PIŠE JELENA VELJAČA

Tko ćemo biti kad pokopamo pjesnike, umjetnike, članove obitelji... Hoćemo li znati plakati?

‘Tugujem jer umjetnici poput saše Anočića ne mogu dobiti ono što zaslužuju - velike komemoracije s ozbiljnim programom‘, piše Veljača
Jelena Veljača
 Neja Markicevic/Cropix
Objavljeno: 08. svibanj 2021. 23:37

Covid-kriza natjerala je čovječanstvo da promijeni svoj stav o tugovanju. U proteklih smo godinu i pol toliko iznenadnih, šokantnih, tužnih i potresnih priča o ljudskim sudbinama pa i smrti čuli da nas je svemirski razvoj događaja, još jednom, prisilio da se pokušamo prilagoditi. Uspijevamo li u tome?

Moj voljeni The Economist vrvi užasnim fotografijama i vijestima iz Indije, zemlje koja je trenutno pogođena koronom na način od kojeg se ledi krv u žilama. Kao prije malo više od godine u Bergamu, ljudi umiru u mukama gušenja, po hodnicima bolnica i ulicama, po svojim kućama, koje u Indiji nisu na svim mjestima raskošne ni udobne.

Navikli na strašne vijesti, na to da vedute našeg djetinjstva odlaze, da ovaj opaki virus targetira ranjive, da gubimo...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 01:23