Ja sam 1998. uselio u stan na adresi Tomislava Pavleka 18, koji sam kupio od štedno-kreditne zadruge Žezlo, a oni su taj stan dobili u ovršnom postupku protiv Krunoslava Peterčića. Ja sam upoznao Krunoslava Peterčića kada sam već uselio u svoj stan... Ta garaža je bila puna stvari od poda do stropa, a ja sam to vidio te godine kada sam se uselio. 1998...”. Ovo je citat iz iskaza aktualnoga ministra hrvatskih branitelja Mije Crnoje koji je pred sutkinjom zagrebačkoga Općinskoga suda Violetom Veselić dao 17. prosinca 2010. u sporu koji je protiv njega zbog ometanja posjeda pokrenula Branka Marinov, supruga ubijenoga suradnika HIS-a Veselina Marinova. Spor koji je nedavno riješen u njezinu korist odnosio se na jednu od garaža u spornoj zgradi, no on je za novonastalu aferu bitan zato jer u njemu Crnoja jasno priznaje da već od 1998. živi na adresi u Podsusedu, dok podaci koje je on sam ustupio novinarima, a govore o njegovim prijavljenim prebivalištima od 1985. do 2008., govore drugačije. Naime, prema tim podacima Crnoja je od 9. listopada 2003. do listopada 2008. ima prijavljeno boravište u Zagrebačkoj ulici u Samoboru. Dakle, u gradu s nultom stopom prireza, dok na području Zagreba prirez iznosi 18 posto.
Sam Crnoja priznao je da je na novoj Samoborskoj adresi, na livadi s kolibom u Gradnoj 85G, prijavljen od 2013. pa ispada da je na adresi grada sa smanjenim prirezom živio najmanje sedam godina.
Sporni datumi
Od 2003. do 2008. te od 2013. do danas, no lako bi se moglo dogoditi da je Crnoja čitavo vrijeme od 2003. do danas prijavljen na različitim adresama u Samoboru, no živi u Zagrebu, a u tom slučaju radilo bi se o periodu od 12 godina. No, iako je riječ o periodu od 8 godina, sasvim je izvjesno, ako je barem suditi po dosadašnjoj praksi DORH-a i hrvatskih sudova, da je ovaj slučaj debelo “proklizao” u sferu kaznenoga zakonodavstva. No, to nije sve. Naime, Crnoja je od 2009. godine u mirovini, no od 2003. do 2008. bio je državni službenik u MUP-u. Prema podacima iz dokumenata koje je Crnojin savjetnik dr. sc. Josip Jurčević predstavio u emisiji “Otvoreno” vidljivo je da je Crnoja kao službenik 6. PP 2005. imao plaću od 1400 eura, pa se postavlja pitanje je li i za koliko ovakvim “izmještanjem” prebivališta oštećen državni proračun. Također, do umirovljenja Crnoja je kršio i odredbe Zakona o državnim službenicima, koji pod člankom 99 Teške povrede službene dužnosti navodi i “davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice”. Prema postojećoj praksi službeničkih sudova to je dovoljan razlog za prestanak službe. U slučaju Crnoja još ima niz spornih detalja. Jedan od njih je kako je Mijo Crnoja ishodio kućni broj na livadi i brvnari i tko mu je to omogućio. Također je upitna i njegova izjava kako kredit koji je dobio od 56 tisuća eura može potrošiti kako hoće, pa i na put oko svijeta. Upućeni kažu da je kredit strogo namjenski i ako je dobiven za kuću, ne može biti utrošen u druge svrhe.
Podijeljeni branitelji
Afere koje su izbile oko Crnoje podijelile su i braniteljsku populaciju. Dok jedni smatraju kako bi zbog svega trebao odmah odstupiti s ministarske funkcije, drugi ga brane.
Slavko Butorac, general bojnik u mirovini, o Miji Crnoji ima iznimno dobro mišljenje. Zajedno su ratovali 1991. i 1992. godine, kada je Butorac bio zamjenik zapovjednika Mladena Markača, a potom i zapovjednik ATJ Lučko.
- Bio je tada jako mlad dečko, imao je 20 ili 21 godin u, i u postrojbu je došao sa srcem. Sjećam ga se kao čestitog čovjeka - prisjeća se Butorac. Kaže da je Crnoja sudjelovao u svim početnim akcijama: Plitvicama, u Pakracu, Okučanima, Petrinji, Glini...
- Bio je hrabar i poslušan vojnik koji nikada nije ni pomislio odbiti neki zadatak. Sjećam se kako je bilo kad je kolega, pokojni Davor Zbiljski, ranjen. To su za mlade ljude uvijek teške situacije. Crnoja se tada zatekao pored njega i među prvima mu je priskočio u pomoć. Krv ga je poprskala i po licu, ali ništa ga nije omelo da mu pomogne. To puno govori o čovjeku - ispričao je bivši Crnojin zapovjednik. Kaže kako je Crnoja krajem 1992. godine otišao raditi u Ured predsjednika.
- Tražili su nekoliko najboljih ljudi za predsjednikovo osiguranje i ja sam odabrao i njega. To je bio posljednji put da sam s njim surađivao - istaknuo je Butorac.