Ukrajinu optužio da prijeti atomskom bombom, Ukrajince da se ne znaju braniti. A onda je još spomenuo i Horvata...

Posjet Pakracu, gdje je sudjelovao na obilježavanju 31. godišnjice početka Domovinskog rata, očito je bio jako inspirativan za Zorana Milanovića, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Nakon što je obavio sve ceremonijalne obaveze, spremno je stao pred kamere, pa novinarima, a posljedično i cijeloj javnosti više od pola sata pričao o ratu i miru. I o jadnim ministrima i zlim uskocima. Objasnio je razliku između sirijskih i ukrajinskih izbjeglica, strašnom propustu ukrajinske vojske, prepirao se s novinarima oko brojnosti ruskih okupacijskih snaga, pokazao iznimno razumijevanje za nepravdu koja je učinjena uhićenom ministru graditeljstva, a Državnom odvjetništvu poručio da pošto nisu izabrani na izborima nemaju što privoditi ministre bez odobrenja Vlade.

Jutarnji list odlučio je analizirati nekoliko Milanovićevih teorija i tvrdnji, objašnjenja i pojašnjenja:

1. "Sirijci su dolazili iz totalnog pakla rata, Ukrajinci zasad ipak ne"

Nesreću Ukrajinaca u odnosu na nesreću Sirijaca predsjednik RH Zoran Milanović išao je gradirati odgovarajući na zapravo vrlo jednostavno novinarsko pitanje: Je li Hrvatska spremna za prihvat izbjeglica? "To je pitanje za Vladu, ja mogu reći da smo moralno spremni za to. Ovo su prognanici slični onima iz Sirije 2015. godine. Oni su doduše tada već dolazili iz totalnoga pakla rata, Ukrajinci za sada ipak ne". Ovakvo vaganje ratnih strahota samo po sebi teško pada na želudac. Osim toga, ta tvrdnja nije točna. Sirijski rat bio je pakao, ali žestina i brutalnost ruske agresije na Ukrajinu - koja je rezultirala tisućama mrtvih, a projektili i granate već su u velikom broju počeli padati (i) na civilne mete - u samo sedam dana invazije već je mnoge gradove učinila prostorima totalnog ratnog pakla.

2. "Rusija nije napala s više od 40 tisuća vojnika. Rusija nema toliko vojnika"

Milanovićevo brojanje ruskih vojnika počelo je nakon što je predsjednika zasmetalo novinarsko pitanje o njegovoj krivoj procjeni kada je samo par dana prije invazije na Ukrajinu rekao da 40 tisuća vojnika nije dovoljno za napad. "To ste pitanje sad dobili iz redakcije. Prije pet muinuta sam o tome govorio. Da, nije dovoljno. To nije dovoljno za okupaciju države ... Dakle, grad od tri milijuna ljudi vi ne možete s tim brojem vojnika niti opkoliti, a kamoli osvojiti", počelo je predsjednik u ping-pongu s novinarom. Na konstataciju kolege kako je očito da ruske okupacijske trupe imaju više od 40 tisuća pripadnika, Milanović je kategorički rekao da to nije istina. "Nema. Fizički ih nema. Zato što Rusija nema toliko vojnika. Nema. Većina ruskih vojnika su profesionalni vojnici. Ili poluprofesionalni". Nije se predsjednik dao smesti ni na tvrdnju kako je očito da ima i mnogo regrutiranih vojnika te da su neki od njih već i zarobljeni. "Ja ne znam odakle vama ti podaci. Ja ih nemam. Očito po internetu ima svega. Dakle, podataka trenutno nema nikakvih", nije se dao naš predsjednik. Internet je stvarno čudo jedno. U moru informacija ima čak i onih točnih. A takvi recimo dolaze od ozbiljnih ratnih (foto)reportera i snimatelja, kao i od vojnih analitičara i izvora iz obavještavnih agencija. Iako njihove procjene o točnom broju snaga koje je Rusija dosad angažirala u agresiji na Ukrajinu variraju, te varijacije nisu dramatične. Upućeni se manje-više slažu da ukrajinske gradove trenutno razara oko 130 tisuća ruskih vojnika. Kako bi predsjednik Republike trebao biti jedna od najinformiranijih osoba u zemlji, jer ima pristup svim podacima sigurnosno-obavještajnih službi, bilo bi lijepo da javnosti dodatno obrazloži svoje dramatično niže procjene o snazi ruske vojske. O njegovim tvrdnjama da okupacijske snage ne mogu biti veće od 40 tisuća vojnika jer "Rusija nema toliko vojnika" naprosto je deplasirano dalje raspravljati. Rusija ima barem tisuću posto više vojnika.

