Nakon više desetljeća na čelo Hrvatskih cesta došao je čovjek s juga. Ivica Budimir cijeli je svoj radni vijek radio u privatnim građevinskim tvrtkama, a prije malo više od deset dana stupio je na čelo najveće državne cestarske tvrtke. U razgovoru za Jutarnji list pojašnjava je li se u Dalmaciji gradilo premalo velikih infrastrukturnih projekata, zašto bi bilo dobro da se Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste spoje i što je istina o kući u kojoj je živio i tvrtki njegove supruge zbog kojih ga se proziva.
Zašto ste prihvatili mjesto predsjednika Uprave Hrvatskih cesta? Koji je motiv?
- U realnom sektoru proveo sam cijeli svoj radni vijek, od projektiranja i nadzora, preko kontrole kvalitete, do vođenja proizvodnje i izvođenja radova. S tim stručnim znanjem i vještinama, duboko vjerujem, mogu doprinijeti razvoju i modernizaciji cestovne infrastrukture.
Izgradio sam se u stručnom, ali i upravljačkom dijelu, vođenjem timova i projekata u kompanijama poput Colasa, Strabaga, Jadrankamena i Konstruktora, što smatram ključnim za upravljanje tvrtkom poput Hrvatskih cesta.
Ovo mi je nova stepenica u karijeri i izazov. Dugo surađujem s Hrvatskim cestama, uvijek, doduše, ‘s druge strane‘. Sada, s ove strane, veseli me suradnja s timom HC-ovih stručnjaka, mislim da uistinu možemo učiniti dodatni iskorak.
Što donosite Hrvatskim cestama?
- Hrvatskim cestama potrebna je nova energija, možda novije ideje, pogled s druge strane, neopterećen nekim unutarnjim odnosima, možda i novi polet. Vidjet ćemo vrijedi li ona izreka ‘nova metla bolje mete‘.
Prva iskustva? Koliko ste ovdje, deset dana?
- Evo, deset dana, a imam osjećaj kao da sam godinu dana. Dugo poznajem sustav izvana, sad ga lagano upoznajem iznutra. Pokušavam povezati sve konce da složim sebi jasniju i bolju sliku. Tvrtka je stvarno dobro organizirana, ne zato što sam ja sad tu, nego zato što poznajem druge tvrtke. Ali, naravno, kao i svagdje, ima prostora za napredovanje.
Podudara li se ono što ste vidjeli i ono što ste očekivali ili ne?
- U jednom dijelu da, u drugom, pak, ne. Kad je riječ o kvaliteti ljudi, da. Ali po pitanju, kako bih rekao, procedura koje morate proći da biste donijeli neku odluku, moram biti puno strpljiviji. Naime, u realnom sektoru odluke se donose puno brže, pa sam ja ovdje puno nestrpljiviji.
Uspijevate li se naviknuti na te procedure?
- Evo, trudim se.
Koji je vaš plan? Koji su vam prioriteti? Što je vaša vizija?
- Vizija? Za nju će trebati vremena. Mi smo tu da provodimo politiku Vlade. Smjernice su jasne: demografija, digitalizacija i dekarbonizacija, a mi im u cestarskom sektoru trebamo dati doprinos. Pojednostavljeno, to izgleda ovako: demografija - ako si cestu doveo gdje je nema, ako si smanjio stradavanje u prometu; digitalizacija - ako si olakšao i ubrzao neke procese, bolje informirao; dekarbonizacija - politika ‘zero waste‘ u gradnji, smanjenjem gužvi smanjuješ ispušne plinove. Zvuči jednostavno? Puno je to posla.
Osim gradnje novih dionica cesta, treba raditi što više na povećanju sigurnosti prometa. Održavanje postojećih prometnica mora biti besprijekorno Svaki je projekt bitan, koliko god se drugima činio beznačajnim. Negdje samo jedan semafor može riješiti problem, a negdje je nužno pokrenuti strateške projekte.
