ALJKAV POSAO

UŽASNE PRIČE SA SPLITSKE GINEKOLOGIJE 'Na porodu smo jedva izvukle živu glavu!'

Ove mlade majke s javnosti su podijelila svoja iskustva kako bi upozorile na veliku aljkavost u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split

Ne znam hoću li ikada više otići mirne duše u splitsko rodilište nakon što sam tijekom poroda i nakon njega na Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split proživjela pravu noćnu moru. Strah od porođaja je ogroman, to što se tamo događa je prestrašno – ispričala je za Slobodnu Dalmaciju F.M. iz Splita, koja je na Ginekologiji boravila u kolovozu 2012. godine.

F.M. je, kako kaže, imala urednu trudnoću i ništa nije upućivalo na to da bi na Ginekologiji mogla imati negativna iskustva.

– Sve je počelo neposredno prije poroda. Suprug me doveo na Hitni ginekološki prijam i tamo me dežurni liječnik nije htio primiti u bolnicu jer na Ginekologiji nije bilo mjesta. Rekao mi je da dođem sutradan ujutro. Kada sam sutradan došla, pripremili su me za porod, stavili drip (za izazivanje umjetnih trudova) i ja sam rodila. Porod je bio vrlo težak. Doktoricu koja me porodila zamolila sam, jer sam imala strah od toga, da mi pogleda posteljicu. Ona je, u prisutnosti moga supruga, koji je bio na porodu, pogledala posteljicu doslovno s udaljenosti od nekoliko metara i rekla da je sve u najboljem redu – kazuje F.M.

Nakon nekoliko dana provedenih u bolnici ona odlazi kući.

– Poslije 12-13 dana, tijekom noći, tijelo mi je u snu počelo poskakivati, dobila sam veliku temperaturu i suprug me odveo na Ginekologiju. Napravili su mi ultrazvučni pregled i rekli da mi je ostala posteljica. Temperatura mi je bila veća od 39 stupnjeva. Rekli su da mi ništa neće dirati i dali mi ergometrin (tablete za krvarenje). Također su mi dali i antibiotike i pustili me kući. Iduću noć ponovno mi je skočila velika temperatura i opet me suprug vodi na Hitni ginekološki prijam. Tada me pregledava drugi doktor i kaže da mi daju injekcije ergometrina. Jako me boljelo, nisam mogla stajati na nogama. Pustili su me kući i opet nisam prokrvarila – ističe F.M.

Šef splitske ginekologije Tomislav Strinić nakon 14 godina optužen za smrt bebe!

Kada se ponadala da će ipak biti sve u redu, treća noć kod kuće bila je najgora.

– Strašni bolovi, temperatura 39,8 i muž me vodi na Hitni ginekološki prijam. Tamo opet iste medicinske sestre, koje se ljute na mene što ponovno dolazim i što moraju probuditi doktore jer su već bila 4 sata ujutro. Muž mi počinje gubiti živce i ja im kažem da potpišu da me puštaju u ovakvom stanju kući. Pregledava me liječnik specijalizant i ja ga molim da mi napravi kiretažu. Tada mi vade krv i kada su dobili nalaze, nastaje panika. CRP vrijednost koja u krvi mora biti do pet, meni je bila 500, što je jasno pokazalo da je u pitanju velika upala.

Kiretaža naživo

– Odmah mi naživo rade kiretažu, iako znaju da je to rizično pri tolikoj temperaturi. Možete zamisliti kakve sam bolove tada podnosila. Poslije kiretaže me smještaju na peti kat rodilišta i “šopaju” antibioticima. Pitam ih hoće li mi se organizam oporaviti, a oni mi kažu kako to tek treba vidjeti. Nakon nekoliko dana me puštaju kući i sada sam dobro, podižem svoje dijete, iako sam mogla zbog aljkavosti liječnika izgubiti glavu. Naknadno sam doznala od jednog liječnika s Ginekologije kako mi nitko nije htio napraviti kiretažu jer sam se tek porodila. Eto takva vam je splitska Ginekologija. Ipak, najvažnije je da sam živa i zdrava i da ću moći gledati svoje dijete kako odrasta – naglašava F.M.

