UDOMILI SU CURICU, A KAD SU DOBILI SVOJE DIJETE, VRATILI JE NATRAG! Otkrivamo šokantnu priču iz Zagreba

Maja je rođena sredinom 2007. Majka joj ima ozbiljnih psihijatrijskih problema, otac je nezaposlen i sklon alkoholu, nesposoban brinuti za dijete. S nekoliko mjeseci života završila je u domu.

Stručni su joj radnici brzo pronašli udomiteljsku obitelj. Međutim, pokazalo se kasnije, bila je to velika pogreška. S manje od dvije godine vratila se u dom, sva u modricama. Njezini su je udomitelji tukli “da je discipliniraju”.

Kontakt s roditeljima

Maja je već drugi put bila odbačena. Iznimno inteligentno i bistro dijete pokazivalo je sve više znakova duboke traume i povrijeđenosti, dizala je zid prema drugima, kako je više nitko ne bi ranio. Postajala je agresivna, teško je ostvarivala privrženost. Teško je podnosila dom.

A onda su se pojavili potencijalni udomitelji. Ona je visokoobrazovana zdravstvena radnica, on sveučilišni profesor. Nisu imali biološke djece, borili su se s neplodnošću. Željeli su udomiti dijete koje je mnogo propatilo i dati mu ljubav. Činili su se savršenim rješenjem za Maju. Detaljno su bili upoznati s njezinom prošlošću. Znali su da se radi o pametnoj i zahtjevnoj djevojčici s kojom će trebati strpljivo raditi i pružiti joj mnogo pažnje. Iako su, kao bračni par bez djece, vjerojatno prikriveno bili zainteresirani i za posvojenje, znali su da će Maji morati omogućavati kontakte s biološkim roditeljima i da nitko ne može garantirati da će je posvojiti.

Oni nisu bili klasični udomitelji koji to, osim zbog želje da pomognu djeci, rade za novac. Nisu imali nekoliko djece na udomljenju, samo Maju. K njima je stigla sredinom 2011., u mjesecu u kojem je navršila četiri godine.

Nekoliko mjeseci kasnije Majina udomiteljica je ostala trudna te je prošlog ljeta rodila biološko dijete. Prošli petak Majini udomitelji odlučili su da se više ne mogu nositi s Majinim problemima i - nakon gotovo dvije godine - vratili su djevojčicu u dom.

Priča je zgrozila stručnjake koji ovakav rasplet događaja doista nisu očekivali i koji teško mogu prihvatiti bilo kakvo objašnjenje.

Incident u vrtiću

- To je bila najteža odluka u našem životu i nema nikakve veze s tim što sam rodila. Naše dijete ima osam mjeseci, mogli smo onda to učiniti tijekom trudnoće ili nakon poroda, kad su problemi također bitli ogromni. Donijeli smo tu odluku zbog sustava koji nam nije pomogao. Mi smo s tom djevojčicom imali užasnih problema i odlučili smo prekinuti udomiteljstvo da sačuvamo svoj brak i život - tvrdi Majina bivša udomiteljica, koja je, zajedno sa suprugom, aktivna u jednoj katoličkoj udruzi u čijoj je kampanji i javno govorila protiv liberalnog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji.

- Takvu smo odluku donijeli jako teško, prije toga smo pokušali sve, prolazimo kroz grozno razdoblje. Maja je to proživjela puno lakše nego mi. Rekla nam je da joj je tamo lijepo, a mi smo plakali tjedan dana. Sada je, doduše, prošlo već neko vrijeme, shvatila je da je ostala bez svoje sobe i bicikla, pa za tim žali - priča bivša udomiteljica. Čuju se, kaže, svakodnevno s tetama u domu, no Maju ne smiju posjetiti dok ne prođe period adaptacije.

- Cijelo smo vrijeme tražili pomoć. Zvali smo sve žive, ali pordšku u sustavu nismo dobili. Psihologa smo dobili jednom mjesečno do jednom u šest tjedana, a nama je trebao svakodnevno. Kad je Maja napravila incident u vrtiću i napala drugo dijete, psiholog nas je naručio za tjedan dana. Uz takvu pomoć nisam mogla riskirati da ja nešto krivo napravim u odgoju tog djeteta, da ono dok je kod mene ozljeđuje drugu djecu. Takvu smo odluku donijeli zbog nje, da joj pomognemo - kaže udomiteljica, dodajući kako žele ostati dio njezinog života i ne prekinuti kontakt.

Gubitak povjerenja

- Ja sam izgubila povjerenje u nju, a ako izgubite povjerenje u nekoga kome biste trebali pomoći, onda mu ne možete ni pružiti pomoć. Predali smo je u ruke stručnjaka koji se bave samo takvom djecom - rekla je udomiteljica, prekinuvši razgovor nakon pitanja zašto se počela baviti udomiteljstvom i je li se za takav ozbiljan potez adekvatno pripremila. Stručnjaci upućeni u slučaj, koji ga službeno nisu željeli komentirati, ističu kako je točno da su udomitelji imali velikih problema s djevojčicom, još većih s njezinim biološkim roditeljima i pri tom gotovo nikakvu pomoć sustava, ali da se dobri i loši udomitelji i zamjenski roditelji poznaju upravo po tome odustanu li kad je teško ili ne.

Jake veze

- Ovdje se nije radilo o uobičajenom udomiteljstvu i smatrali smo da su veze puno jače. Nismo ovo očekivali. Ima slučajeva da udomitelji odustanu, ali u pravilu kad se radi o starijoj djeci adolescentske dobi - kaže stručnjak.

Jelica Belošević, dugogodišnja voditeljica Dječjeg doma u Nazorovoj, kaže kako je istina da sustav ne priprema dovoljno udomitelje i posvojitelji i ne pruža im potrebnu stručnu podršku.

- U domove i u udomiteljske obitelji dolaze djeca sa sve dubljim psihičkim i fizičkim traumama, sve ranjenija i zahtjevnija i nužno trebaju stručnu pomoć. Takva djeca, kao i njihovi udomitelji i posvojitelji trebaju kontinuiranu, redovitu pomoć stručnjaka raznih profila, koju, na žalost, ne dobivaju - kaže Belošević, koja nije željela komentirati konkretan slučaj.