Koji su glavni prioriteti u sektoru građenja?
- Dionica Dugi Rat - Omiš nam je prioritet. Dobili smo zadatak da to moramo završiti. Podravski ipsilon vrlo nam je bitan, odnosno brze ceste u smjeru Bjelovara i Virovitice, kao i Varaždin - Ivanec - Krapina. Uglavnom, prioriteti su nam uvijek najveće dionice brzih cesta. Ali, naravno, imamo i spojne ceste od Vučevice prema Kaštelima, obilaznice Orebića, Drniša, Vukovara, Zaprešića. U planu su nam i spojne ceste Zagvozd - Imotski, Drvenik - Ravča, od Požege prema autocesti A3... Nadam se da ćemo tu uskoro ugledati svjetlo.
Kad ste već spomenuli brzu cestu od Požege, u čemu je tu problem? Je li normalno da se više od godinu dana nakon otvaranja ponuda čeka odluka o izboru izvođača?
- Šest mjeseci nismo imali predsjednika Uprave, a zaposlenici za natječaje tako velike vrijednosti traže da odgovorna osoba s vrha potvrdi odluku. Kada imate ‘mali‘ natječaj, vrijedan od 100.000 do 200.000 eura, to nije neki problem, ali tu je puno veći iznos u pitanju, tako da to svatko želi prebaciti na najodgovorniju osobu. Ali, došao je trenutak da i to rješavamo.
Ima li za taj projekt novca?
- Ima. Odlukom Vlade novca ima.
Jesu li Hrvatske ceste prezadužena tvrtka i kako bi, prema vašem mišljenju, trebalo financirati realizaciju infrastrukturnih projekata?
- Imamo velike potrebe, ali nemamo prevelike kredite u odnosu na prihode. Naše su obveze u ovom trenutku oko 1,44 milijarde eura. Dvije trećine naših prihoda su iz goriva, ali u budućnosti razmatramo i neke druge načine financiranja, primjerice kroz provođenje zelene politike EU.
Planirate li u sljedećih šest mjeseci neko novo zaduživanje?
- Da, tražimo ponude od banaka za financiranje plana građenja koji nam je odobrila Vlada za 2025. godinu.
Koliki je iznos kredita?
- Oko 200 milijuna eura i bit će namijenjen jedino realizaciji plana građenja u ovoj godini.
Ne mogu se sjetiti kada je netko iz Dalmacije bio na čelu Hrvatskih cesta. Već otprilike dvije godine s područja Splita i Dalmacije općenito stižu kritike da se na tom području ne ulaže u gradnju infrastrukture, da su zapostavljeni i da su neka druga područja važnija. Slažete li se s tim tezama?
- Da, ulaganja na jugu Hrvatske generalno su manja. Pustimo sada Pelješki most. Ulaganja su, od završetka autoceste, puno manja u Dalmaciji nego u drugim krajevima. To nije teško dokazati. Brojčani podaci to bi sigurno pokazali. Ali, s obzirom na prioritete koje smo si zadali, to će se promijeniti. Sigurno nećemo zaustaviti radove u drugim dijelovima Hrvatske, jer nama je cilj ravnomjerni razvoj, ali u smislu vrijednosti velikih strateških projekata, uložit će se znatno više nego dosad. Primjerice, oko 700 milijuna za brzu cestu Split - Omiš. Ima tu još projekata, tako da očekujem da se u toj, široj regiji, ne samo u splitskoj, nego i na području Dubrovnika i Cavtata, realiziraju značajniji projekti.
Jesu li onda kritike da se ne ulaže u velike projekte bile opravdane?
- Da. Radilo se, ali su vrijednosti projekata bile male.
Dakle, sada će se, s vašim dolaskom, na jugu raditi na svakom koraku?
Osnovni je zadatak uspostaviti dobru komunikaciju s jedinicama lokalne samouprave i utvrditi koji su problemi, a potom ih stvarno rješavati.
