Uopće vam ne treba pobjeda na predsjedničkim izborima želite li na trenutak doživjeti kako je to biti predsjednik. Zakoračite na Učku, napravite par koraka palubom od tikovine, uhvatite ogradu od mahagonija, u salonu sjednite za stol desno od ulaza, na stolicu u kutu na kojoj je volio sjediti maršal Tito, pa zamislite njegove goste, Nasera, Nehrua, Gadafija i suprugu mu Aišu kako razgovaraju o svojem nesvrstanom svjetskom poretku, pa onda Elizabeth Taylor, Sofiju Loren i Richarda Burtona na drugom kraju salona, kako ćakulaju ispijajući skupocjeni konjak u ljetnoj dokolici. Perzijaner s tisuću ispletenih čvorova po četvornom centimetru isti je kao 1963. godine, kada ga je Titu poklonio posljednji iranski šah Mohamed Reza Pahlavi, jednako kao i kineska svila po zidovima.
Isprobali su ovu ljepoticu svi hrvatski predsjednici, brojni ministri i strani delegati, a nedavno i aktualni predsjednik Zoran Milanović. Njegovo putovanje u posjet predsjedniku albanske vlade Ediju Rami 12. i 13. kolovoza ovom brodskom ljepoticom javnost smatra spornim, neki to nazivaju aferom. Prema prvom priopćenju iz Ureda predsjednika, tamo je plovio privatno na poziv albanskog premijera, no predsjednikovi ljudi su potom korigirali riječ “privatno” u “službeno”.
Sam predsjednik Milanović je u svojem osvrtu na događaj kazao kako se dogodila omaška i ništa više, kao i da dokumentaciju o putovanju nema jer je ne mora imati. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa dat će svoje mišljenje o spornom putovanju, a javnost će se još neko vrijeme baviti računicama koliko je desetaka tisuća kuna koštao put brodom, a koliko vožnja vojnim helikopterom s Hvara da bi njime isplovio iz Dubrovnika prema Draču.
Koliko je za vanjske državničke interese naše zemlje bila korisna predsjednikova plovidba procjenjivat će politički analitičari. U ovom trenutku sa sigurnošću možemo reći da predsjedniku Zoranu Milanoviću na njegovu pothvatu zasigurno neće zamjeriti nijedan pravi morski vuk, zaljubljenik u stare brodove, pa ni nostalgičar za bivšim vremenima, jer je široj javnosti usmjerio pozornost na gotovo zaboravljenu sjajnu prošlost ove pomalo zaboravljene morske jurilice.
Vez u splitskoj Lori
Na stalnom je vezu u Središtu za obuku HRM-a splitske Lore, na molu u lučici koji tamo zovu Poljud. Izvana na prozorskim oknima su sjenila, na palubi nas čekaju ljudi u bijelim uniformama, komodor Damir Dojkić, načelnik stožera - zamjenik zapovjednika HRM-a, kapetan bojnog broda i zapovjednik Središta za obuku HRM-a Hidajet Čobo, te poručnik bojnog broda Mario Musulin, zapovjednik jahte Učka.
Tražitelji luksuza, jacuzzija negdje na pramcu ili možda neke tajne garaže na krmi iz koje pritiskom gumba izlijeće jet-ski neka ga obiđu, jer tamo neće naći ništa od te vrste gušta. Ovaj brod izaziva strahopoštovanje, respekt i zrači stilom koji više vuče na jamesbondovsku kombinaciju glamura, praktičnosti i ekskluzivnosti. No, ne tražite pogledom po potpalublju Daniela Craiga, prije se nadajte mlađahnom licu Seana Conneryja.
