ZAHTJEV AMAZONE Država odgovorna i po tužbi tvrtke iz Gunje koja traži 8,3 milijuna kuna odštete

Uz 3,6 milijuna kuna “tešku” nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Osijeku, kojom su Republika Hrvatska i Hrvatske vode proglašene odgovornima za štetu nastalu u katastrofalnoj poplavi koja je u svibnju 2014. godine pogodila šest sela županjske Posavine, državi i Hrvatskim vodama prijeti i dodatna kazna po istom pitanju, ovaj put u ukupnom iznosu od 8,303.503,58 kuna.

Toliko, naime, od države sudskim putem traži tvrtka Amazona iz Gunje, i to 5,878.503,58 kn naknade štete na imovini te štete na ime izgubljenih prihoda i dobiti u iznosu od 2,425.000 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama i uz naknadu troškova tužitelju.

Međupresuda

Mirjana Baran, predsjednica Trgovačkog suda u Osijeku, koja je u tužbi vinkovačke tvrtke Šimun prvostupanjski presudila da je država odgovorna za slom nasipa u Rajevu Selu i Račinovcima, jer Hrvatske vode kojima je RH predala nasip na upravljanje i održavanje, prema mišljenju suda, nisu obavile potrebne kontrole ispitivanja tla nasipa, što bi moguće spriječilo njegovo puknuće, u slučaju “Amazona protiv RH” donijela je međupresudu.

Njome je također potvrđena odgovornost države, ali je pritom primijenjen institut međupresude kako bi se izbjegli visoki troškovi vještačenja izgubljene dobiti.

Visoki troškovi

- Slučaj je praktički identičan, jedino što nismo utvrđivali visinu štete i troškova postupka, nego samo odgovornost. Išli smo s međupresudom kako bi viši sud mogao donijeti pravorijek o odgovornosti, a ako međupresuda bude potvrđena, tada ćemo odlučivati o visini štete. To smo primijenili kako bismo smanjili troškove postupka, odnosno u konkretnom slučaju vještačenja izgubljenog prihoda i dobiti - rekla je sutkinja Baran.

Tvrtka Amazona, koja se bavila proizvodnjom namještaja, tražila je 2,4 milijuna kuna za izgubljenu dobit jer su joj propali već ugovoreni poslovi, a tvrtka se od poplave nikada nije oporavila pa je u konačnici ugašena. No, troškovi vještačenja izgubljenog prihoda i dobiti unazad četiri i pol godine bili bi iznimno visoki, jer je financijsko vještačenje složenije od nekih drugih, pa je sud išao na ruku i tužitelju i tuženici s ciljem izbjegavanja dodatnih troškova, a prije nego što Visoki trgovački sud donese pravomoćnu odluku.

Kad je riječ o presudi u slučaju “Šimun protiv RH”, Baran je istaknula da nije bilo potrebe donositi međupresudu, jer tvrtka Šimun nije tražila naknadu štete za izgubljeni prihod i dobit, a troškovi vještaka strojarske i građevinske struke, koji su odradili svoj posao u prvom predmetu, nisu tako visoki. Zato je u slučaju “Amazona protiv RH” primijenjen institut međupresude, kojim se od višega suda želi dobiti potvrda o osnovanosti tužbe, odnosno odluke nižega suda.

Kaznena odgovornost

Potvrdi li VTS međupresudu i odgovornost države, postupak će se nastaviti vještačenjem i utvrđivanjem visine štete. Inače, Baran je suđenje u predmetu “Šimun protiv RH” bila i prekinula, čekajući da DORH provede istragu i utvrdi eventualnu kaznenu odgovornost za puknuće nasipa, no VTS je nakon žalbi stranaka u postupku ukinuo njezino rješenje o prekidu postupka i naložio njegov nastavak. Tako je Trgovački sud u Osijeku, umjesto samo o šteti, odlučivao i o prethodnom pitanju, a to je odgovornost države za puknuće nasipa, što je zapravo posao DORH-a.