Zamjenik srpskog ministra kulture: ‘Tito, Krleža, Čolić i Frljić su srbomrsci. Treba ih zabraniti!’

Što je zajedničko Titu, Krleži, Oliveru Frljiću i Zdravku Čoliću? Antisrpstvo i srbomržnja, smatra Dragan Kolarević, pomoćnik ministra kulture u novoj vladi Srbije. Novinar Miloševićeve televizije devedesetih, a sada dio nove vlasti, Kolarević je izazvao pravi skandal autorskim tekstom na internetu u kojem je pozvao na “prvi srpski kulturni ustanak” i pedesetak poznatih glumaca, redatelja i glazbenika prokazao kao “nositelje i izvršitelje pogubne antisrpske politike u Srbiji”.

Rokeri za ‘odstrel’

Izjasnivši se protiv Krleže, Olivera Frljića i “skupo plaćenih srbomrzilačkih bljuvotina”, pozvao je na revalorizaciju “dobrih Hrvata” poput Antuna Gustava Matoša i Tina Ujevića.

Osim Zdravka Čolića, na doministrovu popisu državnih neprijatelja Nikolićeve Srbije našli su se glazbenici Momčilo Bajagić i Srđan Gojković iz Električnog orgazma, glumci Voja Brajović, Jelisaveta Seka Sablić i Bora Todorović, redatelj Slobodan Šijan i mnogi drugi, sve zbog toga što su na prošlim izborima podržali Borisa Tadića ili Čedu Jovanovića. To je skandalozan, anticivilizacijski čin koji je na najstrašniji način viđen u doba nacizma, osudio je činovnikov ispad Boris Tadić, šef sada oporbene Demokratske stranke.

‘Kreteni i krvoloci’

Kolarević je u tekstu pod naslovom “Vrijeme je za prvi srpski kulturni ustanak” pozvao na ustanak protiv titovsko-kardeljevske antisrpske zavjere, jer je Srbija “pod okupacijom još od Prvog svjetskog rata” pa su sve srpske kulturne institucije “u službi slovenske, hrvatske i šiptarske separatističke i ratne propagande” i zbog toga Srbe predstavljaju kao “kretene, debile i krvoloke”. Zato on ne ide u državna kazališta, ističe, jer nije mazohist, niti gleda srpske filmove. “Ako želim gledati luđake, ići ću u ludnicu”, piše on.

Tadić je ovih dana pozvao na trenutnu smjenu Kolarevića, “jednog od nositelja propagandne mašinerije nedemokratskog režima Slobodana Miloševića”. No, vlast se nije uznemirila: ministar kulture odgovorio je da mu to ne pada na pamet. “Dragan Kolarević ostaje u ministarstvu. Iskreno, nisam pogledao taj tekst i ne mogu komentirati sadržaj. Kolarevića poznajem iz Srpske napredne stranke i znam da nikada nije bilo problema s njim”, izjavio je ministar Bratislav Petković.

Kao u doba nacizma

Tadić je ocijenio da sastavljanje popisa s imenima istaknutih kulturnih radnika koje se optužuje da su nositelji i izvršitelji pogubne antisrpske politike predstavlja skandalozan, anticivilizacijski čin koji je u najstrašnijem obliku već viđen u doba nacizma.

- Poziv na ustanak protiv neistomišljenika, diskriminatorsko etiketiranje građana koji imaju drugačiji politički stav čin je koji u civiliziranom svijetu zaslužuje najoštriju osudu - naveo je Tadić.

Novi srpski ministar kulture - manje poznati dramski pisac, poznat po kolekciji starih automobila - skrenuo je ljetos pažnju sličnim ispadom kad je u intervjuu u Politici predstavu “Zoran Đinđić” zagrebačkog redatelja Olivera Frljića u beogradskom Ateljeu 212 nazvao “najgorom vrstom pozorišnog otpada, diletantskom u svakom pogledu”. U Americi bi za pljuvanje i povraćanje po zastavi odmah bio uhapšen, dok se u Srbiji, požalio se, to financira državnim novcem.

Predstava o Đinđiću

Kasnije je reterirao kad su ga pitali kako onda država i dalje financira Bitef festival s drugom Frljićevom predstavom: ogradio se da kad je davao izjavu nije znao da će biti ministar.

Frljić je nešto kao lakmus-papir za novu srpsku elitu: predstava o Đinđiću, napisao je pomoćnik ministra Kolarević, “posljedica je titoističke svijesti i njene mržnje prema srpstvu”. “No, ma koliko nas oni mrzili, moramo imati na umu i dobre primjere”, poručio je Kolarević. Umjesto Krleže, “jedinog hrvatskog pisca koji je izbačen iz Beograda kao austrougarski špijun”, on ističe Matoša, Tina Ujevića i Gustava Krkleca, “koji su živjeli u Beogradu i Beograđani su ih prihvatili kao svoje”.

‘Srpski’ Ujević

Za Ujevića je rekao da ga smatra srpskim pjesnikom jer je dvije svoje najznačajnije knjige pjesama, “Lelek sebra” i “Kolajna”, objavio u Beogradu, na ekavici i ćirilici.