U KBC-u Split manjak specijalista anesteziologije premošćuje se, potvrđeno nam je iz više izvora, raspoređivanjem specijalizanata na poslove za koje nisu kompetentni, čime se izravno utječe na zdravstvenu sigurnost bolesnika. To, konkretno, znači da specijalizanti, pa čak i oni koji su tek na prvoj godini specijalizacije, bez kontinuiranih nadzora starijih kolega u operacijskim dvoranama samostalno anesteziraju odrasle pacijente, ali i djecu, kao i da, primjerice, u dežurstvu na Križinama sami pokrivaju hitne operacije, kao i reanimacije na svim odjelima , piše Slobodna Dalmacija.
Za pacijente u splitskoj je bolnici, dakle, pitanje čiste sreće hoće li ih reanimirati ili na operacijama uspavljivati specijalisti ili liječnici koji se tek specijalistički usavršavaju i koji za sada imaju licenciju samo za samostalan rad kao doktori opće medicine.
A gdje su mentori?
U praksi to funkcionira na način da se jedan specijalist raspoređuje na dvije ili više operacijskih dvorana u kojima istodobno rade specijalizanti i koje bi trebao nadzirati, premda je jasno da jedna osoba u isto vrijeme može biti smo na jednome mjestu. To je neprihvatljivo zbog pacijenata, koji su djelatnicima splitskog KBC-a povjerili svoje zdravlje i život, ali i samih liječnika. Specijalizanti se, naime, ovakvim raspoređivanjem, stavljaju u iznimno nezahvalne i stresne situacije, a nezadovoljni su i specijalisti koji se već dulje bune zbog ovakve situacije jer ne mogu i ne žele preuzimati odgovornost za specijalizanta koji nije fizički uz njega.
U posjedu smo brojnih dopisa koji su specijalisti od 2010. godine upućivali bolničkoj upravi i resornom Ministarstvu, kao i rješenjima koje su dobili, pa je tako, primjerice, zdravstvena inspekcija Ministarstva još prije četiri godine naložila bolnici da se edukacija specijalizanata provodi uz nadzor mentora, dok se u dopisu anesteziologa bolničkom Povjerenstvu za unutarnji nadzor, prije pet godina, posebno ističe rečenica kako “u operacijskoj dvorani na ORL klinici u vrlo zahtjevnoj anesteziji kod operacija dječjih tonzila (krajnika) specijalizantu pomaže jedino anesteziološki tehničar i dragi Bog”.
Na Križinama kritično
Situacija se, unatoč svim tim dopisima, do danas nije promijenila. U dislociranoj dvorani na ORL klinici djecu i dalje kod operacije krajnika nerijetko anesteziraju specijalizanti, a događa se čak i da operater bude liječnik koji još nije završio specijalizaciju iz ORL-a, pa ako što pođe po zlu mladi liječnici trebaju čekati da im stigne pomoć specijalista koji se nalazi u nekoj drugoj dvorani, te u tom slučaju ta druga sala ostaje bez specijalista.
Stanje je posebno drastično na Križinama gdje je u dežurstvu, uz jednog specijalista anesteziologa, kao što smo naveli na početku, uključen jedan specijalizant, a nerijetko se tu raspoređuju liječnici koji su odradili tek godinu i pol od ukupno pet godina anesteziološke specijalizacije. Specijalist dežura na Jedinici intenzivnog liječenja (JIL) koji se nalazi na prizemlju, dok specijalizant pokriva sve ostalo - hitne operacije u dvoranama na drugom katu, reanimacije na svim odjelima (od prizemlja do šestog kata), postavljanje katetera za hitne dijalize, a odlučuje čak i treba li nekog bolesnika premjestiti u JIL što, usporedbe radi, na Firulama odlučuje šef službe, kao najiskusniji anesteziolog.
Ako u tim hitnim operacijama specijalizantu zatreba pomoć, valja čekati da iz prizemlja stigne specijalist, no tada oni najteži bolesnici na JIL-u ostaju bez liječnika.
Sav taj navedeni specijalizantski posao bio bi preobiman i za iskusnog specijalista, pa je pitanje hoće li mjerodavni u bolnici čekati da se dogodi neki ozbiljan incident ili će se stvari drastično mijenjati. Malo je vjerojatno da bi mjerodavni dopustili da nekog člana njihove obitelji za operaciju priprema i zatim ga anestezira specijalizant, uostalom, poznato nam je da se operacije znaju i odgađati jer mladi liječnici nisu dobro odradili posao u koji su gurnuti premda nisu prošli potrebnu edukaciju.