Drugu priču s Ginekologije iznosi nam J.J., također iz Splita, koja isto tako nema dobra iskustva sa svojim porodom u rujnu 2012. godine.

– Imala sam tešku trudnoću i morala sam ležati četiri mjeseca. Otvorena odlazim na Ginekologiju, te su me odmah poslali u rađaonicu i ostavili me samu. Osjetila sam da mi dijete izlazi, ali ono nije izlazilo, nego sam se ja još više otvorila. Zvala sam babicu i ona mi je pukla plodnu vodu i tako me ostavila dva-tri sata, te me povremeno kontrolirala. Kad je počeo porod, stali su mi na trbuh i pritiskali me. Izišla je beba i posteljica, no posteljica je bila mala i to su mi odmah rekli. Rekli su mi da me moraju uspavati i napraviti mi kiretažu. Nakon kiretaže ostajem u rađaonici osam sati jer na odjelu nije bilo mjesta, pa sam tih osam sati slušala jauke i krikove drugih žena. Strašno iskustvo – kazuje J.J.

Nakon dva dana, kada se J.J. pošla istuširati, nastaje prava noćna mora.

– Imala sam malu temperaturu i tijekom tuširanja dolje sam osjetila nešto tvrdo i zvala sam sestru. Ona je došla i nakon što je pogledala o čemu se radi, problijedjela je i rekla da odmah moram kod liječnika. Doktor mi je izvadio gazu veličine šake. Ništa nije rekao, ali se vidjelo da je šokiran i nervozan. Nakon toga mi je temperatura pala. Što bi bilo da je gaza ostala? – pita se J.J.

Treća priča je od L.M., također iz Splita, kojoj je nakon poroda, tijekom obavljanja male nužde, kod kuće ispala posteljica.

Visoka temperatura

– Nakon poroda mi posteljica nije izišla, pa su me uspavali i izvadili posteljicu. Zamolila sam ih da pogledaju je li sve u redu, da mi ne bi ostao komad posteljice pa da ne dobijem sepsu. Kako sam obilno krvarila, trebala sam dobiti transfuziju, što mi je i potvrđeno nakon pet dana, kada sam izišla iz bolnice i otišla privatno na kontrolu krvi, ali mi je nisu dali. Temperaturu sam imala od drugog dana poroda, ali su mi rekli da je to zbog mlijeka. Izlazim iz bolnice s fibrom i krvarim. Prije odlaska kući liječnik me pregledava ultrazvukom i govori mi da je sve u redu – ispričala je za Slobodnu Dalmaciju L.M. Nakon dva tjedna počinju veliki problemi.

– Počela sam kod kuće iz sebe izvlačiti neku kožu, koja je pucala, a 15. dan mi je u kući, u kuhinji, ispalo nekakvo klupko. Odlazim u bolnicu i molim UZV pregled. Utvrdili su da se maternica uopće nije zatvorila i kiretažu su mi obavili istog trenutka. Tek tada su mi ponudili transfuziju krvi koju sam odbila. Nakon kiretaže su mi rekli da je ostao veliki dio posteljice. Imam i patohistološki nalaz kao dokaz da je to bila posteljica. Sve to vrijeme kod kuće sam imala temperaturu od oko 38 stupnjeva. Živa sam i zdrava i to je najvažnije, ali ono što sam preživjela nikada neću zaboraviti – veli L.M.

Tri prijateljice kažu da su se na ovaj korak odlučile kako bi upozorile na probleme na Ginekologiji. – Ne želimo nikoga tužiti, kažnjavati ili prozivati, već samo upozoriti na to da se ljudi na Ginekologiji bave isuviše ozbiljnim poslom da bi smjeli biti aljkavi. Znamo da liječnika i medicinskih sestara na Ginekologiji ima malo i da od posla padaju s nogu, ali smatramo da se ne treba dogoditi tragedija da bi netko nešto nabolje učinio – kazuju tri prijateljice.



Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 05:43