U Hrvatskoj imamo ogromni epidemiološki problem, a to nije tobože prevelik broj navodnih antivaksera

U tjednu iza nas broj žrtava pandemije premašio je četiri milijuna. To je broj koji zastrašuje, pogotovo jer se pokazalo u više navrata da širenje zaraze ima vrlo nepredvidljiv tijek. Kad smo, primjerice, već zdravo za gotovo prihvatili hipoteze o sezonalnosti virusa ili nižem pragu imuniteta krda, broj slučajeva i smrti rušili su svaku optimističnu prognozu. Čak je pomalo nevjerojatno kojom brzinom SARS-CoV-2 dokazuje svoju nepredvidljivost, pogotovo otkako smo počeli prepoznavati njegove sojeve s različitim razinama zaraznosti.

Tko bi sredinom ljeta 2020. godine pomislio da ćemo u srpnju 2021. ponovo raspravljati o karakteristikama i mogućim posljedicama četvrtog vala zaraze u Europi koji se vrlo jasno formira u nekoliko zemalja bez obzira na vrlo visok broj cijepljenih? Što možemo očekivati mi u Hrvatskoj do kraja ove godine? Slijed li nova drama? I što trebamo činiti kako bismo izbjegli novi drastični rast hospitalizacija i smrti?

Prvo treba reći kako je četvrti val zahvaljujući virulentnijem delta soju već postao činjenicom u više zemalja. Velika Britanija, i pored toga što je među najuspješnijima u svijetu u brzini cijepljenja nacije, ima eksploziju slučajeva. Krivulju novog strelovitoga rasta slučajeva u Britaniji prate i neke turističke zemlje; poglavito Cipar, Španjolska i Portugal. Skok rasta broja slučajeva u četvrtom valu u ovim zemljama podsjeća na ono s čime smo se suočavali u strašnom drugom valu, s jednom bitno razlikom; nema rasta broja smrti.

Značajan broj novih oboljelih bilježi čak i Izrael, zemlja koja se pokazala kao lider u cijepljenju. Posebno je zanimljivo to što je čak 55 posto novih oboljelih u Izraelu među cijepljenima te je uočen i značajan pad učinkovitosti Pfizerova cjepiva kod delta soja, sa 94-postotne učinkovitosti na 64 posto.

Po nekoj jednostavnoj logici, trebala bi uslijediti nova panika, zatvaranje granica, stopiranje putovanja, vraćanje većine restrikcija te nastavak života u vrućim ljetnim noćima uz policijski sat. Međutim, panike još nema. Britanija i dalje ostaje pri odluci o potpunom epidemiološkom otvaranju. Slijede je Nijemci. Izrael se odlučio za djelomično vraćanje nekih restrikcija, kao što je nošenje maske u zatvorenom prostoru. Nema naročite uzbune ni u Cipru, Španjolskoj i Portugalu.

Čak i oni epidemiolozi koji su tijekom ranijih valova pandemije svjesno provocirali atmosferu straha kako bi uozbiljili građane, sada imaju smireniji narativ. Razlog za to krajnje je jednostavan: sve zemlje koje smo spomenuli imaju vrlo visoke postotke procijepljenosti starije populacije.

Svjesni su kako cjepiva i kod delta soja jako dobro štite od teških ishoda, hospitalizacije i smrti, a više od 90 posto svih smrtnih slučajeva zabilježeno je kod starijih od 60 godina. Ako su stariji od 60 cijepljeni 85 posto ili više, to znači da će i pored snažnog rasta broja slučajeva vjerojatno doći tek do neznatnog povećanja smrti. I to upravo vidimo tamo gdje se formira četvrti val epidemije.

U četvrtom valu zaraze razbolijevaju se pretežito mladi. KIjučni rizik ovog novog ubrzanja pandemije stoga je veći broj tzv. dugih kovida s teškim posljedicama kod mlađeg dijela populacije, ali nitko ozbiljan više ne priča o novoj žetvi smrti.

