MUČNA ISPOVIJEST

Trudnica iz Splita: ‘Dva tjedna su me s mrtvim plodom vozali po bolnici, ginekolozi su me izbjegavali pregledati‘

Sugovornica Slobodne bila je trudna kada je završila u samoizolaciji jer joj je suprug bio pozitivan na COVID-19
Ilustracija
 Duje Klarić/Cropix

U redakciju Slobodne Dalmacije javila se 35-godišnja Splićanka koja je željela svoje iskustvo s traumatičnom medicinskom situacijom, koju je dodatno pogoršao tretman u KBC-u Split, iznijeti u javnost kako bi upozorila na činjenicu da se može i bolje i humanije postupati.

Sugovornica Slobodne Dalmacije bila je trudna kada je završila u samoizolaciji jer joj je suprug bio pozitivan na COVID-19. Majka je dvoje djece koja su, kao i ona, bila negativna na testovima, ali su svi imali određene simptome.

- Djeca i ja smo radili testove i bili smo negativni. Te nedjelje sam išla na Infektološki odjel na Križinama gdje me uputila moja liječnica zbog bolova u trbuhu. Inače bolujem od ulceroznog kolitisa te nikada ne znam kod takvih situacija jesu li posljedice tog stanja ili se radi o nečem drugom. Kako sam bila trudna, to mi je bio dodatni alarm za oprez, ispričala je 35-godišnjakinja.

Na Infektologiji su joj napravili test na koronavirus, i to oba, i brzi i PCR, a prije toga je, kaže, također imala test koji je bio negativan.

- Nalaz mi je bio gotov sutradan, u ponedjeljak 21. lipnja, i također je bio negativan iako su svi simptomi ukazivali na koronu. Infektolog me je savjetovao da sa svim negativnim testovima odem na pregled na Hitnoj ginekologiji jer unatoč samoizolaciji imam pravo na isti.

Kako su testovi bili negativni, unatoč simptomima, oni me nisu na Križinama mogli hospitalizirati kao infektološkog bolesnika, k tome još nisam po pojedinim parametrima bila životno ugrožena pa u bolnici nisu vidjeli potrebu za detaljnijom obradom unatoč mojim nastojanjima - objašnjava.

Privatni aranžman

Na Hitnoj ginekologiji doktorica joj je kazala kako nije hitan slučaj jer ne krvari.

- Upitala sam je što je s bebom, tada naime nisam znala da je blizanačka trudnoća, a ona je rekla da je beba dobro na što sam je upitala tko će me pregledati i imaju li ambulantu za COVID pozitivne osobe. Odgovorila mi je kako ima kontejner, ali da nema koga poslati tamo - prepričava Splićanka.

Sugovornica Slobodne Dalmacije je tada bila trudna nepunih sedam tjedana i preskočila je redovni pregled u privatnoj poliklinici zbog samoizolacije.

image
Jedan od negativnih nalaza na COVID-19 majke iz Splita
Privatna arhiva

- Doktorica iz bolnice mi je rekla da zovem privatnog doktora kod kojeg idem. Ja razumijem da je ona bila u panici jer sam ja bila u samoizolaciji, ali kakva je to poruka trudnicama? Ako platite pregled imate pravo na sve, a ako ne, nemate prava.

Ja plaćam dopunsko i redovno zdravstveno osiguranje i mislim kako me se nije trebalo tek tako poslati iz državne zdravstvene ustanove bez pravovaljane i potpune obrade, kaže 35-godišnjakinja.

Otišla je na pregled u privatnom aranžmanu, a doktor je ustanovio da se radi o blizanačkoj trudnoći.

- Otkrio je da je jedan plod već izgubljen, a da drugi također nije dobro. Šanse su bile 50-50 i za drugi plod. Nakon toga mi je par puta pozlilo te sam u četvrtak 24. lipnja ponovno došla na Hitni ginekološki gdje me primio ljubazni doktor, i to preko poznanstva. U ponedjeljak 28. lipnja sam imala pregled u državne ginekologinje da u već ionako kaotičnoj situaciji čujem i njezino mišljenje. Ustanovila je da je i drugo srce stalo.

