Hrvatska smatra da se odnosi sa Srbijom nisu pogoršali - izjavio je za Jutarnji list izvor iz Vlade. Naime, određenu je dozu zabrinutost izazvala informacija da na inauguraciju izabrane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović neće doći srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, već će poslati svog savjetnika Ivana Mrkića, bivšeg ministra vanjskih poslova.
Osim toga, Nikolić je izjavio da je nezadovoljan izjavama gospođe Grabar Kitarović, posebno vezanim uz pitanje Vojvodine, koja je u Srbiji i dalje vrlo ozbiljno pitanje. No razlog za nedolazak Nikolića u Zagreb ima i svoj vrlo banalan razlog. Naime, 15. veljače, na dan inauguracije nove hrvatske predsjednice, Srbija slavi svoj dan državnosti poznat i kao Sretenje. Sasvim je razumljivo da na taj dan predsjednik Srbije ne može izbivati iz zemlje.
Hrvatsko-srpski odnosi su i dalje u vrlo osjetljivom stanju budući da postoje brojna otvorena pitanja vezana uz agresiju koja je nedvojbeno pokrenuta iz Beograda. Ključno pitanje, koje je apsolutni preduvjet za poboljšanje odnosa, u svakom je slučaju konačno dobivanje podataka o nestalim osobama iz doba agresije. Kad se ono konačno riješi, otvara se prostor za suradnju na svim razinama - pri čemu i mi u Hrvatskoj moramo napokon osvijestiti činjenicu da smo u ratu pobijedili, sačuvali svoju državu te da se možemo ponašati s dozom pobjedničke velikodušnosti uz brigu za temeljne interese. To je pak posebno važno i kad je riječ o ekonomskim odnosima koji su se kvalitetno razvijali i mimo političkih poteškoća te pokazuju važnost njihova daljnjeg jačanja za obje države.
Kad se jednom riješe ta bolna pitanja, a treba vjerovati da su toga i u Beogradu svjesni, tada će biti bitno lakše pristupiti rješavanju svih ostalih otvorenih pitanja, od granice preko povrata kulturnog blaga do pitanja koja na svom dnevnom redu ima Srbija.
Jasno, svi su pogledi sada uprti u 3. veljače, kad će u 10.00 sati biti obznanjena presuda Međunarodnog suda u Haagu o tužbi Hrvatske protiv Srbije zbog genocida, te srbijanske protutužbe. Izvor iz hrvatske Vlade i po tom pitanju nije pretjerano zabrinut: “Sud će donijeti svoj pravorijek, mi znamo da smo jako dobro prezentirali svoje stavove te da će i nakon te presude biti jasno da je na Hrvatsku bila izvrše-na agresija”.
Dakle, kad je riječ o službenom Zagrebu, ni na tom planu ne bi trebalo biti većih problema. Ostaje svakako pitanje kako će na to reagirati Beograd, ali se i tu treba nadati političkoj odgovornosti predsjednika Nikolića i premijera Aleksandra Vučića. Oni će svoje izjave morati vrlo pažljivo odmjeravati jer je sasvim jasno da će ih motriti i predstavnici međunarodne zajednice u Beogradu.
Konačno Srbija, kad je riječ o odnosima s Hrvatskom, mora imati na umu važnu činjenicu: ako je njihova politika stvarno usmjerena prema ulasku u EU, a ne prema jačanju veza s Moskvom (što bi ona silno željela), tada će im morati biti u interesu graditi što bolje odnose sa Zagrebom. Ali ne samo sa Zagrebom nego i s Budimpeštom, Bukureštom i Sofijom s kojima također imaju postojećih ili mogućih otvorenih pitanja. Dakle, loptica je u potpunosti na srbijanskom terenu.
Bruxelles: Srbija hitno mora mijenjati Zakon o ratnim zločinima
Kako su ranije i najavili, hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu podnijeli su brojne amandmane na nacrt izvještaja o Srbiji kojima traže da Srbija učini više za otkrivanje sudbine nestalih, vrati Veljka Marića Hrvatskoj, omogući pristup arhivima bivše Jugoslavije, implementira u potpunosti bilateralne sporazume sa susjedima te predlažu da EU Srbiji, kao mjerilo za otvaranje poglavlja 23, postavi i povlačenje zakona o nadležnosti za ratne zločine kojim je Srbija sebi dala za pravo da sudi za slučajeve ratnih zločina u susjednim državama.
Amandmane na izvještaj o Srbiji dao je Tonino Picula, zastupnik SDP-a i ujedno šef izaslanstva za Kosovo i za BiH, i Jozo Radoš iz redova liberala, dok su zastupnici iz redova Europske pučke stranke (HDZ i HSS) amandmane uputili zajedno.
I Picula i zastupnici HDZ-a predlažu da i ovaj izvještaj o Srbiji podsjeti na nedavnu Rezoluciju Europskog parlamenta o Šešelju, što u prvom nacrtu izvjestitelj za Srbiji David McAlister nije uopće spomenuo. Riječ je o Rezoluciji koju je EP usvojio prošle godine i kojom je osudio govor mržnje Vojislava Šešelja i nedostatak reakcije Srbije. Tonino Picula je predložio da se i u ovom godišnjem izvještaju Europskog parlamenta o Srbiji uvrsti sljedeći paragraf: “primjećuje sa zabrinutošću da nedostatak adekvatne političke i pravne reakcije vlasti Srbije u vezi s ponašanjem Šešelja smanjuje povjerenje žrtava u pravni proces; ohrabruje vlasti Srbije da osude bilo koju javnu manifestaciju govora mržnje ili ratne retorike“.
Picula je predložio i amandman kojim se od Srbije traži da implementira u potpunosti bileteralne sporazume sa susjedima, ubrza rješenje otvorenih pitanja, posebno demarkaciju granice, sukcesiju, povratak kulturnog blaga i otvaranje jugoslavenskih arhiva. Sličan amandman predložili su zastupnici HDZ-a Andrej Plenković, Dubravka Šuica, Davor Stier, Ivana Maletić i zatupnica HSS-a Marijana Petir. Najoštri prijedlog amandmana od zastupnika iz Hrvatske je onaj kojim se od Srbije traži povlačenje članka iz zakona o procesuiranju ratnih zločina, čije bi povlačenje hrvatski zastupnici u EPP-u stavili i kao mjerilo Srbiji za otvaranje poglavlja o pravosuđu.
Ovi zastupnici predlažu i ubacivanje rečenice: “Poziva Komisiju da postavi kao jedno od mjerila ukidanje paragrafa 2 članka 2 i članak 3 Zakona o organizaciji i nadležnostima državnih organa u procesima za ratne zločine“. U ostalim amandmanima zastupnici iz HDZ-a i HSS-a obrazlažu i zašto smatraju spornim to što Srbija sebi daje neku ulogu “Malog Haaga”. Oni smatraju da Srbija ovim zakonom krši općeprihvatljiva načela međunarodnog kaznenog prava, načelo pravne sigurnosti i načelo nemiješanja u unutarnje stvari drugih država. (Augustin Palokaj)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....