UGLEDNI KINESKI INTELEKTUALAC ZA JUTARNJI 'Strah vas je našeg pakta s Rusijom? Reći ću vam jedan poučan detalj'

Wang Hui je jedan od najutjecajnijih kineskih intelektualaca i najznačajniji ekspert kada je u pitanju suvremena Kina. Zato je i njegovo predavanje u Zagrebu, u finalu Subversive Festivala, bilo posvećeno kineskom 20. stoljeću, a profesor Wang, koji predaje književnost na uglednom sveučilištu Tsinghua u Pekingu, nastojao je publici objasniti kako je i zašto kineski razvoj tekao drugačije negoli onaj zapadni te s kojim posljedicama.

Rođen 1959. u Yangzhouu, na sjevernom toku rijeke Yangtze, u gradu u kojemu je Marko Polo bio lokalni glavešina i koji je tijekom povijesti postao jedan od najbogatijih kineskih gradova iz kojega su redovito dolazile najveće trgovačke obitelji, pjesnici, slikari i intelektualci, Wang Hui radio je dvije godine u tvornici prije negoli je upisao fakultet. Doktorirao je 1988. u Nanjingu, i to kineski jezik i književnost. Godinu dana kasnije, 1989., Wang Hui sudjeluje u studentskim prosvjedima na Tiananmenu, što postaje ključna epizoda u njegovu životu.

Nakon Tiananmena provedena je istraga, ali nije optužen. No, poslan je na “reedukaciju” u provinciju Shaanxi na godinu dana. To ga je još više ojačalo u njegovoj borbi za ljudska prava u Kini. Pisao je o tome što se događa zemljoradnicima, migranticama, svima onima koji su bili slabi i nezaštićeni u društvenom poretku. Čak je, nekoliko desetljeća kasnije, pomogao radnicima jedne tvornice tekstila u svom rodnom gradu da podignu tužbu protiv vlasnika zato što je preuzimanje tvornice obavljeno nezakonito, i u tome je uspio. Sada je, pak, bio na jugu Kine, u tvornicama u kojima se proizvode dijelovi za mobitele. “Ljudi rade barem šest dana tjedno i barem deset sati dnevno”, govori o onome što je tamo čuo.

Što je pred Kinom? Počinju li, zbog usporenog rasta, problemi?

- Kada se govori o problemima, uglavnom se spominju baš ekonomski razlozi. Teza je da će zbog usporenog rasta doći do ekonomskih problema. Ali, ne vjerujem u to. U redu, ekonomiju treba održati, ali mislim da Kina to može izdržati. Ima kapacitet da prevlada tu situaciju. Novim politikama, kao što je ona novog Puta svile, nastoji pronaći nove puteve, projekte i ideje. Nešto slično radi i uspostavom investicijske banke te idejom povezivanja s Europom preko brze željeznice, što se naziva idejom mosta. Kineska vlada želi zadržati rast jer će njime prevladati bilo koje teškoće na koje može naići. Porast nezaposlenosti i društvena kriza koju bi prouzročio pad ekonomije ne smiju se dogoditi. U Kini vlada i kriza vezana uz okoliš i zagađenje pa je zapravo najveći izazov pred njom pronalazak novih ekonomskih ideja i promjena dosadašnjih modela. U Kini se puno govori o tome, puno se priča o ovom ekonomskom modelu koji imamo, govori se o ‘kineskom snu’, alternativi američkom snu, jer je to politička strategija koja je postala vrlo važna vlastima u Pekingu, ali jasno je da je za sve ključan ekonomski rast jer je on posve promijenio suvremenu Kinu.

Što je s društvenim razlikama? Jesu li one sve veće?

- Da, i situacija je vrlo ozbiljna. Neće biti lako pronaći rješenje za to. Siromašne treba moći zaštititi jer inače neće imati nikakvu perspektivu. Slažem se s onima koji govore da je situacija po pitanju statusa radništva danas otprilike onakva kakva je bila prije stotinu ili dvije stotine godina, i tu ne mislim samo na Kinu. Život, stil života u gradu, iziskuje određeni standard i stalnu proizvodnju. Ljudi koji dođu u Kinu, uvijek se iznenade cijenama, naročito ako dolaze prvi put. U Zagreb sam došao iz Venecije gdje sam bio dva mjeseca. Prije desetak godina, ili nešto više, cijene u Pekingu i Veneciji ne bi se mogle niti usporediti. A sada, meni Venecija nija skupa jer su cijene kao u Pekingu, čak i niže. Na primjer, stan u kojemu sam bio, koštao je samo 1900 eura za šest tjedana, i to lijep, velik, dvosobni stan. To bih prije smatrao strašno skupim, ali sada je to cijena kao u Pekingu ili čak jeftinije. A Venecija je bila pojam visokih cijena...

Koji su rezultati antikorupcijske kampanje u Kini, u kojoj su smijenjene tisuće lokalnih političara?

- U usporedbi s tranzicijskim zemljama, naša je antikorupcijska kampanja nešto drugačija. Vrlo je ozbiljna ako je, na primjer, usporedite s antikorupcijskim kampanjama u nekim drugim zemljama poput Indije ili Rusije. Čak i u vrijeme ranije vlasti letjeli su s funkcije ljudi koji su bili vrlo visoko, poput bivšega gradonačelnika Pekinga ili Šangaja. No, nikada nije bilo tolikog zamaha kao sada. Nisam to doživio. Kulturna revolucija bila je nešto drugo, ona je bila politička i radilo se o čistkama. Ovo je akcija kojom se skidaju s funkcija ljudi s vrha, sredina i lokalnih vlasti, i to je impresivno. I zaista je nužna jer otvara velik prostor da se stvari dovedu u red. Neki su ljudi bili vrlo sumnjičavi prema akciji jer je razina korupcije golema i jer je ona bila dio cijelog mehanizma. Gotovo je nemoguće promijeniti cijeli sustav i korupcija je neizbježna. Ali, može se dovesti do nekih manjih, prihvatljivijih granica. Alternativa ne postoji. Ne možete se razvijati ako imate toliku razinu korupcije u zemlji i logično je da je vlast udarila po njoj što je jače mogla.

Kako će se Kina dalje postaviti u međunarodnim odnosima? Predsjednik Xi Jinping bio je u Moskvi, na proslavi Dana pobjede kod Vladimira Putina. Koliko su ti odnosi Moskve i Pekinga stvarno bliski?

- Jedina svjetska supersila je Amerika. To se neće tako brzo promijeniti. Kina postaje ekonomski sve jača, ali nije takav igrač. Kina je specifična i po tome što je prva velika ekonomija svijeta koja nije naslonjena na vojnu industriju ili nije izrasla u važnu silu nakon nekog svjetskog sukoba. Sada ćete mi reći da je kineski vojni proračun povećan, što je točno, ali to su još tako daleke brojke od američke vojske i njihove vojne industrije da nema šanse tome se približiti. Što se Rusije tiče, evo jedne dosta poučne zanimljivosti: državni mediji nisu prenosili boravak predsjednika u Moskvi i vojnu paradu. No, prenosili su proslavu 60. obljetnice konferencije u Bandungu, prve velike afro-azijske konferencije na kojoj je sudjelovalo 25 zemalja. Taj detalj dosta govori o ideji u kojem se smjeru razvija kineski vanjskopolitički interes.