Tehničke poteškoće

U srijedu joj je opet pozlilo. Već vidno iscrpljena od svega, osjećala se dosta loše, a simptomi su postali još jači.

- Došla sam na Hitni ginekološki prijem, a mlađa služba mi je nakon moje priče, bez čitanja nalaza koje sam stalno nosila sa sobom, rekla: "Možda ste nešto loše pojeli!" Da pojasnim, pod mlađom službom mislim na tim koji vodi Hitnu ginekologiju i u kojem u tom trenutku nisu niti imali specijalista iz područja ginekologije - govori Splićanka.

Tek kada je povisila ton shvatili su ozbiljnost situacije i napokon pozvali specijalista ginekologije da obavi konzilijarni pregled.

- To je bilo deset dana od prvog pokušaja prijema na Hitni ginekološki, srijeda 30. lipnja. Kako su oba ploda bila izgubljena, doktorica me pitala želim li kiretažu ili tablete nakon čega su me naručili na zahvat 5. srpnja jer, naravno, termina prije nije bilo - objašnjava.

Prije dobivanja termina trebala je obaviti vađenje krvi i pregled anesteziologa.

- Znači, dodatno čekanje i hodanje po bolnici u takvom stanju. Ništa opet nisam mogla bez državne ginekologinje koja mi je trebala dati uputnice, a nije se javljala na telefon zbog navodnih tehničkih poteškoća te taj četvrtak kad sam već mogla obaviti sve potrebne pretrage za kiretažu nisam ništa napravila.

image
Hitna pomoć, Ilustracija
Ante Čizmić/Cropix

U petak sam ipak uspjela riješiti sve, no u nedjelju, dan prije termina, ponovno mi je pozlilo. Došla sam na Hitnu s jakim izljevom krvi. Pretpostavili su da imam spontani pobačaj te su me ostavili da čekam, ali me srećom prepoznala medicinska sestra koja je bila kada sam dolazila prije i koja je vidjela da ne mogu stajati na nogama.

Pregledali su me i kazali kako treba ipak kiretaža koju su napravili oko 22 sata navečer - prisjeća se mučnog razdoblja 35-godišnjakinja.

Zahvala velečasnom

Kaže kako ne može vjerovati da se tako u bolnici igraju prebacivanja loptice, umjesto da postupe ljudski i odmah se uhvate u koštac s problemom.

- Da me 21. lipnja netko zaprimio i ostavio u bolnici ja bih za dva dana bila obrađena i gotova. U bolnici imaju i interniste, ginekologe i anesteziologe te su odmah mogli utvrditi moje kompletno stanje s obzirom na suspektno preboljenje Covida i moj kolitis. Zašto imamo novo rodilište ako ne koristimo resurse, pitam se. U ovoj situaciji, mrtav plod bio je u meni više od dva tjedna, što da sam dobila sepsu?, pita se.

Cilj njezina izlaska u javnost je da se dozvoli da trudnice imaju pravo na pregled, jer iako ne krvare mogu biti hitan slučaj. Ako ne toliko zbog djeteta, jer u ovom slučaju nije bilo spasa, nego zbog žene koja to sve proživljava.

- Trebali bi uputiti ženu i pomoći joj, ali nažalost to nije tako. U Zagrebu trudnice s pet tjedana u Petrovoj leže i čuvaju trudnoću, a u Splitu vas do 12. tjedna ne doživljavaju kao trudnicu - ogorčena je Splićanka.

- Zahvalna sam Bogu što sam izvukla živu glavu, mojim bliskim ljudima koji su uskakali kad je trebalo i skromnom velečasnom koji je strpljivo, molitvom, bio uz mene iako je u tom momentu spremao svoj put za Brazil i preseljenje na drugi kontinent - kaže 35-godišnjakinja.

