Harkivska oblast, noć između 6. i 7. svibnja 2025. Zrak je bio prožet mirisom baruta i vlage. U šumovitim predjelima uz obalu rijeke Oskil Toni je stajao pokraj oklopnog vozila koje je jedva disalo pod težinom blata i tišine. Nebo je bilo bez zvijezda, nisko i sivo, kao da je samo čekalo novi udar. Radio je odjednom zaškripao, isprekidan šumovima i kratkim porukama: promjena plana, druga je jedinica napadnuta, ima ranjenih, hitna evakuacija.
Toni nije postavljao pitanja. Okrenuo se prema svojoj skupini i tiho rekao: "Idemo". Nije to bila zapovijed, nego poziv na povjerenje. Kretao se onim prepoznatljivim ritmom, čvrstim, a opet tihim, poput nekoga tko zna da i najmanji šum može biti presudan. Pod noktima mu se nakupljala hladna zemlja, a u plućima težina dima i noći. Ipak, u nje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....