TEMELJI ŽALBE

VLADINIH 9 TOČAKA ZA RUŠENJE ARBITRAŽE 'Ovo su dokazi da je Jakša Barbić, radeći za MOL, bio duboko u sukobu interesa, a taj je sukob zatajio!'

Hrvatski član Arbitražnog suda UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi (UNCITRAL) koji je odlučivao u sporu što ga je Hrvatska pokrenula protiv MOL-a osporavajući dioničarski ugovor iz 2009. godine kojim su upravljačka prava nad Inom predana MOL-u, dr. Jakša Barbić bio je, po mišljenju osobe iz Vlade koja je neposredno angažirana u cijelom slučaju, duboko u sukobu interesa, a taj je sukob zatajio. - Barbić kaže da je bio arbitar u jednoj međunarodnoj trgovačkoj arbitraži u kojoj je stranka bila Ina koja ga je imenovala arbitrom, a ne MOL.

Pritom se poziva na Vodič za sukob interesa u međunarodnoj arbitraži, koji je u svijetu prihvaćen u praksi međunarodnih arbitraža, i poručuje da samo jedno takvo imenovanje od strane neke od stranaka u sporu u posljednje tri godine ne znači sukob interesa - ukazuje naš sugovornik na izjavu koju je dr. Barbić dao Jutarnjem listu i tvrdi da njome pokušava obmanuti javnosti i ublažiti svoju odgovornost.

Tvrdeći kako je dr. Barbić duboko u sukobu interesa, naš izvor navodi devet točaka kroz koje argumentira svoju tezu.

1. U siječnju 2014. Vlada je iskazala namjeru da Jakšu Barbića predloži kao arbitra arbitražnog vijeća UNCITRAL-a, pred kojim je Hrvatska tražila da se MOL-ovo upravljanje Inom proglasi protuzakonitim jer je stečeno ugovorom koji je sklopljen na temelju mita.

2. Osim toga, Hrvatska je pred UNCITRAL-om tražila da se sustav Operativnih direktora koji je MOL nametnuo Ini proglasi protuzakonitim jer nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, a što je 2009. godine i sam Barbić tvrdio u hrvatskim medijima.

3. Jakša Barbić je prihvatio ponudu da ga Hrvatska imenuje u arbitražno vijeće UNCITRAL-a, ali je predstavnicima Vlade zatajio da je od strane Ine (pod upravom MOL-a) već imenovan arbitrom u jednoj drugoj arbitraži. MOL je također imao obvezu obavijestiti Hrvatsku i ostale arbitre o angažmanu Jakše Barbića u drugom predmetu, ali su i oni to zatajili.

4. Tim više, prešutio je da ga je u listopadu 2013. kao arbitra od strane Ine (a time i MOL-a, jer je Ina tvrtka kćer MOL-a) imenovao izvršni direktor Tomislav Thur, član Odbora operativnih direktora Ine, dakle tijela koje Hrvatska upravo smatra protuzakonitim i traži pred UNCITRAL-om njegovo ukidanje.

5. Barbića je Thur imenovao u ime Uprave Ine, na što je imao pravo temeljem LODO pravila (koje RH smatra također protuzakonitima i traži pred UNCITRAL-om njihovo ukidanje), a da članovi Uprave Ine koje je imenovala Vlada - nisu za to ni znali.

6. A u toj “međunarodnoj trgovačkoj arbitraži u kojoj je stranka bila Ina koja me imenovala arbitrom, a ne MOL”, kako kaže Barbić, Inu je zastupalo odvjetničko društvo Mikuličić - Lončar - Bahun - Topić, a to isto društvo pred kaznenim sudom u Zagrebu zastupa Zsolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a.

7. Ne samo da je Barbić ovo prešutio Vladi prije početka arbitraže, već svoj sukob interesa nije deklarirao niti nakon što je arbitražni postupak počeo ostalim arbitrima i pravnim zastupnicima stranaka u postupku.

8. Kada su predstavnici Hrvatske u siječnju 2017. godine pitali Barbića zašto nije otkrio angažman za Inu u arbitraži OTF-Ina, odgovorio je da nije smatrao potrebnim da on to učini, jer Hrvatska ima svoje članove Uprave Ine i pretpostavljao je da će oni obavijestiti Vladu o njegovu angažmanu u drugom predmetu. Međutim, u trenutku kada je prihvatio imenovanje pred arbitražnim vijećem UNCITRAL-a profesor Barbić je znao da Hrvatska u svojoj tužbi tvrdi, između ostaloga, da je LODO sustav protuzakonit i zbog njega hrvatski članovi Uprave ne mogu doći do relevantnih informacija i ne znaju što se događa u Ini. Pa tako hrvatski članovi Uprave nisu ni mogli dobiti, niti Vladi prenijeti informaciju da je Ina uz suglasnost mađarskih članova Uprave i odbora operativnih direktora još u listopadu 2013. imenovala Barbića svojim arbitrom. Ovim odgovorom je prof. Barbić otkrio da je on zapravo prejudicirao ishod predmeta: jer iako je bio je upoznat da Hrvatska u tužbi tvrdi da hrvatski članovi Uprave ne primaju informacije zbog LODO sustava, nije želio (iako mu je to bila obaveza) na samom početku osobno prijaviti svoj angažman za Inu u drugoj arbitraži jer je smatrao da hrvatski članovi ipak jesu o svemu informirani, bez obzira na to što Hrvatska tvrdi suprotno u svojoj tužbi. To je dokaz da prof. Barbić unaprijed i prije početka arbitražnog postupka nije prihvaćao tvrdnje i argumente one strane koja ga je imenovala u arbitražno vijeće UNCITRAL-a. Time je prejudicirao odluku u sporu i nije smio biti arbitar u predmetu.

9. Profesor Barbić se poziva na Vodič za sukob interesa u međunarodnoj arbitraži, ali se taj Vodič ne primjenjuje na ovu arbitražu. Jedini relevantan standard je u članku 9. pravila UNCITRAL-a koji glasi: “Potencijalni arbitar dužan je svima koji mu se obrate u vezi s njegovim mogućim imenovanjem otkriti svaku okolnost koja bi mogla dovesti do opravdane sumnje u njegovu nepristranost ili neovisnost. Arbitar, nakon imenovanja ili selekcije, obvezan je otkriti takve okolnosti strankama, osim ako su ih/ je već obavijestio o tim okolnostima”.

Naš sugovornik koji ima aktivnu ulogu u cijelome slučaju izričito tvrdi kako je nadvojbeno da je Barbićev angažman od strane MOL-ove Uprave Ine, i od operativnog direktora (za koje Hrvatska smatra da su protuzakoniti) moglo dovesti do opravdane sumnje u njegovu nepristranost ili neovisnost. - Štoviše, njegovo priznanje da od početka postupka nije prihvaćao tvrdnje Hrvatske da hrvatski članovi Uprave ne primaju informacije od operativnih direktora o poslovanju Ine samo potvrđuje da nije bio nepristran. Barbić je bio u sukobu interesa po članku 9. pravila UNCITRAL-a, a on se poziva na Vodič koji se ne primjenjuje u ovoj arbitraži - zaključuje naš sugovornik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 17:16