Početkom šezdesetih godina moj je otac bio mladi inženjer u jednom od orijaša kemijske industrije na obodu Splita. Tek se vjenčao, od tvornice još nije dobio stan, a pred njim je - bar je tada tako morao misliti - bio cijeli jedan monotoni i dugi radni vijek koji će provesti na istom radnom mjestu. U ta se doba, naime, poslovi nisu često mijenjali, a zaposlenje je bilo sasvim nalik vjenčanju: sveza za cijeli život.
Tada se - međutim - u njegovu životu dogodilo nešto što ga je bitno preusmjerilo. Početkom 60-ih moj je otac odabran kao jedan od stipendista kojima će američka vlada platiti stručno usavršavanje u SAD-u. Nakon kratkog kursa jezika u ambasadi u Beogradu (kursa koji je - bar se njemu činilo - išao pod ruku s obavještajnom procjenom) moj je otac...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....