NOVA DESNICA

Stranke i radikalizacija: Eksplozivna kombinacija populizma i nacionalizma nije govor mržnje

Kada bismo rekli da se politička stranka služi govorom mržnje, to bi dovelo do njezine zabrane
Miroslav Škoro i Karolina Vidović Krišto
 Damjan Tadic/Cropix

Dogodio se pokušaj teškog ubojstva. Po mom dubokom uvjerenju, riječ je o kaznenom djelu s elementima terorizma budući da je riječ o unaprijed planiranom napadu na zgradu Vlade, pucano je na tri policijska službenika, da je bilo ljudi koji rade u Vladi, tragedija bi bila još veća, izjavio je premijer Andrej Plenković o činu 22-godišnjaka koji je na Markovu trgu kalašnjikovim teško ranio policajca.

Potom se osvrnuo na reakcije iz konkurentskih političkih stranaka. "Nakon moje konferencije za tisak došle su reakcije nekih političkih stranaka, očito su se prepoznali u onom što sam govorio. Prepoznali su se huškači, tu mislim na Domovinski pokret i sve njegove frakcije... Očito su njihove huškačke poruke koje puštaju u javnost kroz "Bujicu" i Hrvatski tjednik, kao dva eklatantna primjera širenja govora mržnje, koji su usmjereni prema meni, potaknuli možda ovoga mladog čovjeka da napravi ovakav napad, pokušaj teškog ubojstva s terorističkim elementima", označio je Plenković stranku Miroslava Škore etiketom širitelja mržnje.

Premda su svi članovi Domovinskog pokreta izrazili žaljenje zbog stradavanja policajca i rekli da ne odobravaju nasilje, nekoliko članova - Ivan Penava, Karolina Vidović Krišto, a potom i predsjednik Miroslav Škoro - našli su razumijevanja za mladića koji je bio u ubilačkom pohodu na Markovu trgu i potom sam sebi presudio.

Put prema diktaturi

No, je li to dovoljno da bi se Domovinski pokret moglo optužiti za širenje mržnje i poticanje na nasilje te kakva je uopće odgovornost političkih stranaka u Hrvatskoj za takvo djelovanje?

"Ustav predviđa specifičnu odgovornost političkih stranaka. Neustavne su one koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog ustavnopravnog poretka ili ugrožavaju opstojnost Hrvatske", kaže Đorđe Gardašević, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Pojašnjava da su to iznimno teške situacije u kojima stranke idu prema diktaturi ili, u slučaju ratnog stanja, prema pobuni. To ocjenjuje Ustavni sud i može ih zabraniti ako smatra da su djelovale nasilno ili im je to u programu.

"Ustavni zakon o Ustavnom sudu kaže da postupak protiv političke stranke može pokrenuti Sabor, Vlada, predsjednik Republike, Vrhovni sud i ministarstvo nadležno za registraciju političkih stranaka", rekao je Gardašević, napominjući da prema našem Ustavu širenje mržnje i poticanje na nasilje nije razlog za zabranu političke stranke, ali je to kazneno djelo i pojedinac iz stranke može za njega odgovarati.

Političke stranke nije lako zabraniti ni u drugim europskim zemljama. U Njemačkoj su dosad bile zabranjene dvije stranke: 1952. Socijalistička carska stranka, nasljednica nacionalsocijalista, i četiri godine poslije Komunistička partija. Pred Ustavnim sudom Njemačke dva puta se našao zahtjev za zabranu Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD) koja se smatra najutjecajnijom ekstremističkom političkom grupacijom.

Prvi put zabrana nije prošla 2001. godine, i to zato što su u stranci aktivno djelovali agenti Službe za zaštitu ustavnog poretka. Nakon serije desničarskih ubojstava diljem Njemačke ponovno je pokrenuto pitanje zabrane NPD-a i ponovno nije uspjelo. Ustavni je sud 2017. godine odbio zabraniti stranku s obrazloženjem da se u pet desetljeća nisu uspjeli etablirati ni u jednom pokrajinskom parlamentu i da je, iako je svjetonazorski blisko nacionalsocijalistima, njihovo djelovanje rubno te ne može ugroziti demokraciju.

Norveška se u dvojbi našla nakon zločina iz srpnja 2011. kada je Anders Behring Breivik ubio 77 ljudi. Premijer Jens Stoltenberg tada se izjasnio protiv zabrane desničarske Naprednjačke stranke čiji je član Breivik neko vrijeme bio. Umjesto toga, diljem zemlje pokrenuta je javna rasprava o ekstremizmu, koja je prije svega vođena na internetu.

Naši stručnjaci u istupima pojedinih članova Domovinskog pokreta ne nalaze elemente koji bi mogli biti razlog za zabranu političke stranke, ali čak ni elemente govora mržnje.

