U Hrvatskoj otkrivena mutacija iz brazilskog soja korone: Pronađena je u uzorku iz Zagreba

Znanstveni tim Laboratorija za naprednu genomiku Instituta Ruđer Bošković (IRB) identificirao je na uzorcima prikupljenim u posljednja tri mjeseca prisutnost mutacije brazilskog soja u Hrvatskoj.

Od ukupno 50 analiziranih uzoraka, tim pod vodstvom Olivera Vugreka, pronašao je u jednom uzorku mutaciju u proteinu šiljku (spike) na položaju E484K koji je utvrđen kod brazilskog soja koronavirusa, odnosno varijanti B.1.1.28, priopćeno je u četvrtak s IRB-a.

Uzorke je prikupila Poliklinika Medikol u sklopu PCR testiranja koje ta poliklinika od prosinca 2020. nudi građanima, a čijom su privolom ti isti uzorci analizirani na IRB-u. Prikupljeni su uzorci iz tri hrvatska grada - Zagreba, Čakovca i Osijeka, a brazilski soj potvrđen je na uzorku iz Zagreba, koji je uzorkovan 30. siječnja 2021.

Prisutnost tzv. britanskog soja u analiziranim uzorcima nije potvrđena, ističe se također. Podsjetimo, u Hrvatskoj su prošlog tjedna potvrđeni prvi slučaji s britanskom mutacijom koronavirusa B.1.1.7. a uzorci su sekvencirani u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", priopćilo je prošlu srijedu Ministarstvo zdravstva. Trenutno je u Hrvatskoj potvrđeno 11 slučajeva britanskog soja koronavirusa.

"Mutacija E484K sama po sebi nije nova varijanta, ona je mutacija koja se javlja u različitim sojevima virusa SARS-CoV-2, primjerice u južnoafričkoj (B.1.351) i te brazilskoj (B.1.1.28) varijanti", objašnjava voditelj istraživanja i Laboratorija za naprednu genomiku IRB-a Oliver Vugrek koji je prvi utvrdio postojanje tzv. brazilskog soja u Hrvatskoj.

Rezultati potvrđuju ključnu činjenicu da saznanje o tome je li određena osoba pozitivna ili negativna nije dovoljno ako želimo pratiti kako se virus mijenja unutar istog domaćina te ako želimo uspješno odgovoriti na izazove koje pred nas postavlja virus SARS-CoV-2.

Upravo zahvaljujući informacijama koje nam otkriva praćenje genetike, odnosno mutacija virusa i njegovog ponašanja, stručnjaci mogu ustanoviti zašto se u određenom trenutku virus pojačano ili slabije širi među populacijom te zašto i kako dolazi do razvoja blažih ili težih oblika bolesti kod ljudi, objašnjava Vugrek.

Povrh toga, tako je moguće pratiti ima li određeni soj sposobnost izbjeći otkrivanju specifičnim dijagnostičkim testovima, te utvrditi ima li određeni soj virusa sposobnost razviti smanjenu osjetljivost na terapiju, ističe on.

Također, praćenje genetike koronavirusa omogućava nam da dobijemo vrijedne informacije o djelovanju i trajnosti prirodnog imuniteta ili imuniteta stečenog cijepljenjem. Dakle, sve su nam te informacije ključne kako bi se mogli uspješno boriti s koronavirusom i zato trebamo što više sekvencionirati, zaključuje Oliver Vugrek.