REPORTAŽE IZ STOŽERA

SMIJEŠNA STRANA IZBORA Plastične čaše i grickalice u atmosferi kućnog savjeta!

 Goran Mehkek / CROPIX

ZAGREB - Dobra je strana svih naših izbora što pokazuju koliko je, zapravo, ova naša vlast, barem ona koju vidimo (i biramo) nebitna. Zapravo je simpatična. Primjerice, i ovaj put ni jedan od četiri glavna izborna stožera u glavnom gradu nije postavio nikakve sigurnosne mjere. Premda sam nailazio bez akreditacije, nitko me nije gnjavio niti legitimirao. Tri izborna stožera, Bandićev, SDP-ov i Ferdeljijev, smjestila su se u krugu od stotinu metara. Na uglu Praške ulice s Trgom bana Jelačića popneš se u SDP-ov, Bandićev je, izazovno, odmah preko puta, u ostakljenom prizemlju nekadašnje poslovnice Generalturista na broju 5, a Ferdeljijev odmah u produžetku, na Zrinjevcu.

U Ferdeljija, zapravo u malko ofucanim prostorijama HSLS-a , atmosfera kao da se bira predsjednik kućnog savjeta. Nekoliko omladinaca iz Nizozemske, desetak ljudi s kravatama, izlizan, prljavo-plav sintetički tepih pod nogama, orahnjača po stolovima, portugizac i graševina iz rinfuze u osrednjem stanu u centru. Televizor utišan, glazbe nema, tek tiho mrmljanje, kao na karminama. Akreditacijskih kartica nema. Gospodin Vladimir Ferdelji vidno je razočaran. Kaže mi što i svima: “Zagrepčani očito žive bolje nego što mislimo, jer inače bi glasovali za promjene”. Kažem mu da je zapravo postigao odličan rezultat, pa i njegova lista, jer svaki dvoznamenkasti postotak ipak nosi određenu priliku za vlast. Ljuti se, misli da će konačni rezultati za njega biti mnogo bolji nego što pokazuju izlazne ankete. Njegova se ambicija doima upravo promašeno. Iz toga pomalo zapuštenog stančića, s četiri-pet volontera u majicama kakve su ovih dana navlačili maturanti, ne djeluje kao da bi htio biti gradonačelnik najvećega našeg grada.

Ni sjedište zagrebačkog HDZ-a nije daleko, prema zapadnoj okomici Lenuzzijeve potkove, u Gundulićevoj, gdje već su prije 21 sat momci u konfekcijskim odijelima stali razrezivati plosnatu bijelu tortu sa plavim šećernim logom stranke. Ondje se puši, u stranačkom klubu sa šankom, koji pomalo sliči na narodnjački. Uzvanike čini, uglavnom, stranačka mladež, neki pretili mladići u odijelcima, djevojke odjevene u sintetičke večernje haljine živih boja. Isto tišina i prigušen televizor. Margareta Mađerić ne osjeća se kao izborna gubitnica. Čestitam joj što je ušla u Gradsku skupštinu. Kaže da će “i dalje raditi u korist grada” i da je posve izvjestan poraz “nije nimalo obesrabrio jer sam dala sve od sebe u kampanji”.

Mnogo vedrije nije niti u izbornom stožeru zagrebačkoga SDP-a. I tamo tišina, dva tanjurića grickalica i dvije boce gaziranih pića. Isto stoji dojam da je novinara mnogo više nego svih ostalih uzvanika i kandidata sa stranačke liste. Ovdje je organizacija ipak ozbiljnija, pa čak pribavljamo i plastičnu akreditaciju. Ostojiću potporu daju Mirela Holy i Mirando Mrsić a uokolo stasito lebdi i Davor Bernardić, poluzadovoljna, oprezna izraza lica. Dao je nekoliko intervjua prije nego što je, dosta kasno, iza 21.30, pred novinare izišao Rajko Ostojić. Njegov je nastup siguran, gotvo bih mogao reći hladnokrvan. Ponavlja novinarima da su se očito građani podijelili i da je spreman za drugi krug. Crvenih očiju, pomalo blijed, ne želi priznati umor. Pitam ga sprema li za drugi izborni krug kakvo iznenađenje. “Svakako, energije mi ne nedostaje. Prije svega, nastojat ćemo motivirati što više građana da iziđu na izbore u drugome krugu. Ništa još nije gotovo.”

U Milana Bandića pak drama. Rasplakao se pred novinarima, suradnicima i namjernicima. Hita u Hercegovinu jer mu se majka razboljela. Nismo ga stoga mogli išta upitati, pojurio je napolje čim je završio s govorom. Nazočni su u tišini saslušali kako se kune da nikad nije ni jednoga građanina oštetio ni za kunu. Najviše je ovdje uzvanika, najviše novinara, najviše svjetla. Tu je i stari lisac dobroga njuha Miroslav Ćiro Blažević. Jedino su ovdje na vratima stasiti momci šireg vrata, no i oni ti akreditaciju naprosto ture u ruke čim kažeš da si novinar. Jedino se možda osjeća stanovita zadrška u gradonačelnikovu glasu, zato što će ipak morati u drugi izborni krug. Kako bilo, iza 22 sata, svi se stožeri isprazniše, kao da je označen kraj radnog vremena na setu kakvog ne baš preskupog sitcoma.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 05:44