- Htjela bih samo naglasiti da sam u ovoj cijeloj mučnoj situaciji na bolovanju, kada se ubroji izolacija, bila mjesec i pol dana što je dodatno utjecalo na mene. Smatram kako bi mi raniji odlazak na posao i uobičajeni radni dan pomogao da brže ostavim iza sebe sve ono što mi se dogodilo - rekla je na kraju.

Za komentar su iz Slobodne Dalmacije upitali i KBC Split, putem telefona i putem maila, ali od četvrtka nisu dobili odgovor te će biti objavljen kada ga prime.

Riječ psihologinje: Komunikacija je najvažnija za mentalno zdravlje žene

Zanimalo nas je i kako ovakve situacije utječu na žene te su iz SD upitali Janinu Pavić Jadrić, magistru psihologije da našim čitateljima približi ono što proživljavaju majke kojima se dogode situacije kao našoj sugovornici iz Splita.

- Svaka neizvjesnost povećava anksioznost. Razdoblje očekivanja za koji žena ne zna koliko će trajati te što će to čekanje donijeti joj ne pomaže u njezinu procesu mirenja s gubitkom. Naprotiv, takva razdoblja potiču anksiozne simptome kao što su zabrinutost, negativna razmišljanja o sebi i trenutnoj situaciji, neugoda, napetost, osjećaj gubitka kontrole i uplašenost.

U tretmanu mentalnog zdravlja žena i parova koji su doživjeli gubitak ključna komponenta je komunikacija i poruka da podrška postoji i da nisu sami. Prema nekim podacima, 20 posto žena koje izgube dijete tijekom trudnoće razvija simptome depresije i/ili anksioznosti. U većine tih žena simptomi potraju od jedne do tri godine te utječu na kvalitetu života kao i na buduće trudnoće.

Upravo zato što se pobačaji, medicinski gledano, često događaju, njegove se psihološke posljedice često podcjenjuju. Još jedna zabluda je ona koja se tiče pobačaja koji se događaju u ranijem stadiju trudnoće, a to je da će žene koje ranije izgube bebu manje i tugovati.

Žene koje dožive rani gubitak trudnoće stoga nerijetko ostaju bez socijalne podrške budući da drugi ne pokazuju razumijevanje za njezinu tugu pa tako ona prolazi kroz proces tugovanja sama. Prema izjavama i iskustvima ispitanica iz nekih istraživanja nesigurnost koju žene dožive nakon što im je trudnoća prekinuta izrazito povećava njihovu anksioznost te im ona predstavlja veći psihološki teret od depresije.

Njihove brige odnose se na očekivanje ponovnog uspostavljanja menstrualnog ciklusa, želji da ponovno zatrudne, procjeni rizika od ponovnog gubitka bebe, brige oko vlastitih reproduktivnih sposobnosti i brige oko medicinske skrbi koju može dobiti - pojasnila je psihologinja. (SD)

Europska iskustva: medicinske sestre su educirane

U Velikoj Britaniji, kako nam je za usporedbu prepričala druga mlada majka iz Splita i koja je završila u tamošnjoj bolnici zbog medicinskog zahvata dok je bila trudna, pristup je posve drukčiji.

Oni imaju medicinske sestre koje su educirane kome trebaju ponuditi pomoć psihologa, a u timovima imaju sve struke: psihologa, rehabilitatora, radnog terapeuta, specijalista za dojenje, pedijatre i sve potrebite doktore specijalizante.

U svim fazama trudnoće, nakon poroda te kasnije na neonatologiji, kaže nam sugovornica, tako je da ćeš dobiti podršku koju trebaš jer imaju osoblja, a oni koji rade direktno s pacijenticom su sposobni procijeniti što joj treba. (SD)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 00:48