"Izjave pojedinih članova Domovinskog pokreta na granici su onoga što bi se kolokvijalno, ali ne i pravno, moglo nazvati govorom mržnje. Izjave doprinose rastu tenzija u društvu i njegovoj polarizaciji", rekao je Frane Staničić, profesor upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Ukazuje na to da i inače govor mržnje treba vrlo oprezno i usko tumačiti. "Jer, kada bismo rekli da se politička stranka služi govorom mržnje, to bi dovelo do njezine zabrane. Govor mržnje bio bi pozivanje na nasilje, a to je protuustavno i posljedično bi moglo dovesti do zabrane političke stranke", napomenuo je Staničić koji smatra da se u slučaju Domovinskog pokreta još uvijek ne bi moglo govoriti o govoru mržnje.

Podsjetimo, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava rekao je da je za incident na Markovu trgu kriv sustav kojem ljudi ne vjeruju. "Sustav se nije obračunao sa silovateljima, onima koji su klali. Ljudi drže oružje jer ne vjeruju sustavu, jer im sustav nije dokazao da mu mogu vjerovati", izjavio je Penava pa dodao: "Razni ministri nisu kažnjeni pa mi nije jasno zašto se sada svi čude pojedincima koji imaju oružje i reagiraju".

"U Hrvatskoj je 3246 branitelja počinilo suicid. Ta je užasna činjenica obavijena zavjetom šutnje i bezosjećajnosti ključnih činitelja društva. Danijel Bezuk je očigledno htio upozoriti na društvenu nepravdu i izazvati pozornost. Pritom si je oduzeo život", dio je komentara Karoline Vidović Krišto.

Profesor Staničić ističe kako je govor mržnje kaznenopravna kategorija. "Za to se ne može kolektivno odgovarati, nego bi mogli pojedini članovi stranke. Kada bi stranka u svom programu imala nasilje, progon neistomišljenika, diskriminaciju, onda bi to bio razlog za njezinu zabranu", objasnio je Staničić.

Institucionalni igrači

Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, smatra da bi se iz istupa pojedinih članova Domovinskog pokreta dalo iščitati i govor mržnje, ali sumnja da bismo mogli doći do zaključka da stranka sustavno i ustrajno koristi govor mržnje kao način političkog djelovanja.

"Veći problem na desnoj političkoj sceni jest to što se nova desnica - nastala nakon nestanka stare desnice poput HSP-a, koja je unatoč svojim vrlo desnim stavovima poštovala institucije i bila institucionalni igrač - ponaša drugačije. Cjelokupna scena nove desnice kombinira standardni nacionalizam i isključivost s dozom populizma. Cijela desnica desnija od HDZ-a potpuno je populistička, a populizam u kombinaciji s nacionalizmom predstavlja eksplozivnu retoriku koja, čak i kad nije govor mržnje, ostavlja dojam da su isključeni svi koji nisu na stajalištima Domovinskog pokreta, a to su političke elite kojima oni ne pripadaju, to su manjine, ali i veliki dijelovi hrvatskog naroda", rekao je Čular.

Kao primjer podsjeća na izjavu Miroslava Škore prije drugog kruga predsjedničkih izbora. "Škoro, koji je u prvom krugu dobio respektabilan broj glasova, rekao je da će u drugom krugu glasati za broj 3 iza kojeg će dopisati "Vi moj hrvatski narod". To pokazuje dvostrukost takvog tipa populizma. S jedne strane se oslanjaju na najšire biračko tijelo, a s druge strane ga reduciraju samo na svoje pristaše. Više od dva milijuna birača glasa za Grabar-Kitarović ili Milanovića, ali to nije narod", dodao je Čular.

To je ono, nastavlja, što je desni populizam posljednjih pet, šest godina uveo u Hrvatsku. Prema Čularovu mišljenju, njihov najveći uspjeh nije toliko zavidan broj mandata koje su osvojili na izborima koliko to što su se mainstream politički akteri počeli natjecati s populistima u takvom tipu retorike. "To je ono što u Hrvatskoj stvara retorički, a i svakako drugačije, napetu atmosferu", zaključio je Čular.

Smatra da je govor mržnje pitanje za pravnike i podsjeća da se političku stranku može zabraniti ako svojim programom ili nasilnim političkim djelovanjem ugrožava demokratski poredak ili opstojnost Republike Hrvatske.

"Od 90-ih naovamo niti jednom nismo imali zabranu rada političkih stranaka. Najbliže smo tome bili 1992. godine kada je Srpska demokratska stranka bila pred Ustavnim sudom, ali on nije donio odluku o zabrani njezina rada jer je prije odluke bila izbrisana iz registra političkih stranaka", podsjetio je profesor Čular.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 11:40