Čini mi se kao da je bilo jučer, a prošlo je dvadeset pet godina otkad znam Vladimira Arsenijevića zvanog Vlajsa. Još su nas držali za mlade pisce kad smo u proljeće 2001., u podrumu jedne novosadske izdavačke kuće, čitali na jednom književnom festivalu, mrzi me sada spominjati njegovo ime. Nekoliko mjeseci kasnije Vlajsa je sam organizirao izdanje ovog festivala u Beogradu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Birčaninovoj ulici, kod nezaboravne Borke Pavičević.
Pred punim gledalištem dvije večeri smo čitali svoju početničku prozu. S izuzetkom Miljenka Jergovića, koji je i u Srbiji uživao ograničeni književni ugled i slavu, i samog Vlajse, čiji je debitantski roman "U potpalublju" dobio NIN-ovu nagradu, bili smo kulturni marginalci, ali publika je svejedno bila zna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....