Poručnik Mario Musulin o Učki zna sve, no ne iz službene dokumentacije broda, koja je uništena tijekom preuzimanja plovila od bivšeg vlasnika, JRM-a, već više iz vlastite znatiželje, istraživanja po arhivima i internetu. Sjeli smo na garnituru od ratana na palubi, baš kako su prije pola stoljeća radili ljudi mnogo važniji od nas, doduše, mi smo na socijalnoj distanci koje se oni nisu morali držati. Zapovjednik Musulin vojnički točno prenosi sve što zna o svojoj miljenici, da je sagrađena u prvoj polovini šezdesetih godina u Korčuli, s trupom nekonvencionalne i složene kompozitne izvedbe s troslojnom oplatom od mahagonija, aluminijskim nosivim elementima strukture i aluminijskim nadgrađem.
Ugovor o gradnji broda koji je prije nosio naziv Podgorka potpisan je 1961. godine, naručen je pod projektnom oznakom 1175 s brojem gradnje N-519. Projektirao ju je Brodoprojekt, sagrađena je u brodogradilištu “Ivan Cetinić” na Korčuli, kobilica je postavljena 1962. godine, a brod je porinut 21. srpnja 1963. godine, dok je primopredaja izvršena sedam dana kasnije. Pramac je izbočenog oblika i nagnut prema naprijed, a ploča krmenog zrcala je izvedena u luku i nagnuta prema natrag.
Obris jahte karakterizira palubna linija, povišena na prednjem kraju, te središnje nadgrađe izdignuta kormilarnica s niskim, prema natrag nagnutim jarbolom.
Jahta je predviđena za trideset VIP gostiju s četiri potpalubne VIP kabine. Za stalni boravak posade i dodatno ukrcanog osoblja predviđeno je dvanaest ležaja.
Za dnevni boravak gostiju koristi se VIP salon smješten u središnjem nadgrađu na glavnoj palubi. Građena je kompozitnim načinom gradnje, tj. unutarnja konstrukcija i nadgrađe su od metala, a oplata je od troslojne drvene konstrukcije, dok su za gradnju palube upotrijebljene drvene trenice. Forma jahte omogućuje velike brzine i dobre maritimne sposobnosti. Operativno područje eksploatacije broda je Jadransko more. Pogon broda izveden je s dva brzookretna četverotaktna dizelska motora s prednabijanjem koji preko dvije osovine pokreću dva četverokrilna vijka sa stalnim usponom krila.
- Temeljna namjena motorne jahte Učka su rezidencijalna prevoženja. Oprema je reprezentativna i ujedno odraz pomorske tradicije i orijentiranosti moru našeg naroda. No, osim toga, brod se koristi za obuku i pružanje pomoći civilnim strukturama društva - priča poručnik Musulin, koji brodom zapovijeda točno dvije godine.
Pomorski ceremonijal
Naš je razgovor naprasno prekinut točno u 8 sati, pola sata nakon što smo ga počeli. Pomorski ceremonijal nalaže da se točno tada na krmi diže zastava, časnici je pozdravljaju vojničkim pozdravom, mi ustajemo iz poštovanja. Jedan dulji i dva kraća zvižduka označavaju da možemo nastaviti razgovor. Bit će to, zapravo, detaljan obilazak broda. Zapovjednik nas vodi na svoje radno mjesto u kormilarnicu, najgornju od tri etaže, i pokazuje modernu tehnologiju koja mu je na raspolaganju, radarski sustav, GPS, autopilot, daljinsko upravljanje motorima, sustav veze, žirokompas, sve tik do starog originalnog drvenog kormila, koje je također u funkciji, ali nije nužno za upravljanje brodom. Dobro dođe, međutim, mladim mornarima da uhvate osjećaj kako je to nekada bilo. Zato su na zidu iza leđa još uvijek primjerci svih mornarskih čvorova. Desno mu bude upravitelj stroja, u sredini kormilar, a lijevo on kao zapovjednik.
