Tuđman ga je zvao da se vrati u Zagreb. Bobek ga je odbio, Beograd ga je obožavao

ZAGREB - U nedjelju, 48 minuta nakon ponoći, umro je posljednji najveći igrač Građanskog, i Štefa Bobeka su “pozvali gore”! Trnjan, velemajstor lopte, koji, na žalost, nije proslavio zagrebački, nego beogradski nogomet. Kažu rijetki živi očevici da boljeg igrača nikad nisu vidjeli.

- Bobek je bio bolji i od Pelea i od Maradone, u istu rečenicu s njim može stati još samo ikona madridskog Reala ‘don Alfredo’ di Stefano - rekao je novinar, koji se najiskrenije divio Bobekovim majstorijama, Zvonimir Magdić, kojega sam, na žalost, zatekao u bolnici na Rebru. Ali, “Amigo” će uskoro biti vani...

Zvonimir Magdić je svjedok tog burnog vremena, kada je Građanski igrao protiv Nagyvarada, iako su partizani već bili kod Oborova i već su se sedlali bijeli konji za ulazak u Zagreb. Građanski, čiji je Bobek posljednji i najbolji izdanak, za kojega kažu da je rolao s obje noge, gazio je, kaže legenda, Mađare sa 4-0.

Zvonimir Magdić bio je všokiran viješću da je umro možda i najveći igrač s ovih prostora:

- Kažu da je Ico Hitrec bio najbolji, to je izjavio sam Štef Bobek. Ali, nitko nije mogao ‘svezati loptu za nogu’, predriblati cijelu momčad i zabiti gol. Samo Bobek...

‘Padali smo u nesvijest’

I još jedna opaska legende zagrebačkog sportskog novinarstva:

- Svi smo ‘padali u nesvijest’ kada je rolao Prosinečki! A Bobek je rolao s - obje noge, bolje od bilo kojeg južnoameričkog žonglera. Takva nogometna elegancija i nadahnutost nikad se više neće roditi. Nije je bilo prije Bobeka, niti će je biti poslije njega. Njegov nogomet je neusporediv, on nije igrao nego plesao balet, ne postoje riječi koje mogu zorno oslikati kak’ je ‘španal’ Štef...

Najbolje godine u Partizanu

U Dinamu je bio kratko, samo kao trener, najbolje godine darovao je Partizanu, u koji je morao jer je za vrijeme rata bio činovnik u jednoj službi. Kada je naš bivši predsjednik osnivao Partizan, dovukao je većinu igrača iz Zagreba, među njima i Bobeka. Bio je toliko iznad svih da je na proslavi 50. godišnjice Partizana purger Stjepan Bobek proglašen najboljim igračem svih vremena koji su oblačili dres tog kluba. Ispred Miloša Milutinovića. Napisali su BG novinari, koji su simpatizirali Zvezdu: “Ima samo jednu manu, igra u Partizanu!”

- Bez obzira na to što je zbog poznatih okolnosti morao u Partizan, Štef Bobek nikada nije izgubio trnjanski duh niti je izblijedjela njegova ljubav prema Zagrebu - kaže Magdić.

Ali, u Zagreb se nikada nije vratio, čak ni 1990. godine, kada ga je Franjo Tuđman pozvao da se vrati u Hrvatsku. Predugo je bio u Beogradu da bi se odrekao drugova iz Partizana i pažnje, kojom je doista bio okružen. Prije nekoliko mjeseci razgovarao sam s bivšim predsjednikom crno-bijelih Ivanom Ćurkovićem, velikim poštovateljem Bobekova nogometa, koji ga je smjestio u posebni sanatorij, gdje je imao svu potrebnu njegu. A bio je krhkog zdravlja. Partizan je u tom smislu veliki klub, a ako zbrojimo sve purgere koji su branili boje crno-bijelih, nećemo biti heretici ako kažemo da je Partizan “treći najbolji hrvatski klub”.

Znam da nije želio napustiti Beograd, ali je jednom rekao da bi želio biti pokopan u - Zagrebu! Nisam siguran da će biti ispoštovana njegova “oporuka”, ostat će zauvijek na beogradskom groblju sportskih velikana. Koliko je samo Zagrepčana ukazom Centralnog komiteta moralo u Beograd, od Bobeka, Zlatka Čajkovskog, Brune Belina, Branka Zebeca, da ne nabrajamo dalje. Zaustavili bismo se tek na Prosinečkom...

Ispred svog vremena

Znam također da je C. Zvezda dugo tražila nogometno ime koje će moći usporediti s neusporedivim Štefom. Našla ga je u Rajku Mitiću, prvoj Zvezdinoj zvijezdi, ali ni “Rajko majko”, kako su mu tepali Zvezdini navijači, iako istinska nogometna veličina, ni približno nije bio tako nadaren kao Bobek. Dva svjetska prvenstva, dvije olimpijske medalje, 38 golova za reprezentaciju Jugoslavije, to su samo tri skromna podatka iz Bobekove biografije.

O njegovim danima iz Građanskog se najmanje zna, iako kažu da je već tada bio ono što će kasnije postati Pele i Maradona. Nogometaš ispred svog vremena, nogometaš naročite profinjenosti, kojemu se možda, ali samo možda, približio Robert Prosinečki. Koji je također najbolje utakmice odigrao u Beogradu!