TKO JE KRIV?

SLOM SUSTAVA Ovo dijete već 1600 dana čeka mamu i tatu zbog loših i sporih hrvatskih birokrata

Centar za socijalnu skrb u četiri i pol godine nije uspio pronaći nijedne potencijalne udomitelje
 Boris Kovačev/CROPIX

Đino je u dječji dom stigao iz rodilišta. Bio je neurorizično dijete, s potencijalnim motoričkim oštećenjima. Njegovi roditelji su odmah rekli da o njemu ne žele brinuti te im je oduzeta roditeljska skrb već nekoliko mjeseci nakon dječakova rođenja. Đino je bio spreman za posvojenje.

Međutim, nije se događalo ništa. Preslatka crnomanjasta beba izrasla je u neodoljivog dječačića. Đini je danas 4,5 godine. Dobro se razvija, ostaci potencijalnih oštećenja minimalni su.

Briga mlade žene

Đino je imao sreću: još je bio gotovo beba kad se o njemu počela brinuti volonterka Maša Vikić Topić, tada još studentica medicine. Danas mlada liječnica, koja je ove godine osvojila i volonterskog Oskara, i dalje se redovito druži s Đinom i sasvim je sigurno najzaslužnija za Đinin razvoj i napredak.

Jer Đino nikad nije upoznao ni potencijalnu mamu i tatu: u njegove 4,5 godine centar za socijalnu skrb, pod čijom je brigom Đinin život, nije mu poslao ni jedne potencijalne posvojitelje.

- Lani je iz našeg doma posvojeno samo devetero djece, što je iznimno mala brojka i dramatičan pad u odnosu na godinu dana ranije, kad je na posvojenje otišlo 31 dijete - kaže Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb, najveće takve ustanove u državi.

U drugom najvećem gradu - Splitu - situacija je još dramatičnija: iz doma Maestral u 2013. godini nije posvojeno ni jedno dijete!

- Na žalost, to je istina. Danas u domu imamo četvero djece koja imaju sve uvjete za posvojenje. Koliko nam je poznato, ima i zainteresiranih posvojitelja. Međutim, procedure su komplicirane i dugotrajne - kaže ravnatelj Miljenko Grabar.

Ministarstvo demantira

Iako podaci iz najvećih hrvatskih domova ukazuju da je broj posvojenja u ozbiljnom padu, Ministarstvo socijalne politike ne barata takvim pokazateljima.

Prvi podaci, koje su prikupili od centara za socijalnu skrb, govore da je lani ukupno bilo 105 posvojenja naspram njih 111 u 2012. godini.

- Kod nas je taj pad ogroman - kaže Ćurković Kelava.

Domovi su puni

A domovi su naprosto prepuni djece.

- Primamo samo hitne slučajeve, ali smo i dalje puni - kaže ravnatelj Maestrala.

U zagrebačkoj Nazorovoj ulici, u kojoj borave djeca do 7 godina, smješteno je 76 djece, iako je kapacitet njih najviše 65.

- Osobito je puno djece do tri godine. Imamo kapacitet za primitak 30 takve djece, a trenutno ih imamo 50 - kaže Jasna Ćurković Kelava. Već dugo nisu imali takvu situaciju.

- Čini nam se da su obitelji koje su se nekako držale, sada u krizi strovalile. Tonu u siromaštvo, koje pak generira sve drugo - bolesti, raspad obitelji, alkoholizam, obiteljsko nasilje. I sve se to prelama na djeci. Prvi put u 20 godina stižu nam doslovce gladna, pothranjena djeca - kaže Ćurković Kelava.

A udomiteljstvo i dalje nije na razini koja se očekivala. U primorskim županijama te većim gradovima gotovo da ga nema.

- Lani smo imali samo pet udomljenja djece - kaže Ćurković-Kelava. Udomiteljstvo je tradicionalno razvijeno u Slavoniji, Baranji i sjevernoj Hrvatskoj, a u drugim sredinama interes je minimalan.

- Jedini smo dom u široj okolici, a udomiteljstvo je takvo kakvo je, osobito u našoj županiji. Puni smo - kažu u Dječjem domu Ivana Brlić Mažuranić u Lovranu, koji pokriva i riječko područje. Imali su šest posvojenja.

Osvijestiti sudove

I u osječkom domu Klasje, kaže ravnateljica Nevenka Granić, više je djece nego što je kapacitet.

- Imali smo lani osam posvojenja, a trenutno nemamo djece čijim je biološkim roditeljima oduzeta roditeljska skrb, što je preduvjet za posvojenje. Ti postupci još uvijek znaju predugo trajati te još treba raditi na osvješćivanju sudova - kaže.

Djeca se moraju udomiti za 6 mjeseci

Istovremeno dok se bilježi minimalan broj posvojenja djece iz domova, domovi su prepuni: zagrebački dom za djecu do sedam godina ima popunjenost 117 posto, splitski 100 posto, u osječkom domu Klasje ima 40 posto više djece do treće godine nego što je to predviđeno, u Lovranu, koji pokriva i Rijeku, nema slobodnih mjesta.

I sve to u situaciji u kojoj bi transformacija domova trebala biti u punom jeku. Naime, još 2010. godine započeo je intenzivni proces deinstitucionalizacije, koji bi trebao završiti 2016. godine. Njime se predviđa da se današnji domovi za djecu potpuno transformiraju iz ustanova za smještaj djece u ustanove koje će davati podršku socijalno ugroženim obiteljima, udomiteljima i posvojiteljima. Djeca bi pak trebala biti smještana u udomiteljske obitelji do trajnog smještaja, odnosno posvojenja.

I postojeći Zakon o socijalnoj skrbi propisao je da se djeca do sedme godine samo iznimno mogu smještavati u dom, i to na najviše šest mjeseci.

Unatoč tome, Đino je, primjerice, u domu već 4,5 godine, a u zagrebačkom domu najmanja djeca prosječno ostaju godinu dana: i to je najkraći prosječni boravak u zemlji.

Prema planu, ove je godine u domovima trebalo biti najviše 28 posto djece, a 72 posto moralo bi biti u udomiteljskim obiteljima. Međutim, prema neslužbenim podacima, njihov je broj podjednak, a tijekom 2013. više ih je smješteno u dom nego u udomiteljske obitelji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:45