Šetnom palubom, gdje VIP gosti provode većinu plovnog vremena ili promatraju vojne vježbe ako je to svrha njihova putovanja, dolazimo do krme. Podovi su od drva iroka iz Amazonije, ugrađeni tijekom renoviranja prije desetak godina. Originalna tikovina je ispod nje. Tu su smještene dvije splavi za spašavanje 20 osoba, na provi je smještena još jedna za 25 osoba. Za spašavanje je na raspolaganju i osam kolutova te 37 prsluka u slučaju nesreće. Ispod palube je kormilo-stroj, gdje se u slučaju kvara prelazi na ručno kormilarenje. Tik do njega je poklopac koji vodi u mornarski prostor za smještaj četiri mornara, a malo dalje su glavna i pomoćna strojarnica.
Tu su dva glavna i dva pomoćna motora. Dva svečana siza, veća i manja platforma služe kao platforma za silaženje za visoke goste kada brod pristaje u luke. Za redovito održavanje broda, pranje i uređenje broda posadi treba pet dana. Na pramcu su ispod dva poklopca dvije kabine za dva, odnosno četiri dočasnika. Sve je i tu u originalnom stanju kao prije 57 godina i ne odudara od nekog drugog sličnog vojnog prostora. Ulazimo u predsoblje VIP salona, temperatura je niža desetak stupnjeva nego na palubi zahvaljujući kompresoru Kaeser, originalu iz 1963. godine, koji je zadužen za klimatizaciju. Nasuprot dva gostinjska toaleta je VIP salon.
- Tu sada hodamo po originalnom perzijskom tepihu koji je rađen po mjeri za ovaj brod. Čak su prilagođeni i morski motivi, raža, ribe, lignje... Pogledajte, ovdje imate natpis 1963., možete vidjeti ako se dobro zagledate, ali nisam uspio dešifrirati natpis pokraj godine - priča nam s oduševljenjem mladi poručnik.
Originalne su zavjese, isto kao 15 naslonjača u salonu, a još ih je osam u sobama, samo im je promijenjeno platno. Strop je sada gipsan, ali s originalnom rasvjetom. Staru drvenu vitrinu u središnjem dijelu zamijenio je televizor, desno od njega su ormarići za držanje dokumentacije, a lijevo je bio mini-bar. Iznad njega su prekidači za paljenje svjetlosne gale, paradne rasvjete broda.
Po fotografijama je zapovjednik Musulin otkrio najdražu poziciju bivšeg vrhovnog zapovjednika u bivšoj državi Josipa Broza Tita za sjedenje na Učki. Prekidači koji su umetnuti pokraj stolova signal su posluzi da dođe uslužiti goste. Danas je brodski kuhar na usluzi gostima, uglavnom je to kuhanje kave i napitaka. Knjigu dojmova je reaktivirao poručnik Musulin, nažalost ima samo nekoliko zapisa, nijedan iz osamdesetih ili stariji. Niti predsjednik Zoran Milanović nije upisao svoje dojmove pri plovidbi u Albaniju. No, kako nam otkriva časnik Musulin, dojmova itekako ima.
Novi MTU motori
- Kad pristanemo u neku luku, Učka zaintrigira vlasnike i kapetane velikih jahti vrijednih milijune eura, pa se i oni požele ovdje fotografirati i dive se svakom detalju na ovome brodu. Ljudi na Korčuli koji su radili u brodogradilištu u kojem se brod gradio rekli su mi da su taj odjel zvali ‘Zaraza’, jer tamo nije smio ući bilo tko, a svaki materijal koji se ugrađivao biran je od najboljih primjeraka - kaže poručnik.
Spuštamo se na posljednju etažu gdje je mala brodska kuhinja, u njoj je sudoper, hladnjak, oprema za kuhanje, ledomat, nema tu ekskluzive ili nekih posebnosti. U tom dijelu ništa nije renovirano i mijenjano. Nasuprot je centrala s klimatizacijom. U hodniku je brodska ljekarna. Zidovi su ukrašeni slikama korčulanskog umjetnika Izvora Oreba, sve iz devedesetih godina. Četiri su spavaonice za goste, zidovi su tamo tapecirani svilom, svaka ima svoj motiv, originalne su svjetiljke, a po dvije kabine dijele kupaonicu. Zamijenjeni su samo podni tapisoni i madraci, sve ostalo je originalno. Poslugu je zvoncem bilo moguće pozvati i u sobu.
