Za PROMJENE i za BOLJU HRVATSKU: Podupiremo društvo koje PROMOVIRA TOLERANCIJU!

ZAGREB - Opovrgavajući da je pokušao smijeniti glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, HDZ je Jutarnjem listu ovih dana poslao priopćenje sa sljedećim zaključkom: “Izdanja EPH otvoreno su se svrstala uz jednu političku opciju i ovaj tekst to još jednom potvrđuje”.

U tjedniku Globus premijerka Jadranka Kosor, objašnjavajući razloge zbog kojih je pala potpora HDZ-u, upozorila je kako je veliku ulogu u tomu odigrala “krvoločna mržnja koju neki mediji, novinari i komentatori siju prema meni” te da nije problem politika vladajuće stranke, već dijelom netrpeljivost spram nje osobno, “a dijelom i mržnja spram HDZ-a”.

Ta dva stajališta zorno pokazuju da vodstvo HDZ-a ne želi priznati ili ne razumije da nevolje u kojima se našla vladajuća stranka nisu posljedica napisa u pojedinim medijima već su ponajprije rezultat njihove osmogodišnje vladavine. A bilanca HDZ-ove vlasti doista nije nešto čime bi se bilo tko mogao pohvaliti.

Veliki specijal Jutarnjeg IZBORNI STOŽER 2011 >> sve o izborima pratite OVDJE

Ponajprije zbog toga što HDZ ostavlja iza sebe cijelo društvo izranjavano brojnim kriminalnim aferama u koje su bili upleteni i neki od najviših dužnosnika vladajuće stranke. Javnost je šokirana saznanjima kako su neki od vodećih političara HDZ-a bezobzirno pronevjerili i oštetili državni proračun za stotine milijuna kuna. Stoga se HDZ ne može ponašati kao da taj nečuveni kriminal nije uzdrmao same temelje države niti ima pravo krivnju za korupcijske afere svaliti na leđa samo nekoliko pojedinaca. Naprosto, mora smoći snage i priznati svoj dio odgovornosti za tolike afere. To više što je samo pitanje vremena kada će DORH zbog raznih vrsta zloporaba podignuti kaznenu prijavu protiv HDZ-a.

Stvaranje partijske države jedna je od najpogubnijih posljedica HDZ-ove vlasti. Vladajućoj stranci nije bilo dovoljno što je godinama u svojim rukama čvrsto držala sve poluge vlasti pa je pod svoju šapu stavila i praktički najveći dio gospodarstva, odnosno sve javne i državne tvrtke.

Upravo je ta sprega partijskog i državnog aparata u najvećoj mjeri generirala korupciju i kriminal. Stvoreno je ozračje u kojemu je bilo važnije biti povezan s vladajućem strankom negoli se truditi graditi efikasnu i uspješnu tvrtku. Ako su željeli sklopiti bilo kakve poslove s državom i njenim tvrtkama, poduzetnici su najprije bili natjerani plaćati reket vladajućoj stranci ili njenim vodećim političarima. Budući da je Hrvatska od svih tranzicijskih država najmanje privatizirala svoje gospodarstvo, to znači da se najveći dio svih ekonomskih aktivnosti odvija upravo preko javnih i državnih tvrtki. Takav sustav deformirao je cijelo gospodarstvo: oni koji su bili povezani s HDZ-om zarađivali su milijarde na poslovima s državom, dok su svi ostali, dakle, velika većina, bili osuđeni na tavorenje i probleme. Dakako, politički podobne tvrtke i pojedinci imali su još i osiguranu zaštitu od represivnog aparata, poreznih i financijskih tijela i inspekcija, pa nije ni čudo što su u takvom ozračju na državnim jaslama izrasli moćni gospodarski sustavi poput Konstruktora, IGH, Dalekovoda, Skladgradnje…

U posljednje doba izronila je još jedna vrlo ozbiljna deformacija: policijski aparat iskorišten je za uskostranačke interese. Što je rezultiralo brojnim zloporabama, od puštanja u javnost raznih dezinformacija da nepotrebnih maltretiranja i uhićenja.

I na kraju, na duboku domaću ekonomsku i financijsku krizu nadovezao se i svjetski gospodarski kolaps koji je još više produbio unutarnje probleme. Hrvatska je danas pritisnuta golemim javnim i inozemnim dugom, unutarnja potraživanja prelaze 30 milijardi kuna, strana ulaganja na najnižim su granama u povijesti, ekonomske aktivnosti sve više zamiru, izvoz se ne miče s mrtve točke, a posljedica svega toga je neizdrživo visoka nezaposlenost. A ona generira daljnje nevolje: godišnje se Hrvatska mora zaduživati više od tri milijarde eura kako bi podmirivala manjak za isplatu mirovina i održanje zdravstvenog sustava.

Dakle, kada jedna stranka završava izborni ciklus s tako lošom političkom i ekonomskom bilancom, a odgovornost zato pokušava svaliti na dio medija ili pak sve svesti na nekakav personalan odnos političara i novinara, tada je riječ o političkom slijepcu ili pak o krajnje neodgovornom društvu koje nije izvuklo pouke iz onoga što se zapravo dogodilo.

Politička i ekonomska situacija danas je teža nego što je bila 2000. kada je u Hrvatskoj također postojala većinska suglasnost da je nakon 10 godina vladavine HDZ-a nužna promjena vlasti. To je zasigurno i razlogom što sva istraživanja javnog mijenja pokazuju da još nikad nije bilo tolike razlike u potpori građana između dva politička bloka kao što je to uoči ovih izbora.

Kao i mnogi drugi, tako je Jutarnji list podupirao i cijenio napore HDZ-ovih vlada da uvede Hrvatsku u NATO i EU. Procijenili smo da su u to doba to bili apsolutno najvažniji strateški politički ciljevi. Sada, kada su te zadaće ispunjene, nužno se okrenuti rješavanju teške ekonomske krize, uklanjanju negativnog političkog i društvenog naslijeđa, izgradnji moderne i uspješne europske države.

Zbog toga Jutarnji list podupire sve koji se zalažu za otvoreno, demokratsko, proeuropsko, multikulturalno društvo koje nije zarobljenik prošlosti već je okrenuto budućnosti, koji promoviraju toleranciju, jednake šanse za sve, ravnopravnost spolova, prava homoseksualaca, prava na pobačaj. Također podupiremo poduzetništvo, privatizaciju, ekonomske slobode… Protivimo se međutim svim vrstama isključivosti, nacionalizmu i šovinizmu, bilo kakvom ograničavanju građanskih sloboda, ljudskih, vjerskih i nacionalnih prava...

Dajemo prednost individualnom i pojedinačnom nad kolektivom i masom, zalažemo se za dinamiku i promjenjivost, a ne za stagnaciju i lažnu stabilnost, podržavamo one koji su spremni mijenjati i preuzimati rizik….

Zato je logično da se i u predizborno vrijeme Jutarnji list toliko zalagao za promjene. Uvjereni smo da je nužno napraviti odlučan i radikalan odmak od dosadašnjeg načina vođenja države i gospodarstva. Znamo da će cijena teških, a neizbježnih reformi, biti vrlo skupa. No, sigurni smo da se vrijedi žrtvovati: jedino se, naime, pod tim uvjetom može početi graditi novo društvo. I upravo zato podupiremo one koji su u ovim izborima ponudili i jamče promjene.