Ustavni sud jednoglasno odbio generala Ademija: ‘Nisu mu povrijeđena ljudska prava!‘ Preostaje mu još jedna opcija

Vijeće Ustavnog suda na čelu s predsjednikom Vijeća Miroslavom Šumanovićem jednoglasno je odbilo ustavnu tužbu Rahima Ademija, umirovljenoga generala HV-a, koju su podnijeli njegovi zastupnici, odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Sloković, i ustvrdilo da mu nisu povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode zajamčene hrvatskim Ustavom.

Povod tužbi bila je presuda splitskoga Županijskog suda koja je odbila Ademijev tužbeni zahtjev od milijun kuna, koliko je tražio zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava, a sve to zbog selektivnog odnosno nepravodobnog dostavljanja "ključne" dokumentacije Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu. Nakon toga je taj postupak dovršen u Hrvatskoj oslobađajućom presudom za generala Ademija.

Generalu Hrvatske vojske, koji je pravomoćno oslobođen da je počinio ratni zločin tijekom akcije Medački džep 1993., splitski Općinski sud još je u travnju 2015. odbio zahtjev za odštetu, ali je godinu dana poslije splitski Županijski sud djelomično preinačio tu presudu i dosudio mu 100.000 kuna, ali odbio ostatak zahtjeva od 900.000 kuna. General Ademi u pritvoru je proveo ukupno 208 dana, a tvrdio je da je zbog tog postupka obolio, a liječila se i njegova supruga.

Detalji odluke

Naime, nije bilo prijeporno da su se Ademijevo uhićenje, pritvaranje (208 dana) i naložene mjere opreza dogodili u vrijeme kada je bio aktivni časnik Hrvatske vojske, osoba neprijepornih zasluga u Domovinskom ratu. Zbog vođenja tog postupka nije mogao napredovati u vojničkoj karijeri, uzevši u obzir i činjenicu da je kazneni postupak, u kojem se tužitelju stavlja na teret počinjenje kaznenih djela kršenjem pravila međunarodnog prava, kako pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu tako i pred Županijskim sudom u Zagrebu, bio izuzetno medijski popraćen, pa mu je priznato pravo na naknadu nematerijalne štete za duševne boli zbog povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti u iznosu od 100.000 kuna.

Neosnovana je žalba tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva u kojem se ističe prigovor selektivnog dostavljanja dokaza, a zbog čega je, po mišljenju tužitelja, došlo do pokretanja kaznenog postupka protiv njega. Naime, zaključeno je u prethodnom postupku da ne postoji uzročno-posljedična veza između postupaka državnih tijela i štete koju je Ademi navodno pretrpio.

‘Nije istina da tražim milijun kuna za sedam mjeseci u Haagu: najmanje toliko mi pripada jer sam devet godina živio u kućnom pritvoru poput najgoreg kriminalca’

Nezadovoljan takvim odlukama nižih sudova, Ademi je tražio i reviziju postupaka na Vrhovnom sudu, ali je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Ademi je tvrdio da je upravo ratni dnevnik o akciji Medački džep 1993. godine bio ključni dokaz koji ga je oslobodio optužbe i da je upravo nakon što je dobilo taj dnevnik Haaško tužiteljstvo odustalo od vođenja postupka protiv Ademija i prepustilo ga hrvatskom pravosuđu koje ga je oslobodilo. Smatrao je da je bio i u nepovoljnom položaju u sudskom postupku u odnosu na Republiku Hrvatsku, da mu je bilo povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek i poštivanje obiteljskog života.

Još ostaje Strasbourg

Iz detaljne raščlambe obrazloženja osporenih presuda, Ustavni sud ocijenio je da razlozi za odbijanje dijela Ademijeva tužbenog zahtjeva na kojima se osporene presude temelje nisu proizvoljni ili očito nerazumni. Isto tako, ocijenio je da osporene presude sadrže dostatne, jasne i relevantne razloge. To se odnosi i na obrazloženje presuda Županijskog suda i Vrhovnog suda, koje su po svom opsegu i razini pojedinosti odgovarajuće s obzirom na žalbene odnosno revizijske razloge i argumente koje je podnositelj iznio u tim pravnim lijekovima. Uz to se ističe da Vrhovni sud, kao najviši sud u državi, čija je uloga baviti se pitanjima od posebnog značaja, nije dužan detaljno obrazlagati svaku tvrdnju stranke u postupku, nego to ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta. Stoga je prigovor podnositelja o povredi prava na obrazloženu sudsku odluku i zabrani arbitrarnosti iz članka 29. stavka 1. Ustava neosnovan, pa je neosnovan i Ademijev prigovor da mu je povrijeđeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo. Upravo je tu manjkavost u obrazloženju presuda Ademi isticao u ustavnoj tužbi.

Ustavni sud je ocijenio i da mu nisu povrijeđena prava na dostojanstvo obiteljskog života, jednakost oružja pred sudom i da nije pretrpio nikakvu štetu vezano uz dostavu ratnih dnevnika, a u svojoj odluci sud se pozvao i na neke presude Europskog suda za ljudska prava.

Sada kad je iscrpio sve mogućnosti u hrvatskom pravosuđu, umirovljeni general Ademi pravdu može tražiti pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.