3. "Volio bih da je Ukrajina pružila pravi, dakle frontalni vojni otpor"

U inat velikoj većini stručnjaka za ratne strategije i taktike koji tvrde da se Ukrajinci brane učinkovitije i bolje od svih njihovih očekivanja i prognoza, Milanović tvrdi da su to šuplje priče. Poručuje zapravo da su si Ukrajinci sami krivi što im Rusi uništavaju gradove i civilno stanovništvo. Smatra, očito, da se to ne bi dogodilo da su se Ukrajinci frontalno sukobili s ruskom vojskom: "Volio bih da je situacija drukčija. Volio bih da je Ukrajina nakon osam godina zapadne pomoći pružila pravi vojni otpor. Pravi, dakle, frontalni. To se nažalost nije dogodilo. I sukob se (već) drugog dana preselio u velike gradove, što je katastrofa. Tako da cijenim hrabrost ljudi, jer to je bilo hrabro. Ali vojnički to nije bilo dobro organizirano", kaže Milanović. Vojni stručnjaci tvrde upravo suprotno - jedina šansa Ukrajinaca bila je izbjeći frontalni sukob na širokom prostoru jer bi ih nemjerljivo jače ruske trupe naprosto pregazile. Tvrde da Rusi nisu uspjeli u svom "blitzkriegu" baš zato što su ih ukrajinski branitelji "odvukli" u ulične borbe. Implicitno optuživati Ukrajince da su si, zbog navodno pogrešne vojne strategije, sami krivi što im Rusi ruše gradove jednostavno nije fer. Za razaranje ukrajinskih gradova krivi su jedino i isključivo oni koji ih razaraju. Dakle, ruska vojska.

4. Kad Ukrajina prijeti nuklearnim oružjem...

Ujedno i naivno i ozbiljno, a svakako za odgovoriti jednostavno novinarsko pitanje: "Možete li komentirati ovo zveckanje nuklearnim oružjem, koliko trebamo biti zabrinuti?", pokazalo se ipak prekomplicirano za našeg predsjednika (pre)dugog jezika. "Uvijek treba biti zabrinut. I kada Ukrajina prijeti nuklearnim oružjem. I kada Rusija prijeti nuklearnim oružjem. Kako čovjek ne bi bio zabrinut. Ali mislim da to nije realno, jer to bi bio kraj svijeta". Naravno, Ukrajina nema nuklearno oružje, pa čak i da hoće ne može njime zveckati. Onaj tko ga ima na tisuće komada su Rusi. I oni stvarno njime zveckaju. Ne znamo je li to bio samo trenutak dekoncentracije ili je Milanović išao svjesno umanjivati opasnost ruske implicitne prijetnje nuklearnim napadom, uvlačeći u nuklearno pitanje i nenuklearnu Ukrajinu - žrtvu ruske agresije.

5. "Premijera se mora pitati smije li član Vlade biti priveden i lišen slobode"

Privesti jednog ministra u Vladi, prvi put nakon dvadeset godina, a bez da je Vlada rekla da je to moguće, e to je problem - tvrdi predsjednik Republike. Nedopustivo mu je što je Državno odvjetništvo, "tijelo koje nije demokratski izabrano, koje nitko ne kontrolira, koje postupa bez ikakve odgovornosti, koje može raditi što hoće", poslalo policiju u kuću ministra graditeljstva Darka Horvata - bez da je prije toga dobilo zeleno svjetlo od premijera, odnosno Vlade. "Ne može DORH rasturiti vladu. DORH ima velike ovlasti, u redu. Neograničene ovlasti? Ne dolazi u obzir. To je kao da vojnik ima pravo provozati se tenkom i otići na kavu. Ljudi bi se smrzli. Zato ne može. Ministar je ministar, mi smo država, mi nismo društvo mrtvih pjesnika, moraju postojati pravila i ograničenje u primjeni sile … Dakle, član Vlade je član Vlade. DORH je DORH. Želiš ga optužiti, sad kao Aladrovića, okej. Ali kad vidim da DORH daje nalog policiji da se uhapsi ministra u Vladi, a da se premijera o tome ništa ne pita? Završit ću s ovim riječima: Plenković je sljedeći. I to sam mu rekao prije tjedan dana. Samo nije bilo vremena da o tome govorimo. Rekao sam mu: Suprostavi se tomu, imat ćeš moju podršku ... To znači da DORH može uhapsiti premijera, kako vam to izgleda? Razmišljajte malo o tome". Razmislili smo. Zvuči nam sasvim u redu - a i u skladu je s važećim zakonima - da policija po nalogu DORH-a uhiti predsjednika Vlade ako ima čvrste dokaze za svoje sumnje i ako je to jedini način da se, recimo korumpiranog, premijera privede pravdi. Što bi DORH u tom slučaju trebao napraviti? Nazvati tog istog premijera za kojeg ima čvrste dokaze da je lopov i pitati ga: Smijemo li vam policiju poslati na vrata? Ovo nije prvi put da Zoran Milanović, pogotovo otkako je izabran za predsjednika Republike, u javnosti nastupa kao sindikalni povjerenik hrvatske političke kaste. To koliko je razumijevanja i suosjećanja pokazao za uhićenog Horvata, ukrajinske izbjeglice mogu samo sanjati.