Poruku HDZ-ove europarlamentarke Ivane Maletić premijeru Andreju Plenkoviću da treba hrabro proći dolinom političke smrti i provesti reforme koje od Hrvatske traži Bruxelles potpisala bi samo trećina njegovih ministara. Druga trećina bi, na tragu premijerova stava, rekla da je izvješće očekivano i da nije alarmantno, a preostala trećina se ne bi složila s ocjenama Europske komisije i tvrdila bi da je stvarnost drugačija.
Vlada, naime, radi u tri brzine. U dijelu Vladinih resora ozbiljno se kasni s pripremom i provedbom projekata i reformskih zahvata. Tako se na izmjenama Ovršnog zakona tri mjeseca nije radilo baš ništa, i tko zna kada bi se počelo, da to nije izašlo na svjetlo dana. Nadalje, ne nazire se reforma mirovinskog sustava, kasni se s racionalizacijom mreže sudova, reformom pravosuđa, a nema ni ozbiljnijih pomaka u zdravstvu. U drugom dijelu vozi se prosječnom brzinom i tu je mahom riječ o ministrima koji su suvereni u svojim resorima i uživaju potpuno povjerenje premijera Plenkovića.
U toj je kategoriji ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je kadrovski preustrojio policiju, nabavlja policijska vozila, policijske odore, rješava problem smještaja policajaca u idućoj turističkoj sezoni i vrlo je aktivan u nastojanjima da Hrvatska uđe u Schengen. Potom je tu ministar financija Zdravko Marić, koji je imao apsolutnu podršku premijera u provođenju porezne mini reforme, a računa da će tako biti i kada mu na stol stavi smanjenje poreza. Na valnoj duljini s premijerom je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, a njegovu apsolutnu podršku upravo je dobila i ministrica gospodarstva i potpredsjednica Vlade Martina Dalić, koja je na udaru oporbe radi Agrokora i sada već bivšeg izvanrednog upravitelja Ante Ramljaka.
Sklonost analizama
Preostala trećina članova Vlade je frustrirana jer smatraju da dobro rade, no njihovi projekti ili zakonski prijedlozi ne izlaze na svjetlo dana, i to samo zato što su zapeli u Uredu predsjednika Vlade. Ova kategorija ministara premijeru sve više zamjera neodlučnost, pretjerano analiziranje i odvagivanje i željeli bi, jednako kao i dobar dio HDZ-ovaca kada su posrijedi stranačka pitanja, u Andreju Plenkoviću vidjeti više liderskih osobina u smislu više odlučnosti, manje kompromiserstva i suočavanja s problemom bez odlaganja.
Premijerova sklonost detaljnim analizama, odgodama, razmišljanjima i dodatnim konzultiranjima najviše smeta onim resorima koji zbog odgađanja odluke ne mogu povlačiti poslovne poteze. Što to znači znaju u Hrvatskim cestama.
Puna četiri mjeseca bila su potrebna da Uprava Hrvatskih cesta donese odluku o izvođaču radova na Pelješkom mostu. S obzirom na ponude, odluka koju je valjalo donijeti bila je prilično jednostavna. No, formalno je četiri mjeseca nisu donosile Hrvatske ceste, ali se zapravo čekalo da presudi premijer.
Upućeni u proces odabira izvođača za Pelješki most kažu da premijer Plenković nije želio odobriti izvođača sve dok nije dobio zeleno svjetlo iz Bruxellesa i od Europske komisije. Žuljalo ga je pitanje može li Hrvatska dati posao, koji se financira europskim novcem, kineskoj državnoj kompaniji.
Ponude za most
Hrvatske ceste imale su pred sobom analize ponuda koje su nedvojbeno pokazivale kako je kineska ponuda daleko najjeftinija i najkvalitetnija, no unatoč tome i činjenici da su investitor projekta, ruke su im bile vezane sve dok nisu dobili premijerov blagoslov. Prema neslužbenim informacijama, Plenković je bio toliko oprezan i nepovjerljiv da se čak osobno upustio u analizu oko tisuću stranica ponude. A kad je sve to pogledao, sazvao je nadležne i s njima još satima u dva dana analizirao sve aspekte.
Presjekao je, kažu svjedoci, samo nekoliko sati prije isteka roka i dao dozvolu predsjedniku Uprave Hrvatskih cesta da potpiše odluku. - Kao da je njemu zbog toga bilo išta lakše. Naime, za sve dobro i loše kriv će biti prvi čovjek HC-a. Premijera tu nigdje nema. On uvijek može reći da je odgovornost na investitoru i onome tko je potpisao odluku. S druge strane, što će nam sve te silne uprave, agencije, direktori... kad se na kraju čeka premijera da donese odluku, pa čak i ovako stručnu kao što je odabir izvođača Pelješkog mosta - požalio se jedan od naših sugovornika.
Na premijerovu potrebu da osobno kontrolira sve procese i bespotrebno ih usporava i blokira žale se i u redovima koalicijskog partnera. Naime, HNS je ušao u Vladu Andreja Plenkovića obećavajući svojim biračima da time jamče reformu obrazovnog sustava. Međutim, ključni procesi zapinju u Uredu premijera Plenkovića. Premijer resornoj ministrici Blaženki Divjak od početka podiže ručnu, a kruna je bila kada se stavio na čelo Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja. Naime, to tijelo treba potvrditi predsjednika i članove Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu.