Jeste li vi imali dojam da se ne radi ništa?
- Imao sam osjećaj da se ne radi dovoljno. Radi se, ali svaku proceduru možete, kao i svaki posao, odrađivati malo pojačano ili malo sporije. Smatram da to nije bilo samo do Hrvatskih cesta. Najbitnija je komunikacija s ljudima na terenu, važno je naći zajednički jezik. Imam osjećaj da je bilo podosta razmimoilaženja u mišljenjima stručnjaka iz HC-a i nadležnih u gradovima. Dakle, sada se trebamo svi skupa uhvatiti za isti štap, pa će biti bolje.
A kako sve gore navedeno realizirati ako vam samo natječaj za neki posao traje godinu dana? Primjerice, od raspisivanja natječaja za obilaznicu Orebića do odluke o odabiru izvođača prošlo je više od godinu. Uslijedila je žalba koja je tu odluku srušila i sada ponovo čeka nova. Je li problem u loše izrađenim projektima, sporom otkupu zemljišta, sporom rješavanju dokumentacije ili jednostavno treba promijeniti Zakon o javnoj nabavi?
- Imate probleme s ishođenjem dozvola, s projektiranjem, u smislu da je projekata mnogo, a sve je manje većih tvrtki koje mogu parirati zadatku. Imovinsko-pravni poslovi najmanji su nam problem, ali problem su žalbe na natječaje. U procesu javne nabave za manje projekte sve teče, ali kad dođete na visokovrijedne projekte, već u fazi nuđenja imate puno pitanja. Neke ih tvrtke postavljaju u zadnji čas, kako bi kupile vrijeme, a vi sve morate provesti prema proceduri. Onda imate žalbe. Niti ne razmišljamo o tome hoće li ih biti. Doslovno nema natječaja ozbiljnije vrijednosti na kojem nema žalbe, a mi moramo poštovati proceduru. Sada imate neke postupke nabave koje od trenutka objave do otvaranja ponuda traju po godinu i više dana. To je najviše vezano uz kvalitetu dokumentacije i kvalitetu ponuditelja koji se javljaju.
Iako ste tek došli na čelo Hrvatskih cesta, moram vas pitati o jednoj ideji koja se provlači već nekoliko mjeseci. Što mislite o ideji da se Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste spoje u jednu tvrtku?
- Jedan mi je kolega rekao: sve su to ceste, samo su malo šire. Poznata mi je ta ideja i znam da Hrvatske autoceste imaju još nekoliko projekata za realizaciju, među kojima je i beskontaktna naplata cestarine. Mislim da bi se time zaokružila jedna priča Hrvatskih autocesta. Uostalom, HAC je nastao iz Cesta. Velik je broj ljudi krajem devedesetih otišao odavde i stručnjaci su se podijelili po preferencijama. To su dvije prirodno povezane tvrtke i ne vidim tu neku bitnu razliku.
Vama nije strana ta ideja?
- Ne, nije mi strana. U jednom je dijelu to i dobra ideja. Spajanjem bi se mogli postići određeni sinergijski učinci, poput optimalizacije resursa, smanjenja operativnih troškova i efikasnijeg korištenja javnih sredstava. Ali nije na meni da o tome odlučujem, to je na Vladi i resornom ministarstvu.
Vaši su mi se prethodnici znali žaliti da ih često nazivaju načelnici općina i gradonačelnici sa zahtjevima u stilu ‘sagradi mi ovu obilaznicu‘, ‘popravi mi ovu cestu‘. Jeste li se pripremili za to, zovu li vas već?
- Da. Imali smo već vatreno krštenje, recimo, na području Vukovarsko-srijemske županije. Ima realnih problema, ima i određenih dugoročnih potreba. Oni imaju određene zahtjeve, a najbolje je doći na teren, porazgovarati i vidjeti što je realno i što je prioritet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....