Jedan od prvih branitelja Pakraca, 80-postotni invalid Đuro Kadežabek (60), sjedi u hotelu “Zagreb” na splitskom Duilovu i plače...
Hotel, kaže nam on, više nije u vlasništvu MORH-a, 15. lipnja trebala ga je preuzeti državna tvrtka “Pleter”, čiji je direktor umirovljeni general HV-a Marjan Mareković, koji je za divno čudo bio i zapovjednik obrane Đurina Pakraca.
Kako se preuzimanje nije dogodilo, Đuro je od ponedjeljka, sa suprugom Ankicom koja mu je pratnja na liječenju, ostao bez ijednog hotelskog obroka te ga zadnja dva dana hrane splitski prijatelji i suborci donoseći mu hranu iz Caritasa, piše Slobodna Dalmacija .
Gangrene i amputacije
– Već dugo bolujem od Burgerove bolesti, koja uzrokuje suženje krvnih žila, te mi je 2000. godine amputirana desna noga ispod koljena, a od 2013. i lijeva noga iznad koljena. Ta je bolest progresivna, uzrokuje gangrene koje dovode do amputacija. Zbog toga sam došao u hotel, kako bih u obližnjoj splitskoj bolnici na Križinama obavio dvadeset tretmana u hiperbaričnoj komori na Odjelu nuklearne medicine, jer se nakon tih tretmana krv pročišćava i krvotok je puno bolji, kao i opće zdravstveno stanje.
To radim dvaput godišnje u razmaku od šest mjeseci. Ministarstvo branitelja poslalo me je na liječenje te mi je u ovom hotelu dalo smještaj od 24. svibnja do 24. lipnja ove godine, a da uopće nisu provjerili što se u hotelu događa, dokad će hotel raditi i hoću li imati što jesti – govori nam Đuro jedva skrivajući suze zbog nebrige sustava za njega i slične njemu.
– Do ponedjeljka sam ja, teški bolesnik, u hotelu imao dva suha obroka, ali barem je ručak bio “na žlicu”, a u ponedjeljak mi je osoblje hotela reklo da hotelska kuhinja više ne radi jer bi hotel trebao preuzeti novi vlasnik. Srećom, odmah mi je priskočio u pomoć moj prijatelj, umirovljeni bojnik Ivica Lozina, kao i Jelena Eranović, predsjednica Udruge udovica Domovinskog rata.
Eto, sada se oni, umjesto Ministarstva branitelja, brinu o meni i ženi da ne umremo do gladi – s tugom govori Đuro, koji je o ovome što mu se događa izvijestio svojeg imenjaka i prijatelja Đuru Glogoškog, šefa Udruge stopostotnih ratnih invalida.
Prijatelj Lozina o ovome je izvijestio Dražimira Jukića, predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi. Sigurno su oni alarmirali sve što su mogli kako bi se Đuro liječio u normalnim uvjetima.
Pomažu suborci
– U petak me je iz Ministarstva branitelja zvala jedna službenica, koja mi je rekla da su mi našli smještaj u hotelu “Katarina” u Dugopolju. Kada sam službenici rekao da sam 80-postotni invalid bez obje noge, da nemam auto i da ne mogu plaćati stotine kuna dnevno taksi od Dugopolja do Križina i natrag, u čudu me je zapitala kako to da nemam auto – prenosi nam razgovor Đuro, ističući da mu je svih ovih dana puno pomogao ratni kolega koji ga je cijelo vrijeme prevozio od hotela do bolnice.
- A što će biti kad čovjek u srijedu (danas) ode svojoj kući, a ja na tretmanu u bolnici ostajem do sljedećeg utorka? Jednom sam nazvao taksi jer mi je trebao prijevoz do bolnice i natrag i taksist je rekao da to košta 180 kuna. Pa odakle meni toliki novac dnevno?!
Dobro, kad ode kolega koji me je dosad vozio, uskočit će mi za prijevoz moj prijatelj Ivica Lozina i svaki dan će me voziti. Ali što da nema dobrih ljudi kao što su njih dvojica?! Pa ja se osjećam kao zadnje smeće, kao višak i teret kojeg nitko iz sustava neće, a nisam to zaslužio jer sam se za Hrvatsku borio od 19. kolovoza 1991. pa do kraja rata na prvoj crti, sto metara od četnika – govori nam Đuro, koji nas je začudio kada je rekao da je tretman u barokomori plaćao iz svojeg džepa te je čak zbog toga dignuo i kredit od 35.800 kuna, piše Slobodna Dalmacija .