Dapače, u sve više zemalja - od Britanije sve do Singapura - odgovorni govore kako ćemo se morati priviknuti na život s covidom-19 kao s endemskom bolešću koju smo naučili kontrolirati cjepivima i lijekovima. To što je pala, recimo, učinkovitost Pfizerova cjepiva kad govorimo o zaštiti od bolesti na samo 64 posto, puno je manje bitno od toga što to cjepivo i dalje u 93 posto slučajeva štiti od hospitalizacije i smrti.

Znače li ove teze da se mi u Hrvatskoj također u ovom trenutku epidemiološki možemo opustiti te se prvenstveno brinuti kako da što bolje izvedemo turističku sezonu kako bismo uhvatili što bolju poziciju u europskoj utrci oporavka koja je već počela? Ne. Nipošto. Mi u Hrvatskoj imamo ogromni epidemiološki problem, a to nije tobože prevelik broj navodnih antivaksera koje Vlada želi privesti cijepljenju. Radi se o tome da Hrvatska ima vrlo malen broj cijepljenih građana koji su stariji od 60 godina.

Lako je uglednim portugalskim epidemiolozima reći kako nipošto ne treba paničariti iako imaju snažan rast slučajeva jer, pazite sad, imaju 100 posto starijih od 70 koji su primili barem jednu dozu cjepiva te 99,1 posto starih između 60 i 69 godina. Šanse rasta broja preminulih uz rast slučajeva u takvoj zemlji ne postoje. I Cipar stoji jako dobro. Više od 91 posto svih starijih od 70 primilo je barem jednu dozu, a među starima od 60 do 69 također lijepih 81,5 posto. Epidemiološki relativno bezbrižni mogu biti i u turističkoj Italiji, gdje je ukupno 90-ak posto cijepljenih starijih od 70 i oko 80 posto starih od 60 do 69.

Nažalost, u Hrvatskoj je dosad cijepljeno jednom dozom samo 54 posto starijih od 80 godina, samo 70 posto starih od 70 do 79 godina te slabih 62 posto starih od 60 do 69 godina. U dobnoj skupini starih od 50 do 59 godina cijepljeno je manje od polovine građana.

Mi u Hrvatskoj, dakle, imamo jako veliku preostalu skupinu necijepljenih u starijim dobnim kohortama koji će u slučaju eksplozije delta soja u Hrvatskoj sigurno iznova napuniti bolnice te potom groblja. Hrvatskoj je hitno potrebna snažna ciljana kampanja koja bi, ako je potrebno, jednog po jednog starijeg od 60 trebala uvjeravati da je starijima rizik od nuspojava od cijepljenja potpuno zanemariv u odnosu na rizik od infekcije virusom SARS-CoV-2.

Vlasti bi se trebale pobrinuti da se doslovno svakom starijem građaninu objasni ta elementarna činjenica. Hrvatskoj hitno treba široka akcija volontera koji će, ako je potrebno, fizički obilaziti manja mjesta kako bi se starcima tumačilo kako nije baš jako sigurno da virus neće posjetiti njihovo selo.

Ne treba spekulirati s mogućnošću da zaraza neće doći do relativno izoliranog stanovništva. Hrvatskoj hitno treba golemi call centar koji će agitirati među starijim građanima da dođu na cijepljenje. Ako nas redovito mogu zvati mobilni operateri ili neki drugi promotori, teško je shvatiti zašto se to tijekom pandemije ne radi zbog zaštite javnog zdravlja.

Inače, dojam je kako trenutačno u Hrvatskoj po pitanju cijepljenja vlada baš otrovna atmosfera. Neki inače pametni ljudi bijesno pitaju može li se barem očekivati da su im konobarice, taksisti i frizeri cijepljeni, a "slučajno" zaboravljaju spomenuti dobro informirane doktore koji su u značajnom broju također preskočili bezbolni ubod u rame.

Nakon što je vidno zabrinuti premijer počeo pritiskati poduzetnike prijetnjama o izostanku potpora ako ne cijepe radnike, krenuo je žučljivi rat privatnog s javnim sektorom, kao da je zdravlje kod privatnika i onih u javnom sektoru nešto što trebamo tretirati odvojeno.

