Hoće li i kako presuda Međunarodnog suda UN-a, kojom su odbačene međusobne tužbe Hrvatske i Srbije za genocid, utjecati na odnose dviju država, tj. na rješavanje preostalih otvorenih pitanja iz ratnih devedesetih? Presuda Međunarodnog suda, bez obzira na to kako u dvjema državama bila tumačena, nedvojbeno znači da je teret tužbi za genocid skinut s dnevnog reda i da one više ne mogu biti izgovor za zastoj u raščišćavanju neriješenih problema.
Odnosi između Hrvatske i Srbije već godinama stagniraju, a simptom ozbiljne “iščašenosti” u međudržavnim vezama je i činjenica da Srbija već 14 mjeseci u Hrvatskoj nema veleposlanika.
Nakon što je 1. prosinca 2013. tadašnji veleposlanik Stanimir Vukčević upućen na novu dužnost u Sarajevo, srbijansko veleposlanstvo u Zagrebu funkcionira na razini otpravnice poslova.
Tko dolazi na svečanost
Iako je rok za odgovor na poziv za svečanu inauguraciju nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović istekao prekjučer, službeni Beograd još uvijek ne odgovara tko će Srbiju predstavljati na tom događaju, a prema svemu sudeći, to bi mogla biti otpremnica poslova u veleposlanstvu u Zagrebu Bosiljka Prodanović.
Rat za glasove
Za voditelja Katedre za međunarodne odnose na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Dejana Jovića, ovotjedna presuda Međunarodnog suda u Haagu sigurno je dobra prilika za trezveniju i hladniju analizu ratnih devedesetih. “Siguran sam da će ta presuda dobro doći mojim studentima da o ratnim događajima iz devedesetih mogu čitati iz perspektive suda koji bi trebao biti neutralan. Ali, kad me pitate hoće li na nju i politike dviju država tako gledati, moram odmah reći da nisam optimist. Skloniji sam vjerovati da presuda neće ništa promijeniti u odnosima Hrvatske i Srbije”, tvrdi Jović i podsjeća da dosadašnja iskustva s presudama međunarodnih sudova pokazuju kako i hrvatska i srbijanska strana iz njih prihvaćaju samo one poruke koje im idu u prilog, dok one koje im ne idu u prilog koriste za napade na sud koji ih je donio i međunarodnu zajednicu koja iza suda stoji.
Zabrinjavajuće je, ističe Jović, da politika na ovim prostorima ne prestaje koristiti rat kao sredstvo za privlačenje izbornih glasova. “Sjetimo se da je odluka o podnošenju tužbe za genocid protiv Srbije donesena u drugoj polovici 1999. kad je HDZ bio slab i gubio vlast pa se pokušao nacionalističkom mobilizacijom vratiti na scenu. Sličan proces traje i danas: politika, naročito u Hrvatskoj, još uvijek rat i ratne žrtve koristi kao sredstvo mobiliziranja uspavanog nacionalizma i privlačenja birača”. Posljednjih nekoliko godina Hrvatska i Srbija, konstatira Jović, prolaze kroz krizu međusobnih odnosa. “Srbija više od godinu dana nema ambasadora u Hrvatskoj, a ni rezultati posljednjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Srbiji nisu ušli u prilog rješavanju otvorenih pitanja. U Hrvatskoj je, uz to, ovo izborna godina i stranke će ponovno pokušati privući glasove konfrontiranjem prema Srbiji. Zbog svega navedenog bojim se da ovotjedna presuda Međunarodnog suda ni ove godine neće biti iskorištena kao prilika da se trezveno sagledaju ratne devedesete”, kaže Jović.
Karta iznenađenja
Kako na političke posljedice ovotjedne presude za genocid gledaju u Beogradu? Novinar-komentator i bivši veleposlanik Srbije u Hrvatskoj od 2005. do 2009., Radivoj Cvetićanin, u kratkom komentaru za Jutarnji list nije ništa optimističniji od Jovića. Presuda je za njega očekivana jer su sve ekspertne analize ukazivale na to da ishod ne može biti drukčiji od ovoga kakav je ispao te da su samo politička vodstva u dvjema državama igrala na kartu iznenađenja kojeg nije moglo biti. “To je”, smatra Cvetićanin, “folirantska politika. Zato su presude pobjeda prava, a poraz politike”.
