promijeniti ništa bitno na našoj političkoj sceni. Naravno da hoće.

Više smo puta, osobito u posljednje vrijeme, govorili o brojnim pogreškama i nedostatnostima Milanovićeve Vlade, kojima valja pribrojiti i uistinu nevjerojatno neratikuliranu, politički neusmjerenu i krajnje zamarajuću SDP-ovu kampanju za zagrebačkog gradonačelnika, koja se u konačnici doima kao da su je naručili i oblikovali Milan Bandić i Tomislav Karamarko.

Međutim, usprkos slabim Vladinim rezultatima; usprkos brojnim potezima vladajuće koalicije koji su rasplinuli masovni građanski entuzijazam iz prosinca 2011. godine; (i usprkos kampanji koja je dizajnirana tako da od Rajka Ostojića odbije sve osim najvjernijih SDP-ovih birača), hrvatsko se glasačko tijelo mora suočiti s jednom bitnom činjenicom.

Skoro sve ostale najvažnije političke opcije, koje se natječu na preksutrašnjim izborima, mnogo su gore od Milanovićeva SDP-a.

Hrvatska demokratska zajednica, osim što ne posjeduje baš nikakvu specifičnu politiku (retuđmanizaciju u današnjim uvjetima, u vrijeme hrvatskog ulaska u Europsku Uniju, uistinu ne možemo smatrati politikom, nego tek marketinškim trikom), toliko je dezorijentirana da se upustila u provociranje loših međunacionalnih odnosa kako bi se izborila za ponešto više glasova.

Naime, nakon što je veći dio Stožera za obranu Vukovara završio na HDZ-ovoj izbornoj listi, potvrđeno je da iza Stožera, pa samim tim i iza zagrebačkog protućiriličnog mitinga, zapravo stoji Hrvatska demokratska zajednica.

Hrvatska demokratska zajednica, kao vodeća desna stranka u zemlji, koja bi se već zbog svog statusa morala ponašati državno odgovorno, tako je, de facto, preuzela stvarnu krivnju za izazivanje atmosfere međunacionalne nesnošljivosti, što je, zapravo, jedina stvarna posljedica zagrebačkog mitinga.

Prilično je razočaravajuće da bilo koja ozbiljna i velika stranka postupa toliko neodgovorno prema nekima od glavnih vrijednosti našega društva.

A izgradnja međunacionalnog povjerenja definitivno jest jedna od najvažnijih vrijednosti hrvatskog društva s obzirom na užasne međunacionalne ratove u našoj prošlosti.

Slučaj Milana Bandića na nacionalnoj je razini, dakako, manje drastičan od slučaja Karamarkova HDZ-a, ali je, također, višekratno upozoravajući.

Premda je opterećen nizom najrazličitijih prijava, premda su njegovi sadašnji i bivši suradnici izloženi formalnim istragama DORH-a, premda su mediji pažljivo pratili sve moguće nejasnosti u upravljanju gradskim sredstvima i nekretninama, od famoznog Krašograda, preko milijunskih javnih WC-a u Dubravi, preko podjele novca sprotskim klubovima i kulturnim institucijama pa do najnovijeg slučaja nadstrešnica, u kojem je Davor Jelavić, pročelnik Bandićeva Ureda za prostorno uređenje, osumnjičen za značajno preplaćivanje izvođača; usprkos svemu tome Milan Bandić uvjerljivi je favorit na zagrebačkim izborima.

Okej, za Bandića će glasati većina HDZ-ovih birača, s obzirom na to da Margareta Mađerić, kako i ankete pokazuju, nikada nije bila stvarna, nego tek kamuflažna kandidatkinja za gradonačelnicu.

Za Bandića će, također, glasati i birači iz zagrebačkih predgrađa, kojima on doista jest uveo vodu i asfaltirao putove.

Sve to, naravno, ne bi bilo dovoljno kada bi većina zagrebačkih birača - a u Zagrebu, podsjetimo, HDZ ne pobjeđuje već petnaestak godina - glasala protiv Milana Bandića.

Oni to po svemu sudeći ne kane učiniti, jer kažnjavaju SDP, koji ih je razočarao na državnoj razini i koji ih nije uspio mobilizirati u kampanji za lokalne izbore.

Međutim, kažnjavajući SDP, zagrebački birači, pokažu li se istraživanja točnima, na vlasti ostavljaju bitno lošiju opciju.

Istovjetna je situacija i u Splitu, s jednom bitnom distinkcijom. Bandić se trudi ponašati kao kakav-takav legalist i trudi se ostavljati dojam da poštuje političke i društvene institucije.

Postane li, pak, Željko Kerum ponovo gradonačelnik, bit će to trijumf masovnog prezira prema bilo kakvom obliku institucionalne politike. Jer, jedino oni birači koji osjećaju duboku nelagodu prema svim političkim institucijama, od samih stranaka pa do najviših državnih tijela, mogu glasati za čovjeka koji se profesionalno bavi politikom, a istodobno je otvoreno prezire i ismijava: ovdje valja reći da Kerum nije jedini takav izborni kandidat koji postiže dobre rezultate. Primoštenski načelnik Stipe Petrina, koji na plakatima za nedjeljne izbore koristi i riječi iz psovačke terminologije, u svojoj je mikrosredini već godinama uspješniji od splitskog gradonačelnika.

Ali, što je rezultat biračkog prezira prema politici i nelagode prema političkim institucijama?

Ništa drugo nego vladavina najgorih, što je, uostalom, vidljivo i po rezultatima Kerumova mandata: osim famozne Zapadne obale, otvorene, naravno, uoči izbora, što je Split dobio tijekom njegove vladavine?

Baš ništa: čak su i Hajduk i Košarkaški klub Split dosegli valjda najnižu zamislivu razinu.

Pokažu li se predizborna istraživanja točnima, SDP će se suočiti s ozbiljnim političkim porazom i s njegovim posljedicama, koje neće biti bezazlene, kako god da ih SDP-ovi čelnici pokušaju racionalizirati.

S druge strane, HDZ, Katolička crkva, razne radikalno desne udruge, HDZ-ovske braniteljske organizacije i mnogi drugi još će glasnije govoriti o početku konačnog pada Zorana Milanovića. Istina je, međutim, puno jednostavnija: s ozbzirom na snažnu parlamentarnu većinu, Milanović bi morao ostati na vlasti do isteka mandata.

A stvarna posljedica nedjeljnih izbora - ako na njima SDP doživi težak poraz - bit će širenje utjecaja i moći mnogo gorih i za Hrvatsku uistinu opasnih političkih opcija. Takav bi se rezultat mogao izbjeći jedino vrlo masovnim izlaskom na izbore (što, nažalost, nije realno očekivati).