VODEĆI HRVATSKI INTELEKTUALCI PREDLAŽU 'Evo kako riješiti probleme u BiH'

Hrvatsku se iz Sarajeva, nerijetko i nakon smrti Franje Tuđmana, sumnjičilo za miješanje u unutrašnja pitanja BiH. Slične je interpretacije izazvao i odlazak premijera Zorana Milanovića u Mostar.

Milanovićev je odlazak na krizno područje, mjesto potencijalnog sukoba Hrvata i Bošnjaka, prekinuo višegodišnji pasivni odnos hrvatske politike prema susjednoj državi. Posljednja političarka kojoj je BiH bila važna tema političkih istupa bila je Vesna Pusić, u izbornoj kampanji, prije više od dvije godine.

Ministričina ideja

Vesna Pusić je u listopadu 2011. u razgovoru za Radio Slobodna Europa plasirala provokativnu ideju da bi u BiH, uz sadašnja dva, trebao postojati još i hrvatski nacionalni entitet te dva građanska. Ocijenila je da to ne bi dodatno pogoršalo ionako složene prilike u BiH. “To prilike u BiH ne bi učinilo složenijima jer ovo što postoji dovelo je do pat-pozicije iz koje se BiH mora na neki novi način ponovno uspostaviti i početi ponovno graditi državu”, obrazložila je Pusić, ali i dodala “da je jedinstvena BiH hrvatski nacionalni interes”. Na prošlotjednom sastanku europskih ministara vanjskih poslova Vesna Pusić je rekla da “EU za BiH treba osmisliti poseban model, koji bi se razlikovao od uobičajenog pristupnog procesa, nekakvu vrstu pristupnog pretprocesa”.

Kada je 2011. predstavljena ova ideja, razgovor o trećem entitetu ocijenio je legitimnim prijedlogom i predsjednik Ivo Josipović. Josipović je tada rekao da to može biti dobro rješenje za BiH u slučaju kada bi bilo moguće i kada bi ga podržala većina u BiH, ali je istodobno izrazio sumnju da takva većina postoji.

U razgovoru za Jutarnji Josipović je jučer rekao: “Svaka država, pa i Hrvatska, želi da joj susjedne zemlje budu stabilne i prosperitetne. Posebno to želimo Bosni i Hercegovini. Dvije zemlje povezuju i Hrvati koji žive u BiH i mnogi Bošnjaci koji žive u Hrvatskoj; oko milijun i sto tisuća državljana BiH ima i hrvatsko državljanstvo, najviše Hrvata, ali i Bošnjaci i Srbi.

Demonstracije, pa i nasilje koje je na djelu rezultat su nagomilanih problema. Ali, uz teško gospodarsko i socijalno stanje, u BiH postoji i problem nedostatka konsenzusa o uređenju države te osjetljivi međunacionalni odnosi.

Sve opasnosti

Najveća je opasnost da se sadašnji socijalni nemiri pretvore u međunacionalne sukobe, i to naši susjedi trebaju spriječiti, po svaku cijenu. Valja istaknuti da probleme BiH mogu riješiti samo legitimno izabrani političari, konsenzusom. Svi drugi, Europa, velike sile, susjedi, mogu samo biti na usluzi i podržati ono dobro što usuglase u BiH. Nažalost, tog konsenzusa predugo nema, i za to je najodgovornija tamošnja domaća politika. U pravu je premijer Milanović kada ističe da Europa nije dovoljno razumjela društvo BiH i važnost stabilne BiH, i za regiju i za Europu. Premijerov odlazak u Mostar, na poziv premijera BiH, pripremljen po svim pravilima diplomacije, naišao je u nekim krugovima na nepovoljan odjek, rekao bih, bez pravog razloga. U formalnom smislu, nije išao tamo mimo diplomatskih pravila, a u suštinskom, sve su mu poruke bile poruke mira, želja da se izbjegnu međunacionalni sukobi i da se na miran način riješe svi problemi. Hrvatska nema nikakvu ambiciju miješati se u unutarnje poslove BiH, ali su mir i stabilnost u regiji naš legitimni nacionalni interes. Naš je premijer istaknuo i jednu od važnih odrednica politike Hrvatske kao članice EU: snažno ćemo podržati europski put BiH”.

Ekonomska pomoć

Zagrebački povjesničar i publicist Slavko Goldstein smatra da je sadašnji status BiH skrojen pod kapom Amerike, a Europa je postala čuvar tog statusa, pa stoga drži da su Amerika i Europa u svojevrsnoj obavezi da pomognu u prebrođivanju sadašnjih neprilika, a vjerojatno u tom pogledu mogu i najviše učiniti.

“Osim ekonomske pomoći, koja je najhitnija, izlaz bi mogao biti u Daytonu 2, na kojem bi se među ostalim ukinuli kantoni, smanjio broj općina i reducirao broj ministarstava i administracije. Kada je riječ o odnosu Hrvatske prema BiH, naravno da se Zagreb ne smije uplitati u unutarnje odnose u susjednoj državi, ali BiH nam je susjed s kojim nas vežu brojni zajednički interesi i potpuno je razumljivo da je Hrvatska zainteresirana za tamošnju situaciju i na primjeren način želi pomoći tamošnjem hrvatskom stanovništvu, a kroz to i cijeloj BiH”, smatra Goldstein.

Socijalni bunt

“Već dvadeset godina tvrdim da stanovnici Bosne i Hercegovine nisu ništa manje talentirani od ostalih Europljana, a pod talentom podrazumijevam njihovu sposobnost za kompromis i suživot s drugima”, drži Ivo Vajgl, bivši slovenski ministar vanjskih poslova.

Za razliku od pobornika međunarodnog protektorata nad BiH, Vajgl predlaže sasvim drukčiju soluciju i prestanak stranog miješanja u tamošnje događaje.

“Možda treba organizirati neku međunarodnu konferenciju, ali zatim se svi predstavnici stranih država i organizacija trebaju povući iz BiH, i pustiti tamošnje političare i narode neka se dogovore. Znam kako mnogi sumnjaju da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati sposobni za takav dogovor i zajednički život, ali, recimo, Belgija je odličan primjer da se narodi (Valonci i Flamanci) ne vole, a država je prosperitetna i funkcionalna. Siguran sam da su stanovnici BiH u stanju sami stvoriti funkcionalnu državu koja bi bila sposobna postati dio EU.

Novi Daytonski sporazum zagovara Mate Granić, nekadašnji šef diplomacije, koji je imao važnu ulogu u Daytonu, a prije toga i u dogovoru o Washingtonskom sporazumu, kada je prekinut hrvatsko-bošnjački rat.

“Socijalni bunt se može očekivati u zemlji sa 44 posto nezaposlenih, jakom korupcijom i brojnim problemima. Ali glavna opasnost je da socijalni bunt ne preraste u političke zahtjeve za promjenom Daytona, koji bi ugrozili konstitutivnost tamošnjih naroda, u prvom redu Hrvata. To je opasno za BiH, ali i regiju i čitavu Europu, i zato je potreban Dayton II., pod pokroviteljstvom SAD-a i EU, ali i članica Kontaktne skupine kao što su Rusija i Turska”.