Dr. Nenad Karanović, predstojnik Anesteziološke klinike, koji je odgovoran za raspoređivanje liječnika, demantira da stvari ne funkcioniraju kako treba. U telefonskom razgovoru nam je kazao kako nije istina da specijalizanti rade bez nadzora, i to pogotovo kod anesteziranja djece, a na našu primjedbu kako imamo provjerenu informaciju kako jedan specijalist pokriva više operacijskih dvorana u kojima rade specijalizanti, što ne znači ništa drugo nego rad bez kontinuiranog nadzora, odgovorio je kako “nadzor ne znači držanje za ruke”.
Po njemu, nije sporno ni što specijalizant u dežurstvu na Križinama kod nekih komplikacija u dvorani na drugom katu mora čekati pomoć iz prizemlja ili s Firula.
U Hrvatskoj udruzi bolničkih liječnika (HUBOL) imaju posve drugačije mišljenje. Dopredsjednica dr. Ada Barić, koja je i sama anesteziologinja, poručuje kako je deklarativno pisanje jednog specijalista s dva ili više specijalizanata neprofesionalno, neodgovorno i ugrožava sigurnost bolesnika. Navodi kako se takav rad po bolnicama u Hrvatskoj gotovo podrazumijeva jer godinama vlada kroničan manjak anesteziologa koji se kompenzira na takav loš i nedostatan način, međutim ističe i kako je rad u KBC-u Split ipak jedan od najekstremijih primjera koji je za svaku osudu.
Neetično i neprofesionalno
- Sigurnost bolesnika je svakom liječniku na prvom mjestu, a pogotovo kada se bolesnik prije negoli bude uspavan s punim povjerenjem prepusti u ruke anesteziologu koji drži njegov život u svojim rukama za vrijeme i nakon operacije. Nametati takvu odgovornost mlađim kolegama je u najmanju ruku neetično i neprofesionalno i vodi samo k još većem odljevu liječnika u inozemstvo, gdje mogu radi u puno mirnijim, sigurnijim i manje stresnim uvjetima nego u primjerice KBC-u Split. Vrijeme je da se takav način rada spriječi i da se mlade kolege motivira da ostanu u svojoj zemlji - zaključuje dr. Barić, piše Slobodna Dalmacija.
Reanimiraju na drugoj godini, a kako - uče na trećoj
Nakon dopisa anesteziologa aktualnoj bolničkoj upravi, sanacijski upravitelj dr. Nikola Kolja Poljak im je prije godinu dana odgovorio kako je samostalan rad specijalizanata, prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju, u nekim slučajevima moguć. Odnosno, moguć je ako mentor ocijeni da je specijalizant u nekom tematskom području dosegnuo treću razinu kompetencije, koja podrazumijeva samostalan rad. Na tu odredbu Pravilnika u našem razgovoru se pozvao i dr. Karanović, a u odgovoru na upit isto je naveo i dr. Ante Sekulić, predsjednik Hrvatskog društva za anesteziologiju i intenzivno liječenje.
Međutim, ta odredba Pravilnika se, na žalost, ne poštuje u KBC-u Split, s obzirom da mladi liječnici još nisu prošli svu potrebnu edukaciju za te poslove. Konkretno, prema Pravilniku, edukacija iz dječje i ORL anestezije dolazi na drugoj godini specijalizacije, a u splitskom KBC-u u samostalan se rad, kao što smo naveli, guraju već oni na prvoj godini. Također, reanimacija, koju na Križinama provode i specijalizanti na drugoj godini, u programu edukacije je tek na trećoj godini, a intenzivna medicina na četvrtoj i petoj. Doznajemo i kako nepravilnosti ima i u određivanju mentora, koji bi prema Pravilniku morali imati najmanje pet godina specijalističkog staža, što na splitskoj Anesteziologiji nije uvijek slučaj.
Dr. Pavičić Šarić: Nadzor je obavezan
Dr. Jadranka Pavičić Šarić, anesteziologinja iz KB-a Merkur i članica Izvršnog odbora HUBOL-a ima drukčije tumačenje odredbi Pravilnika, pa objašnjava kako u njemu ne stoji da se kompetencije, koje u trećem stupnju dopuštaju samostalan rad, stječu tijekom, nego završetkom specijalizacije. Tvrdi i kako se Pravilnikom propisuje koliko kakvih operacija specijalizant mora obaviti i asistirati, što znači da mora imati nekog uz sebe, nekoga kome asistira.
- Ako se već pozivaju na taj Pravilnik, onda svaki specijalizant mora imati od strane mentora potpisan obrazac u kojem treba biti napisan datum kad je stečena kompetencija 3. Ukoliko toga nema,
nitko ne smije samostalno raditi - poručuje dr. Pavičić Šarić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....