ZAŠTO JE HRVATSKOJ POTREBNA REFORMA ŠKOLSTVA I ŠTO ONA DONOSI Cilj je smanjiti troškove za instrukcije i od učenika prestati raditi ‘biflante’

1. Reforma obrazovanja mora se provesti zato što...

- ishodi obrazovanja i rezultati naših učenika nisu onakvi kakve oni sami, ali i mi kao društvo, možemo ostvariti i kakve zaslužujemo. Zato što nam je škola, kao što je Stjepan Radić prije sto godina govorio, za biflante, a djeca uče da bi se pokoravala autoritetu. Zato što kao država 25 godina zanemarujemo odgoj i obrazovanje i najvredniji potencijal koji imamo, onaj ljudski. Zato što Hrvatska želi, može i zna puno bolje.

2. Prva generacija učenika mogla bi u reformiranu školu krenuti...

- Ako bude političke volje, zrelosti i usklađenosti u aktivnostima već u školskoj godini 2017./18. bi se po novim kurikulumima radilo u svim hrvatskim osnovnim i srednjim školama, i to u 1., 3. i 5. razredu osnovne te u 1. razredu srednje škole. Do školske godine 2020./21. predviđeno je da se u svim razredima radi po novim kurikulumima.

3. Reformirani sustav utjecat će na promjenu negativnog stava učenika prema školi?

- To je jasan cilj. Naš dosadašnji rad predstavlja tek početne korake do njega. Sigurno je da 430 ljudi koji su radili kurikulume to želi. Učenici su u središtu njihovog rada, a sve u dokumentima usmjereno je isključivo na njih, a ne na sadržaje.

4. Kurikularna reforma podrazumijeva smanjenje gradiva u školama - da ili ne? Ako da, u kojem postotku?

- Kurikularna reforma usmjerena je definiranju ishoda učenja, odnosno jasnih očekivanja što učenici trebaju znati i moći učiniti nakon razdoblja učenja i poučavanja. Ovime se Hrvatska odmiče od faktografije i činjenica k razvoju viših kognitivnih funkcija poput rješavanja problema, donošenja odluka, znanja o tome kako učiti, kreativnosti i inovativnosti. U svim predmetima smanjen je obim onoga što se uči, a povećan prostor za vježbu i povezivanje sa stvarnim životom. Predugo je kod nas škola za kviz, a ne za život.

5. Mijenja li se satnica po predmetima?

- U ovoj dionici reforme ne. Mijenja se način organizacije odgojno-obrazovnog procesa na način da će škole moći napustiti fiksni tjedni raspored sati, odnosno moći će grupirati satnicu pojedinog predmeta u veće cjeline tijekom godine.

6. Uvode li se novi predmeti, i/li ukidaju postojeći?

- Ne uvode se novi obvezni predmeti niti se postojeći ukidaju. Povećava se raspon izbornih predmeta. Informatika se poučava od prvog razreda osnovne škole, a ona uključuje računalno razmišljanje i programiranje.

7. Što znače projektni tjedni?

- Radi se o dva tjedna tijekom kojih učenici i učitelji nemaju uobičajene nastavne sate iz predmeta, ali razvijaju znanja, vještine i stavove vezane uz međupredmetne teme i šira područja učenja. Tijekom ovih tjedana sudjeluju u različitim aktivnostima u zajednici. Cilj je povezati školu i zajednicu.

8. Hoće li školske torbe napokon jednoga dana biti lakše?

- Škola se ovim promjenama koje su usklađene s digitalizacijom značajno mijenja i za očekivati je da će i torbe biti drugačije i lakše.

9. Zašto se ukidaju brojčane ocjene u prva dva razreda osnovne škole?

- Ukidaju se zaključne brojčane ocjene zato što su razvojni putevi djece u toj dobi vrlo raznoliki. Mnoga se djeca, naročito dječaci, teže prilagođavaju školskom okruženju. Razlog je i taj da preko 80 posto učenika ima sve petice u prva dva razreda, pa se onda postavlja pitanje što je s ovim drugima. Najvažnije je da se roditeljima i učenicima osigura pravodobna, kvalitetna i specifična povratna informacija o tome kako popraviti učenje djece u toj dobi. Navedeno ne znači da se tijekom godine ne mogu ponekad dati i brojčane ocjene.

10. Uvodi li se opisno ocjenjivanje?

- Ne u obliku na koji smo navikli u našem obrazovanju i kojeg se mnogi nerado sjećaju. Vremena su se značajno promijenila, obrazovanje i tehnologija su napredovali. Po prvi put imamo kurikulume zasnovane na ishodima s jasno iskazanim očekivanjima od učenika. To omogućuje bržu i precizniju informaciju što učenik može, gdje treba podršku, a u čemu je jako dobar. Također, informatizacija omogućuje brže i nešablonske kvalitativne povratne informacije čime se ne stavlja dodatni administrativni teret na učitelje i nastavnike.

