USKOK ISTRAŽUJE TRANSAKCIJE INA za naftu u 5 godina dala 15 milijardi dolara

USKOK je od Ine zatražio dokumentaciju o nabavci sirove nafte u razdoblju od 2009. do kraja 2013. godine, otkad su upravljačka prava u rukama mađarskog MOL-a, potvrđeno je danas i iz same Ine. Postoje sumnje, kako proizlazi iz spomenutog pisanog zahtjeva, da je u tom razdoblju nafta kupovana iznad tržišne cijene, odnosno da je nabavljana preko tvrtki u vlasništvu MOL-a te prodavana Ini po cijenama većima od onih plaćenih u nabavi. Ukratko, USKOK provjerava sumnje da je MOL izravno zarađivao na nabavi nafte za Inu, na štetu Ine.

Dok se s jedne strane u javnosti spominju predstavke jednog djelatnika Ine sa spomenutim optužbama, iz Uprave kompanije stižu demantiji bilo kakvih dodatnih plaćanja i uvjeravanje da se sve odvijalo u skladu s najboljom tržišnom praksom.

Ina: Sve je ispravno

- Mogu istaknuti, što se tiče nabave nafte u Ini, da je u nekoliko navrata tijekom posljednjih godina obavljena revizija od različitih vanjskih i internih revizora, čiji su rezultati bili prezentirani i tijelima kompanije. Rezultati su pokazali kako je kompanija kupovala sirovu naftu u skladu s najboljom tržišnom praksom, plaćajući i tržišnu cijenu - izjavila je šefica korporativnih komunikacija Ine Marina Burazer.

Veliki posao

Sada USKOK, kada dobije traženu dokumentaciju, čeka opsežan posao, jer se radi o cijelom nizu kupnji nafte, odnosno pojedinačnih transakcija tijekom pet godina, ukupne vrijednosti između 12,5 i 15 milijardi dolara. A praktično za svaku transakciju - tankeri nafte vrijedni 60 do 70 milijuna dolara, nabavljani su na mjesečnoj bazi - važili su drugačiji parametri. Tema nabavke nafte za Inu već je bila problematizirana i prije otprilike dvije godine, za vrijeme suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu u aferi Ina - MOL. Tada su se hrvatski predstavnici u upravljačkim tijelima Ine žalili na to da, ne samo što ni o čemu ne odlučuju u pogledu nabavki nafte nego i kako ne mogu dobiti gotovo nikakve podatke.

Izmjena iz 2009.

Do 2009. Ina je sama nabavljala naftu, a od te je godine - nakon što je MOL dobio prevladavajuća upravljačka prava spornim izmjenama međudioničarskog ugovora, zbog čega su se na udaru USKOK-a našli Sanader i prvi čovjek MOL-a Hernadi - nabavku preuzeo MOL, i to preko svoje tvrtke MOL Trade.

Pál Zoltán Kara, jedan od mađarskih menadžera u Upravi Ine, ustvrdio je kako je MOL 2009. zapravo na taj način spasio Inu, koja više nije mogla plaćati sirovu naftu. Odlukom MOL-a da će preko MOL Tradea financirati nabavu nafte za Inu, izbjegnuta je realna opasnost da Ina ostane bez nafte.

- MOL Trade je u ime Ine kupio i plaćao naftu, to je bilo svakih deset dana, a Ina je MOL Tradeu plaćala s odgodom od 60 do 90 dana. Kada se 2010. godine financijsko stanje Ine normaliziralo, takva praksa je napuštena. Na temelju ugovora iz 2010. Ina - MOL Trade, ta tvrtka ostaje jedan od mogućih dobavljača. No, koliko ja znam, 30-40 posto količine Ina nabavlja preko MOL Tradea, a ostalo preko drugih dobavljača - pojasnio je Kara.

Bez uvida u podatke

Njegov hrvatski kolega u Upravi Ine Ivan Krešić problem je vidio u tome što se cijela nabava nafte, čija vrijednost odgovara otprilike polovici ukupnih godišnjih prihoda kompanije, odvija skrivena unutar zidova ureda direktora rafinerija i marketinga. Uprava, u kojoj MOL ima većinu, odlučila je da se dokumenti ne mogu dobiti u pisanom obliku, niti iznositi van, već da ih članovi Uprave mogu samo dobiti na uvid, i to u uredu direktora, formalno nižerangiranog od njih. Hrvatski predstavnici u Upravi smatali su da im se time onemogućuje kvalitetna kontrola i analiza svih relevantnih podataka o nabavi nafte.