Donedavno je brod imao šest članova posade, međutim taj je broj povećan na njih devetoricu. Pod poslugu se može svrstati samo kuhar, no niti on nije samo to već je ujedno i protupožarac te je osposobljen za pružanje prve pomoći. Posada je opremljena s devet jurišnih pušaka i jednim pištoljem HS Produkta. Oružje je tu u svrhu vježbe gađanja, ali i za zaštitu samih putnika.
Komodor Dojkić nam govori kako je domet broda 400 nautičkih milja bez popune gorivom te su mu u dosegu sve hrvatske luke, ali i slovenske, talijanske i crnogorske, te sve do zapadne grčke obale. Nema povijesne podatke, ali u novijoj prošlosti, kaže, “prešao je Jadran od zapadne Istre do, sada, Albanije tijekom provedbe rezidencijalnih zadaća i obuke posade broda”. Časnici nam otkrivaju nešto što muči zaljubljenike u ovo plovilo - zašto je iz originalne boje mahagonija prebojen u bijelo.
- Remotorizacijom 1994. godine ugrađeni su novi MTU motori koji imaju ispuhe po bočnim stranama, za razliku od starih motora, pa bi nakon svake plovidbe bilo potrebno nanovo bojati brod. Stoga je to riješeno na ovakav način - kaže poručnik Musulin.
Na njemu nema mogućnosti za razbibrigu, niti se može iznajmiti za nečije privatne potrebe. Ipak, to ne znači da nema i civilnu namjenu.
Obuka i motivacija
- U slučaju bilo kakvih zahtjeva udruga, organizacija i subjekata iz civilnog društva, a uz odobrenje ministra obrane, on se može koristiti kao i svako drugo sredstvo Oružanih snaga, ali nikako ne na komercijalnoj osnovi. Također je na raspolaganju u slučajevima traganja i spašavanja. Dakle, temeljna namjena mu jest rezidencijalna, ali kako HRM ima ograničen broj sredstava za obuku, on je prebačen u sastav Središta za obuku te služi i za obuku mornara, dočasnika i časnika te kadeta studija vojnog pomorstva. Nakon što prođu obuku na čamcima na vesla i jedra, kruna im je ovaj brod na kojemu se pripremaju za dužnosti na ratnim brodovima - kaže komodor Dojkić.
Zapovjednik Središta za obuku HRM-a Hidajet Čobo kaže da su povećali broj posade Učke, osim zbog lakšeg održavanja, upravo zato da se maksimalno iskoristi za obuku. Učka im je značajna jer se na njoj mogu vježbati klasične pomorske vještine, kao i manevriranje s obzirom na to da brod ima dobre manevarske sposobnosti, ali je za to izuzetno zahtjevan. Tako nešto je na novijim brodovima sve manje moguće jer se sve više tamo oslanjaju na elektroniku. Zanimljivo je da vode računa pri izboru posade za taj brod te ona mora ispuniti nekoliko visoko zadanih kriterija.
- Moramo se prilagoditi mogućnostima društva, s obzirom na ograničene kapacitete kojima raspolažemo. Svaka rezidencijalna plovidba jako dobro dođe posadi broda i za praktične oblike obuke jer jedno ju je provoditi na obali, a drugo na moru. Kada vam je pritom na brodu predsjednik kao vrhovni zapovjednik ili ministar, onda je to dodatni motiv za pritisak na posadu da dade najbolje od sebe. Ako tome dodamo povijesni značaj broda, onda je privilegij raditi na tome brodu - poručuje komodor Damir Dojkić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....