Za najnovije razbuktavanje korone nisu krivi mladi koji tulumare nego stožer koji petlja

Izbori su gotovi, ide kraju i turistička sezona, nestaju dakle glavni razlozi zbog kojih se opasnost od zaraze zadnjih nekoliko mjeseci trebala na silu, od strane civilno-zaštitnih vlasti, propagandistički umanjivati, stišavati, podigravati.

To razdoblje razmjernog i namjernog koronaoptimizma jedne je veselilo, druge brinulo. Karijesisti među nama - oni koji smatraju kako je sve u vezi karijesu slične korone zapravo pretjerano i tragikomično - radovali su se što je napokon došlo vrijeme gotovo neometanog suživota s bolešću. Ni maske u dućanima nisu baš odobravali, ali su ih nekako bili spremni podnijeti. Vjerovali su kako je administrativnom odlukom da najednom “nema korone” u zadnji trenutak bila spašena ekonomija i da će sad virus sam pobjeći pred vulkanskom energijom općenarodnog nijekanja da uopće postoji.

To se na žalost nije dogodilo. Korona nam se vraća kao glavna tema života u poslijeljetnom periodu i opet svakog dana brojimo, nanovo su sve uši okrenute prema Capaku, Alemki Markotić i Božinoviću, a sa susjedima u stubištima razmjenjujemo usporene horizontalne klimoglave: “Pa što sad opet ova korona”?!

Liječnica Markotić ponudila nam je ovih dana jednostavno, ali neistinito objašnjenje. Nismo se, kaže ona, držali preporuka pa će nam zato turistička sezona biti kraća. Bili smo, hoće reći, neodgovorni i zato se korona razbuktala. Ovo “mi” odnosi se, logično, na građane, ne na doktoricu ili ne daj Bože na Capaka. Naravno, nikad na političare niti na stožer koji je na nesreću sve više naslonjen na politiku i ovisan o njoj.

Građani su, prema mišljenju liječnice Markotić, krivi jer su si uzeli previše slobode. Mladi su griješili jer su pomislili, kad su već otvorene granice, da se smiju i oni malo više kretati. Ako dolaze turisti izvana, da smiju i oni ljetovati. Ako su otvoreni klubovi, da se u njih može ući. Ako su postavljeni stolovi, da se za njima može jesti. Ako su ručnici na plažama, da se može ugurati još jedan. Ako je red za trajekt, da se smije pridružiti koloni.

Građani su prema sugestijama vodećih ljudi iz stožera za borbu protiv korone krivi jer su pogrešno pomislili kako činjenica da je najednom sve otvoreno, za razliku od onda kad je bilo sve zatvoreno, signalizira da u tom “otvorenom” svijetu mogu i sami sudjelovati.

“Apeliramo na mlade ljude da drže distancu”, ozbiljno će iz Stožera.

Clubbing s distancom, to je možda najbizarnije što smo čuli od Capaka i korona-tima od početka epidemije.

Razumije se: nisu krivi mladi niti je kriv ijedan građanin koji je tulumario, ljetovao, kretao se, družio ili normalno živio. Ne postoji naime krivnja za slobodan život. Ali i te kako postoji odgovornost za nedonošenje odluka ili donošenje pogrešnih odluka i ona je isključivo na institucijama koje su za to zadužene i plaćene.

Pokazivati sve vrijeme na klubove, svadbe i na ljetnu zabavu općenito kao na potencijalne nove velike rasadnike zaraze, a ne poduzeti u suštini ništa da se ti “klasteri”, kako ih zove Capak, bolje reguliraju ili, ako baš treba zatvore, to znači ne poduzimati ništa bitno nego samo promatrati kako se epidemija razvija.

Glavni epidemiolog Capak tako se sveo na glavnoga državnog statističara, a u zadnje vrijeme sve izraženije i na glavnoga državnog moralizatora. Dio građana zbog te atmosfere već ima određenu vrstu refluksa na svakodnevno “capakanje” o bolesti, što može biti čak izraženija nelagoda od mnogih dosad opisanih simptoma korone.

No teško da se ovdje radi o nesvjesnim propustima stožera ili vodećih epidemiologa, bit će da je ipak riječ o političkim odlukama da će se olabaviti s oprezom u vezi s koronom, prvo u vrijeme izbora, a kasnije još usred ljeta kad još možemo nešto zaraditi od turizma.

Ali to tako valja i reći. Ne zatvaramo klubove jer je takva politička odluka. Ne zabranjujemo svadbe u cijeloj državi jer je takva politička odluka. Ne uvodimo nove strože mjere jer je takva politička odluka. A sve ćemo opet početi braniti, zatvarati i hiperregulirati - pogađate - kad bude takva politička odluka.

Ni to ne bi bilo tragično kad bi prevladavalo povjerenje i osjećaj da političke odluke prate dinamiku virusa i epidemije.

Građani bi više cijenili i stožer i njegove vodeće ljude kad bi oni ovih dana otvoreno rekli: “Svjesni svih rizika proteklih mjeseci dopustili smo više nego što je bilo logično. To smo činili vjerujući da će HDZ lakše dobiti izbore i da ćemo koliko-toliko spasiti sezonu. A sad opet krećemo u zatvaranje. Željeli bismo za to optužiti vas, dragi građani. To nam je puno jednostavnije. Nove mjere neće ići zato što smo mi strogi i nepopularni, nego zato što vi niste odgovorni.

Neee, nismo se mi na razini Europe već ionako bili dogovorili da ćemo sredinom kolovoza pojačati restrikcije zbog skorog početka školske godine. Otkud vam to? Ma ne, to vam se, dragi građani, samo pričinilo.

To vam je sigurno od previše clubbinga i alkohola”.