Zaboravljeni
- Plaćao bih ja još da u Pakracu nisam susreo svoju sugrađanku Jadranku Kosor, koja mi je rekla da se u barokomori na Križinama mogu liječiti o trošku Ministarstva. Od tada već devet godina dolazim u Split dva puta godišnje po mjesec dana - kaže Đuro, koji se pita i kako je to on bez obje noge samo 80-postotni invalid četvrte skupine, te što je potrebno za stopostotni invaliditet.
Jesu li hrvatski branitelji kao što je naš Đuro zaslužili da plaču jer su ih svi zaboravili osim prijatelja, i jesu li oni krivi što Zakon predviđa da samo stopostotni invalidi mogu od države dobiti auto koji nakon sedam godina mogu zamijeniti?
A neki i stari dobro prodati...
Renault za 800 kn
– Imao sam stari renault 19, koji sam prodao za 800 kuna jer ga ne mogu voziti. Meni treba auto s posebnim komandama, prilagođen mojoj invalidnosti, a za takav nemam novca – kaže nam Đuro. On je na liječenje u Split došao minibusom.
– Od Lipika do Zagreba prevezao me je prijatelj, a onda smo žena i ja sjeli u bus i nekako došli u Split, gdje me je dočekao ratni kolega Ivan Lerotić i odvezao me do hotela – prepričava Đuro svoje teško putovanje.
'Molim za ručnik, plahtu, WC papir...'
– Osim kredita za barokomoru, digao sam i dva kredita da prilagodim kuću u Pakracu svojim potrebama teškog invalida. I barem nešto lijepo – te ću kredite isplatiti u prosincu. A ovdje, u hotelu “Zagreb”, nemojte napadati osoblje, koje je ljubazno i korektno. Pa nisu oni krivi što u mojem sadašnjem apartmanu već pet godina ne radi električna stolica za kadu pa me prilikom tuširanja žena mora držati dok me okupa. Nisu oni krivi što moram moliti za ručnik, plahtu, toaletni papir. Ma sve... Ali netko je kriv zbog toga što se ovako teški invalidi kao što sam ja smještaju i liječe u ovako groznim uvjetima – rekao nam je Đuro i opet zaplakao.
Odbio ‘Dalminu’ i rekao se sam hraniti...
U svom opširnom odgovoru Ministarstvo branitelja kaže da je 7. svibnja zaprimilo zamolbu Udruge hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Pakrac za nastavkom liječenja gospodina Đure Kadežabeka hiperbaričnom oksigenacijom u Zavodu za pomorsku medicinu Split. Povjerenstvo je 15. svibnja to i odobrilo.
Liječenje u trajanju od 20 seansi dogovoreno je za razdoblje od 25. svibnja do 19. lipnja, a za vrijeme liječenja gospodinu Kadežabeku i njegovoj pratnji osiguran je smještaj u hotelu “Zagreb” u Splitu, u apartmanu s prilagodbama za invalide, s punim pansionom.
Od 2008. do danas Ministarstvo branitelja je Kadežabeka uputilo je na 11 (jedanaest) takvih liječenja u Split. Tijekom 2015. godine dolazi do promjena u vlasničkoj strukturi hotela “Zagreb” u kojem je osiguran smještaj za vrijeme liječenja, o čemu Ministarstvo obrane nije obavijestilo Ministarstvo branitelja službenim putem, kao ni o činjenici da neće moći pružati uslugu smještaja i prehrane za vrijeme liječenja invalida u hiperbaričnoj komori, za koju Ministarstvo branitelja snosi troškove.
Temeljem telefonskog poziva u kojem nas obavještavaju da od 15. lipnja u hotelu “Zagreb” neće biti u mogućnosti osigurati uslugu prehrane niti smještaja, Ministarstvo branitelja za dvojicu HRVI iz hotela “Zagreb“ traži drugi smještaj.
Dana 12. lipnja kontaktirani su svi hoteli na širem području Splita. S obzirom na to da samo manji dio njih ima sobe prilagođene potrebama stopostotnih invalida te da je većina kapaciteta radi početka turističke sezone već popunjena, dvojici HRVI ponuđen je smještaj u hotelu “Dalmina” u Splitu ili hotelu “Katarina” u Dugopolju. Obojica invalida odbila su ponudu te izrazila želju za nastavkom boravka u hotelu “Zagreb”, navodeći da će sami osigurati prehranu za vrijeme liječenja, stoji u odgovoru Ministarstva branitelja.
Preuzimanje
Tvrtka ‘Pleter’ od 17. lipnja preuzima hotel ‘Zagreb’ i uspostavlja sve potrebne redovne aktivnosti, uključujući i pripremu hrane, a Ministarstvo branitelja i nadalje je spremno osigurati drugi smještaj s punim pansionom za HRVI do završetka liječenja hiperbaričnom oksigenacijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....