PRAVOSUDNI APSURD

Sudovi u Zagrebu 17 godina odlučivali su tko treba platiti 3264 tegle kiselih krastavaca. Na kraju su presudili - nitko...

Do danas postupak promijenio četiri sutkinje, više odvjetnika i nekoliko torbi podnesaka
 Damir Krajač/CROPIX

Pred zagrebačkim sudovima već 17 godina vodi se spor samo oko jedne stvari - tko treba platiti 3264 tegle naručenih i kupljenih kiselih krastavaca. Zagrepčanin Žarko Koričan je, naime, 1996. u džepu imao desetak tisuća tadašnjih njemačkih maraka “viška”. Propašću Zagrebšpeda izgubio je posao carinskog posrednika, pa je dvoipolsobni stan pokojnih roditelja mijenjao za manji uz nadoplatu. Razliku koja mu je ostala odlučio je oploditi.

- Tako sam, na nagovor prijatelja, u Mađarskoj kupio kamion pun tegli po pet kilograma kiselih krastavaca. Kupio sam ih legalno od tvrtke koja ih proizvodi. Robu sam odmah platio, kao i sva carinska davanja te kamion bez problema uvezao u Hrvatsku. Prijatelj mi je rekao da kupac već postoji, tako da sam u svibnju predao robu tvrtki Eko Kem u vlasništvu danas pokojnog Gojka Glavaša. No, on nije odmah imao novac da mi plati - počinje svoju priču Koričan.

‘Na povjerenje’

Kaže kako je cijelo vrijeme radio “na povjerenje”, no nakon što mu ni nakon dvije godine nije plaćeno, shvatio je da je u problemima. Da je posao prošao dobro, zarada i ne bi bila tako velika - na deset tisuća uloženih njemačkih maraka Koričan bi zaradio oko dvije tisuće. Umjesto zarade, počeo je shvaćati da je izgubio ušteđevinu. Stoga je početkom 1998. svog dužnika poveo k javnom bilježniku jer je htio imati dokument o postojanju duga.

“Ovime svojevoljno izjavljujem, uz punu moralnu i materijalnu odgovornost, da ću ja, odnosno moje trgovačko društvo Eko Kem, uplatiti iznos od 62.016,00 kuna odmah, a najkasnije do 27. veljače 1998., za isporuku 3.264 komada staklenki kiselih krastavaca”, stoji u ovjerenoj izjavi pok. Gojka Glavaša. Problem je što Koričan nije mogao sam kupiti i ocariniti krastavce, već je to učinio preko tvrtke svog prijatelja, koja je izdala narudžbenicu i otpremnicu.

Od veljače 1998. do danas postupak je promijenio četiri sutkinje, više odvjetnika i nekoliko torbi podnesaka. Prvo je Općinski sud u Zagrebu prihvatio Koričanovu tužbu, no Županijski je odlučio suprotno i vratio spis na ponovno suđenje, a onda je Općinski presudio u korist tužene M. Glavaš, kao nasljednice pokojnog dužnika.

Slijedi ovrha

Naime, utvrđeno je da dužnik nije fizička osoba, nego tvrtka Eko Kem d.o.o., koja je u međuvremenu prestala postojati. Bez obzira na to što postoje dvije izjave u kojima vlasnik tvrtke preuzima na sebe odgovornost za povrat duga, sudovi to ne prihvaćaju i tvrde da poduzetnikovi nasljednici nemaju obvezu vraćanja duga. Koričan više ne očekuje da će dobiti svoj novac. Presuda Županijskog suda od ožujka ove godine postala je pravomoćna i njemu više ne preostaje niti jedan instrument pravne bitke.

- Moram platiti više od devet tisuća kuna sudskih troškova. Živim od 1600 kuna invalidske mirovine. Nemam kako platiti taj račun - kaže. Koričan će naposljetku dug vjerojatno morati platiti ovrhom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 17:50