Pravo, međutim, naglašava Cvetićanin, ne može zamijeniti politiku, što se vidi i prema prvim reakcijama na presude: “očajne manipulacije preplavile su društveni prostor i tu je pravo dalje nemoćno. Ali, neopozivost pravnih odluka otvara vrata ne samo za politiku kao takvu, nego, što je mnogo važnije, i za nove politike. Nemam, međutim, dojam da postoji šire raspoloženje da se to iskoristi. Jedino su premijeri dviju vlada donekle razumjeli trenutak: jedan je šutio, a drugi je pričao tek da ne bude da šuti. Ne govorim ironično: to bi mogao biti pozitivan signal. Ako nisu krenuli naprijed, barem nisu pošli natrag”.
Patetični zaključci
Cvetićanin kaže kako se također treba kloniti patetičnih zaključaka da presude znače kraj rata. “Ja sam za ‘kraj rata’ označio Tadićev posjet Vukovaru. Ne ide to, izgleda, baš tako, i zato i na ovo ne treba olako gledati kao na stavljanje točke na sve naše nesporazume. Ovo je izazov za hrabru politiku i hrabre političare. Ali, njih nema. Da ih je bilo, ne bi bilo ni tužbi, ni presuda”, zaključuje bivši veleposlanik Srbije u Hrvatskoj.
Strahuje se da će Hrvatska otežati srpski pristup EU
U Europskoj uniji nisu htjeli službeno komentirati odluku Međunarodnog suda pravde u Haagu kojom su odbačene tužba Hrvatske i protutužba Srbije o genocide jer, kažu, “ne mogu komentirati sudske odluke”. Međutim, neslužbeno diplomati EU kažu da je ovakva odluka očekivana i da bi sada obje države trebale nastaviti graditi dobre odnose. Reagirali su poneki zastupnici Europskog parlamenta.
Zastupnici iz Hrvatske su naglasak stavili na potvrdu suda da je JNA počinila teške zločine u Hrvatskoj koji imaju elemente genocida, ali neki zastupnici iz drugih država članica svojim porukama ostavljaju dojam da tretiraju isto i Hrvatsku i Srbiju. Takva je izjava slovačkog zastupnika Eduarda Kukana iz Europske pučke stranke EPP-a, koji je snažno kritizirao Rezoluciju u Šešelju iako nije protiv nje glasao. U njegovom priopćenju medijima Kukan, šef izaslanstva za Srbiju, kaže da se ova presuda “nipošto ne može tumačiti kao pokušaj dovođenja u pitanje zločina obiju strana, kao što su ubojstva i masovna protjerivanja. Važno je da ovi zločini ne budu osnova za međusobne odnose između Srbije i Hrvatske”.
“Obje strane ovog sukoba moraju prihvatiti odluku suda. Moramo ohrabriti Srbiju i Hrvatsku da se uzdignu iz ovoga, iskoriste priliku i usvoje odluke koje bi poboljšale međusobni dijalog s ciljem zajedničkog djelovanja u pravcu trajne pomirbe”. Kukan kaže da buduće odnose Srbija i Hrvatska moraju graditi ne na osnovi ratne retorike već na osnovi zajedničke budućnosti. Zato on “pozdravlja i podržava odluku suda”. Bez obzira na ovu presudu diplomati u EU kažu da i dalje nisu sigurni kako će se Hrvatska ponašati kada bude došlo vrijeme otvaranja pregovora sa Srbijom o poglavlju 23 o pravosuđu jer sve češće se iz Hrvatske čuje da će tražiti da Srbija promijeni zakone o ovlastima za suđenja za ratne zločine. Trenutno je Srbiji uvjet za otvaranje bilo kojeg poglavlja u pregovorima normalizacija odnosa s Kosovom, ali u budućnosti ne isključuju i mogućnost da Hrvatska postavi uvjete oko nekih poglavlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....