Nakon svih natezanja, Ministarstvo obrazovanja je 15. siječnja raspisalo natječaj s rokom prijave do 14. veljače. Odmah su naznačili rok od 15 dana u kojem će objaviti listu kandidata koji ispunjavaju kriterije. Kandidati su trebali biti poznati 2. ožujka, ali se u dva navrata mijenjao natječaj, a cijeli proces prolongirao, pa onda još zapeo na tome što premijer nije nalazio vremena za sastanak Posebnog stručnog povjerenstva.
Nezadovoljstvo radi premijerove neodlučnosti može se čuti i u Ministarstvu obrane, posebno među ljudima koji su angažirani na poslu nabave borbenih zrakoplova. Stručno povjerenstvo Ministarstva obrane pregledalo je sve ponude, saborski Odbor za obranu je to prihvatio. Ministar obrane Damir Krstičević bio je vrlo zadovoljan poslom koji je obavljen u njegovu ministarstvu, godila su mu priznanja koja je dobio od svih političkih opcija u Saboru, i bez ustezanja je javno najavljivao da će odluka biti donesena do kraja prošle godine.
Premijer je sve to slušao i nije reagirao. Pustio je ministra da se nada takvom scenariju. I kada je došla posljednja sjednica Vlade u prošloj godini - ćorak. Odluke nema, a premijer traži dodatno vrijeme. - Za što? Za dodatnu analizu ponuda! A što je s time čekao dok je ministar najavljivao odluku do kraja godine? - govori jedan od naših sugovornika i kaže kako je ishod svega da je ministar ostao neozbiljan, a premijer je kao studiozan. - I onda ode u sjedište NATO-a i najavi kako će odluka biti donesena za nekoliko tjedana. Eto, od tada su već prošla dva, a odluke niotkuda. Jer prije toga se mora usuglasiti s predsjednicom, a to već odavno ide jako teško. Samo da postojeći MiG-ovi izdrže dok se premijer odluči. Dosad su već četiri otpala - cinična je osoba koja je već prilično frustrirana zbog odgode odluke o nabavi borbenih zrakoplova.
Sporo kadroviranje
Ništa bolja situacija nije ni s izborom kadrova u državnim tvrtkama. Za predsjednika Uprave Croatia Airlinesa već je objavljen treći natječaj. Ne zato što nema kandidata, nego zato što se fingirala transparentnost i apolitičnost izbora. Kako Croatia Airlines donedavno nije bio na popisu strateških kompanija, prvi čovjek se birao javnim natječajem. Kandidati su se javili, predstavili svoj program, obavljeni su razgovori, sastavljena lista i onda je sve stalo.
- Zašto? Premijer se nije mogao odlučiti. Pa je onda postojećem direktoru produljavan mandat svakih šest mjeseci. Sve dok njemu nije prekipjelo pa je dao ostavku. Ali nađen je novi kandidat na novih šest mjeseci. Nije potrebno previše objašnjavati kako je prvom čovjeku tvrtke upravljati s mandatom od šest mjeseci. Tvrtka je dugoročno u poslovnoj blokadi, strateške odluke se ne mogu donositi, povjerenje zaposlenika je na nuli ili blizu nule. Takvim nečinjenjem premijera, koji zapravo o tome ne bi ni trebao odlučivati, čini se nemjerljiva poslovna šteta kompaniji - žali nam se osoba iz ovog sektora i konstatira da Croatia Airlines nije jedini takav primjer.
Neki naši sugovornici iz Vlade ističu da se iz njima potpuno nejasnih razloga neki zakonski prijedlozi ne puštaju u proceduru, premda za to nema nikakvih objektivnih razloga. Jedan od takvih primjera je Zakon o etičkom sustavu u javnom sektoru koji je još lani prošao javnu raspravu, a definira odnos službenika u javnom sektoru prema klijentima, njihov međusobni odnos te odnos prema radu. Zakon, da je usvojen, sigurno bi prema mišljenju naših sugovornika unaprijedio kvalitetu javne usluge te utjecao na povećanje učinkovitosti službenika u javnom sektoru, a zasigurno i ponešto otupio oštricu kritika koje su nam stigle iz Bruxellesa.
Situacija u Zagrebu
Premijerove neodlučnosti, kažu naši sugovornici, ima na svakom koraku, posebno kada treba donijeti odluke koje će imati dalekosežnije političke posljedice ili izazvati nezadovoljstvo kod određenih skupina. Tako ne funkcionira, kažu nam, samo u Vladi, nego isti obrazac primjenjuje i kao predsjednik HDZ-a.
Kao jedan od primjera ističu nerješavanje sukoba i odnosa u zagrebačkom HDZ-u. Premda je još prije lokalnih izbora bilo nezadovoljstava i akcija da se smijeni Andriju Mikulića s čelne pozicije, Plenković nikada nije donio takvu odluku. U izbore je uveo Dragu Prgometa, svjestan da ih on neće dobiti, no ideja je bila da ga dobro pozicionira u zagrebačkoj organizaciji. Prema neslužbenim informacijama, Andrija Mikulić je samo privremeno postavljen za predsjednika zagrebačke Gradske skupštine i trebao bi prepustiti to mjesto Prgometu kada mu se osigura druga pozicija. Ta druga pozicija trebala bi biti funkcija glavnog inspektora, ali se tome žestoko protivi dvoje ministara. Jedna je Martina Dalić koja ne želi vidjeti Mikulića na funkciji glavnog državnog inspektora, a drugi je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić koji je protiv toga da se poljoprivredna inspekcija izdvaja iz njegova resora.
Cijeli čvor trebao bi presjeći premijer Plenković, no on to ne čini, a prema procjeni naših sugovornika, teško da i hoće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....