11. Istina ili laž: u novoj školi učenici će učiti kroz životne primjere, a ne kao sada “biflati” napamet podatke koje će ubrzo zaboraviti?

- Apsolutna istina. Svi ćemo učiniti sve da tako bude.

12. Kako ćete privoljeti učiteljicu koja tri desetljeća radi po “staroj metodi” na zaokret u nastavi?

- Ne radim razliku između starijih i mlađih učiteljica. Mnogi s iskustvom su spremni na promjene, a mnogi mladi nisu. Smatram, a moji kolege koji su izradili kurikulume to i dokazuju, da se u školama krije veliki potencijal za promjenu.

13. Moderne tehnologije ući će u sve škole (kada):

- U mnogim su školama već prisutne. Za očekivati je da ukoliko sve bude i dalje koordinirano i ukoliko se da još veća podrška promjenama, u prvim godinama 2020-ih sve će škole imati moderne tehnologije.

14. Jesu li osigurana sredstva za edukaciju nastavnika i provedbu reforme?

- Radi se o jedinstvenoj prilici, jer Hrvatska pristupanjem EU ima sredstva za reformu. Ta sredstva treba aktivirati i precizno planirati kako bi promjena bila održiva. Nadam se da su svi svjesni prilike koja se Hrvatskoj pruža.

15. Što je sa strukovnim obrazovanjem?

- U njemu su od šk. godine 2020./21. predviđene velike promjene. U svim programima se naglašava učenje temeljeno na radu. U trogodišnjim programima učenici bi se upisivali u zanimanja, a u četverogodišnjim u sektor. Tako bi npr. učenik upisao sektor Računarstvo, a u 3. razredu bi se opredijelio za zanimanje. Time mu se omogućuje šira sektorska baza i bolje snalaženje na fleksibilnom tržištu rada. Ovime ujedno i gospodarstvo brže i učinkovitije može djelovati na potrebe i upisne kvote.

16. Hoće li u reformiranoj školi rasti novčani izdaci roditelja za potrebe školovanja djece?

- Ne. Cilj je suprotan, da se ti izdaci smanje, naročito kroz smanjenje potrebe za privatnim instrukcijama.

17. Koje su ključne promjene u gimnazijama?

- Od šk. godine 2020./21 hrvatske gimnazije će imati drugačije organizacijske obrise koje krasi modularnost i izbornost. Učenici će se u gimnazijama moći opredijeliti za module koji odgovaraju njihovim visokoškolskim izborima te će više učiti one predmete koji ih zanimaju, ali će istovremeno imati punu osnovu onoga što čini gimnazijalca i što mu omogućuje cjelovitu sliku svijeta. Npr., u općim gimnazijama učenik koji se odluči za modul u STEM području imat će više sati matematike, fizike, kemije i biologije, a nešto manje sati psihologije, povijesti, filozofije…

Onaj pak koji se odluči za jedan od društvenih modula imat će nešto manje sati prirodoslovnih, a više sati društvenih predmeta. Važno je napomenuti da će uz modul učenik imati određeni broj sati u slobodnom izboru.

18. Je li točno da se ovime uvodi “šuvarica”?

- Apsolutno ne. Radi se o različitom modelu zasnovanom na hrvatskoj tradiciji odgoja i obrazovanja koji daje odličnu osnovu za razvoj ljudskih potencijala. Na srednjoškolskoj razini tako će se neki odlučivati odmah za zanimanje te će učiti na radu, neki će imati sektorsko strukovno obrazovanje, u gimnazijama će se neki odmah odlučiti za područje u kojem žele dublje učiti (prirodoslovno-matematička, jezična gimnazija), a neki nakon 2. razreda te će imati velik izbor modula. Radi se o sustavnom, cjelovitom i kvalitetnom razvoju ljudskih potencijala.

19. Kakav ćemo na kraju sustav dobiti?

- Sustav treba postati okruženje i osigurati podršku da su to mlade osobe koje razvijaju vlastite potencijale, da su osposobljenje za nastavak obrazovanja, rad i cjelovito učenje, da njihov odnos prema drugima počiva na dobrobiti drugih te da aktivno i odgovorno doprinose zajednici.

20. Koliko je sve to realno?

Premda zvuči idealistički, siguran sam da je Hrvatska spremna za to i da će u tome uspjeti.