Europska unija, kao što je poznato, postaje sve svjesnija rasipanja novca kroz energiju pa je odlučila zabraniti prodaju klasičnih, manje učinkovitih, turbo-plinskih bojlera. Radi energetske učinkovitosti, traži ugradnju nove generacije učinkovitijih kondenzacijskih bojlera - onih koji manje rasipaju energiju. Nije to nikakva novost. Odlučila je to, doduše, još 2015., konkretnije dala je rok od 26. rujna 2015. za stavljanje na tržište novih uređaja. Dakle, od prije tri godine više se ne prodaju klasični plinski turbo-bojleri jer nisu dopušteni.
U Hrvatskoj, u kojoj 75.000 građana ima klasične plinske bojlere, taj se problem tek nedavno javno osvijestio i Ministarstvo gospodarstva poduzetništva i obrta njime se, kako su ovih dana priopćili, počelo intenzivnije baviti ne bi li spriječio ono od čega građani strepe - novi udar na džep. Interes javnosti se napokon povećao, no građani su zbunjeni, spominju se visoki troškovi prilagodbe novim eko-uređajima za grijanje... Bojlere, stoga, pojedinci, sudeći po sličnim nedoumicama koje iznose, poistovjećuju s razdjelnicima.
Osim neuređenosti tog dijela tržišta i dugog nemara oko problematike, i pitanja su slična: treba li sada ugraditi novi bojler ili ne, koliko to košta, hoću li uštedjeti ili neću... Pokušali smo, stoga, dati odgovore na trenutačno najčešće dileme.
Je li obavezna zamjena klasičnih plinskih turbo-bojlera novim kondenzacijskim, bez obzira na to što nam trenutačni plinski bojler dobro radi?
- Ne, nije! EU Uredba koja je stupila na snagu 2015., a odnosi se na grijače prostora i bojlere, referira se samo na nove proizvode koji se stavljaju na tržište EU. Ništa i nitko ne propisuju obveznu zamjenu (!) postojećih ugrađenih bojlera ili instalacija. Predviđa se postupna zamjena nakon što bojlerima istekne životni vijek i postanu neispravni za rad.
U Hrvatskoj postoje samo propisi koji reguliraju kontrolu kompletne plinske instalacije u sklopu koje je i plinski bojler, a to je najčešće rok od osam do deset godina. Te kontrole odrađuje distributer plina, a za dimnjake dimnjačar. Ako su plinski uređaji postavljeni ispravno, uz odgovarajuće propise koji to određuju, nema potrebe za zamjenom. Dakle, s obzirom na to da nije nametnuto, bojleri će se morati mijenjati kad prestanu raditi, a rok trajanja im može biti dug.
Ima li još uvijek u prodaji klasičnih plinskih bojlera ili njihovih dijelova, u slučaju da se postojeći pokvari?
- Klasičnih plinskih bojlera od 2015. više nema u prodaji. No, prema riječima zastupnika proizvođača bojlera, rezervni dijelovi bit će dostupni barem sljedećih 20-ak godina. To znači da je bojlere moguće popraviti.
Kada popravak plinskog bojlera više nije isplativ?
- Obično 15 do 20 godina od ugradnje potrebno je zamijeniti predmetne bojlere s tehnološkim naprednijim. Dakle, plinska trošila starija od 15 godina potpuno su neisplativa za popravak i u sljedećim godinama vlasnici klasičnih bojlera bit će prisiljeni ugrađivati novu generaciju uređaja za grijanje.
Koliki su troškovi ugradnje novih generacija uređaja, tj. kondenzacijskih bojlera?
- U ovom se segmentu javlja problem u Hrvatskoj. Procjenjuje se da klasične plinske bojlere u Hrvatskoj koristi oko 50.000 kućanstava u Zagrebu, više od 20.000 u Osijeku i oko 1000 u Vukovaru na zgradama građenim od 2001. do 2015. No, uz novi bojler potrebno je sanirati dimnjak. Promjena dimnjaka kako bi podnosio vlagu kondenzacijskog bojlera po kućanstvu iznosi oko 15.000 kuna. Prema izračunu struke, cijena sanacije dimnjaka za pripremu za kondenzacijski bojler, visine 12 metara za četiri stana, iznosila bi oko 14.000 kuna.
Procjenjuje se da bi ukupni troškovi zamjene bojlera i sanacije dimnjaka mogli sljedećih godina dosegnuti do dvije milijarde kuna. Inače, u mnogim višestambenim zgradama u zemljama članicama EU, kod kojih nema mogućnosti da se bojleri zamijene novim energetski učinkovitima, omogućeno je da se na tržište EU i dalje stavljaju konvencionalni atmosferski tipovi bojlera za zgrade sa starim dimovodnim sustavima, pod uvjetom da zadovoljavaju zahtjeve za eko-dizajn, kako bi se izbjeglo stvaranje neopravdanih troškova potrošačima.
Međutim, Hrvatska je specifičan slučaj jer postoji veliki broj zgrada na čije dimovodne sustave nije moguće priključiti niti atmosferski niti kondenzacijski bojler. Drugim riječima, u slučaju dotrajalosti turbo-bojlera, nema alternativnog tipa bojlera za zamjenu i ugradnju na postojeći dimovodni sustav. Zato je potrebna sanacija i dimovodnog sustava i zamjene svih bojlera na istoj dimovodnoj vertikali.
Tu potencijalno dolazi do velikih problema u višestambenim zgradama u kojima je potrebna sanacija postojećih dimnjaka koja se teško provodi jer je potrebno sudjelovanje svih stanara u tom procesu. Ovaj problem prisutan je kod relativno novijih stambenih objekata, izgrađenih u zadnjih 10-15 godina, koji su izgrađeni s dimovodnim sustavima projektiranim isključivo za turbo-bojlere.
Je li moguće tražiti izuzeće kod nekih zgrada?
- U Njemačkoj su propisana moguća izuzeća kod vikendica, u slučaju neprimjereno visokih troškova, u kućanstvima gdje se provodi manje od 25 posto vremena na godišnjoj razini... Struka smatra da je u Hrvatskoj potrebno tražiti izuzeće te omogućiti propisima zamjenu klasičnih starih bojlera s istim takvima novim bojlerima na postojećem sustavu.
U Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta kažu da provjeravaju mogućnost pokretanja naknadnog prijedloga privremenog izuzeća ili odgode primjene pojedinih odredaba Uredbe za određene zgrade kako bi se ublažilo financijsko opterećenje.
Mogu li se sredstva iz fondova EU iskoristiti za zamjenu bojlera i sanaciju dimnjaka?
- Prema trenutačnim saznanjima, nema dovoljno novca za sve korisnike, a sljedeći natječaji će u tu svrhu biti 2019. Stoga europskim sredstvima trenutačno nije moguće riješiti pitanje 75.000 klasičnih plinskih bojlera u Hrvatskoj.
Kolike su uštede novih kondenzacijskih bojlera i sanacije dimnjaka?
- U odnosu na troškove ulaganja, ušteda je tek maksimalno deset posto ili oko 700 kuna godišnje. Ne čudi, stoga, izbor jeftinijih bojlera, s kojim dolazi i do stvaranja sivog tržišta. Zbog visokih troškova dolazi do ugradnje klasičnih bojlera na crno kupljenih u zemljama izvan EU te prelaska građana na kruta goriva. Međutim, ilegalno postavljenje neće proći stručnu analizu i dimnjačari neće izdati pozitivna rješenja.