Dio gorljivih pobornika lockdowna i cijepljenja nevjerojatno je pak kivan na one koji se ne žele cijepiti kao da se radi o nekim bezobraznim primitivcima, a ne, jednostavno, o ljudima koji su procijenili da su cjepiva nova i nedovoljno istražena te se stoga boje cijepiti. Najagresivnijim pobornicima cijepljenja nije dovoljno ni to što je kod više vrsta cjepiva uočen relevantan broj doista opasnih nuspojava, i to u mlađim dobnim skupinama, te su u nekim zemljama ta cjepiva stopirana.

Gdje će stati ta nova vrsta ideološkog rata u kojem se ljudi dijele na "dobre" i "zle" ovisno o tome što misle o epidemiološkim mjerama ili cjepivima? Pitanje je to, bojim se, bez odgovora.

Svatko, nadam se, smije imati svoj stav; pravo na cijepljenje i pravo ne cijepiti se. Uostalom već postoji europska deklaracija koja je po tom pitanju vrlo jasna. Ono na što želim obratiti pozornost jest da cjepiva, sama po sebi, nisu zaštita od širenja zaraze. Nakon podataka iz Izraela o tome više nema dvojbe. Stoga ne zvuči logično da ćemo prikrivenom prisilom na cijepljenje mlađih dobnih skupina postići bilo što osim ozbiljnog dizanja tlaka onima koji to ne žele.

Oni pak koji su jako za cijepljenje treba ostaviti mogućnost da uzmu i treću, pa ako treba i četvrtu booster dozu kako bi se što bolje zaštitili. Vjerojatno će biti i onih koji će si priuštiti koktele različitih cjepiva, kako bi ciljali 99,99-postotnu sigurnost. Sve bi to trebalo omogućiti.

Previše je onih koji se ne žele cijepiti te bi za booster već cijepljenih, vjerujem, trebalo biti sasvim dovoljno doza. Pa ako netko želi pet, šest, sedam… cijepljenja, i to različitim cjepivima, samo naprijed. Možemo stvoriti zasebnu skupinu supercijepljenih s rekordnim razinama antitijela, ali nisam siguran da bi ta epidemiološka elita zbog toga trebala dobivati neke zlatne propusnice.

The Guardian je ovih dana upozorio na niz istraživanja koja pokazuju kako dulja razdoblja sa smanjenim brojem socijalnih kontakata, izolacijom i čestom primjenom sterilizacije značajnom broju djece onemogućava prirodni razvoj imunološkog sustava. Tužan je primjer ono što upravo gledaju liječnici u Novom Zelandu; veliki broj beba i male djece obolio je od potencijalno smrtonosnih respiratornih virusa, a ne radi se o virusu SARS-CoV-2, nego o virusima koji inače uzrokuju obične prehlade.

Sredinom ovog tjedna samo u Wellingtonu hospitalizirano je 46-ero djece i novorođenčadi zbog respiratornih bolesti koje su, između ostalog, uzrokovane dobro poznatim sincicijskim virusom. Veći broj te djece završio je na respiratoru. Nije li to čudno? Novi Zeland imao je vrlo radikalne epidemiološke mjere, a sada imaju oko 1000 slučajeva respiratornih bolesti izazvanih virusom prehlade, što je pet puta više u kratkom vremenu nego što je uobičajeno.

Budu li nam djeca živjela pod staklenim zvonom produljenog lockdowna, disala kroz masku i svako malo prolazila nekakvu sterilizaciju, kako će razviti imunitet koji će ih štititi u nekoj budućoj epidemiji, recimo gripe koja je ove godine, što je zanimljivo, nestala. Znanstvenici taj problem nazivaju "imunološkim dugom".

Stoga apeliram: hitnim cijepljenjem starijih smanjimo rizike od smrti kako bismo skinuli nepotrebne mjere te najmlađe spasili od života pod staklenim zvonom uz koji ne mogu razviti robusni imunitet, tj. ono kad se može reći - zdrav ko konj.