Sutkinja: Presude u kojima su oslobođeni nasilni roditelji uvijek ukinemo

ZAGREB - Visoki prekršajni sud ukinuo je presudu nižeg suda iz Dalmacije koji je u oslobađajućoj presudi obrazložio da otac nije kriv za nasilničko ponašanje jer je šamaranjem i čestim vrijeđanjem “htio ukazati na pravi put kćeri, za čiju se budućnost bojao”.

Radilo se o ocu čija se kćerka adolescentske dobi viđala s mnogo starijim, po očevu mišljenju sumnjivim muškarcem. Otac nije odobravao vezu te je u više navrata izvrijeđao i išamarao kćer nakon što bi se sastala s dečkom ili bi kasno stigla kući.

Objašnjenje zagrebačkog Prekršajnog suda - da otac nije kriv jer je dijete moglo predvidjeti agresivnu reakciju te da je nasilni nasrtaj i vrijeđanje dio roditeljskih odgojnih obveza - očito nije usamljeno u hrvatskoj sudskoj praksi, ali je iznimno rijetko. Suci su, tvrde naši sugovornici, sve senzibiliziraniji, a mijenja se i odnos društva prema opravdanosti tjelesnog kažnjavanja.

Propisane kazne

- Broj prijava koje se odnose na tjelesno kažnjavanje djece ili ponižavajuće ponašanje raste iz godine u godinu, zajedno s promjenom svijesti društva o opravdanosti batina, a presude su u pravilu osuđujuće. Rijetke su one u kojima se roditelj oslobađa s objašnjenjem da je nasilje počinjeno u odgojne svrhe. Dođe li takva presuda u žalbenom postupku pred Visoki prekršajni sud, naša je praksa da se takve presude ukidaju - kaže sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Živković Žigante, članica Povjerenstva za praćenje i provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZNO).

Svako tjelesno kažnjavanje djece u Hrvatskoj je zabranjeno - Obiteljskim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenim zakonom. Novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u definiciji nasilja izričito navodi “tjelesno kažnjavanje i druge načine ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe”. Propisane kazne za takvo ponašanje prema djetetu su minimalno 7.000 kuna ili najmanje 45 dana zatvora.

‘Čvrsta ruka’

Olakotne okolnosti mogu utjecati na visinu kazne.

Navodi primjer oca kojem je na vrata pokucala policija tražeći njegovog 17-godišnjeg sina koji je “zaradio” prijavu za razbojničko ponašanje. Otac se šokirao i otišao po sina u školu da ga odvede na policiju. Sin se pak, kad ga je otac suočio s optužbom, ponašao izrazito bezobrazno i bahato te ga je ljutiti otac ošamario i odveo na policiju. Sin je prijavio da ga je otac ošamario. U hitnom postupku otac je osuđen za nasilničko ponašanje u obitelji. Kazna je bila novčana, a sud mu je kao olakotnu okolnost priznao što ga je sinovo ponašanje “izbacilo iz takta”.

- Nasilje nije odgojna metoda i sud ga ne može tolerirati. No, dio okrivljenih još ne shvaća u čemu je njihova krivica ‘kad su samo htjeli dobro djetetu’. Najčešće upravo okrivljeni ulažu žalbu te tvrde kako su samo odgajali dijete, kako su i njih tako odgajali i kako će dijete zastraniti ako ne osjeti čvrstu ruku - kaže sutkinja.

I brojne “odgojne metode” koje ne uključuju udarce ili fizičku silu, ali vrijeđaju djetetovo dostojanstvo zabranjene su, odnosno kažnjive.

- Imali smo slučaj u kojem je novčanom kaznom kažnjena majka koja je natjerala dijete predškoslke dobi da kleči u kutu - navodi sutkinja. Zanimljiv je i slučaj majke koja je završila u zatvoru jer je tromjesečnu bebu tresla kako bi se umirila. Trešnja djeteta je opasna, može dovesti do nagnječenja mozga i smatra se vrlo ozbiljnim oblikom nasilja.