Škegro: Ako ne provedemo mjere, završit ćemo kao Grčka

ZAGREB - Zbog neizvjesnosti hoće li Grčka izbjeći bankrot te straha da će slični problemi uzdrmati Portugal, Irsku, Španjolsku i Italiju padaju dionice i vrijednost eura. Je li to početak nove financijske krize ili nastavak ove s kojom živimo već dvije godine?

- To je nastavak krize. Propast Lehmanna bila je samo ona kap koja je prelila čašu, no brojni subjekti po cijelom svijetu tu su čašu punili godinama prije. Treba analizirati sadržaj čaše prije posljednje kapi. U njoj je bila i Grčka sa svojom nerazumnom, neodgovornom i rastrošnom fiskalnom politikom. Sjetite se samo Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine. Da su ti i slični populistički projekti u zbroju bili financirani dugoročnim izvorima, vjerojatno bi problemi bili manji, ali bi ostali. No dio grčkog strukturnog fiskalnog deficita imao je dvije katastrofalne značajke. Prvo, vlada ga je sakrivala, i to ne neku decimalu, nego nekoliko puta veći deficit od dopuštenog. Ne manje važno pitanje je kako je to uopće moguće unutar EU, što su radili Eurostat, Europska centralna banka i tako dalje. Drugo, deficit su pokrivali kratkoročnim instrumentima uz ogroman trošak. Financijeri grčkih deficita očito su ispravno procijenili da će EU, ako zatreba, eventualno nakon malo natezanja, ipak stati iza Grčke. Globalna kriza samo je učinila vidljivijim stari grčki problem i naviku - više trošiti nego zaraditi.

Cijene obveznica rastu, a cijene dionica padaju zbog straha ulagača. Kako se to može odraziti na mogućnosti i cijene novog zaduživanja Hrvatske?

- Bit će otežano, pitanje je samo koliko. Iako je Hrvatska objektivno u znatno povoljnijoj situaciji nego Grčka, u današnjem globaliziranom svijetu sve je međusobno povezano. Nadajmo se da ćemo uspjeti pokazati investitorima da smo različiti.

Kako bi nova financijska kriza u Europi utjecala na hrvatsku borbu protiv krize i provedbu programa gospodarskog oporavka? Bi li ga usporila ili onemogućila?

- Obrnuto, samo bi ga ojačala. Nemojte zaboraviti, program gospodarskog oporavka adresira dugoročne, strukturne probleme hrvatskog gospodarstva, koji se pokazuju i kao fiskalni deficit, za sada održivih iznosa. Dodatno, upravo najnovije grčko iskustvo treba nam poslužiti i kao upozorenje. Jedino dosljedna provedba programa jamči da nećemo doći u grčku situaciju.

Što Hrvatska može učiniti da umanji štete od ove europske krize?

- Mora što prije i što odlučnije rješavati svoje probleme. Koliko god je ponekad korisno pogledati u susjedstvo i učiti na tuđim iskustvima, pozitivnim i negativnim, još je važnije mesti pred vlastitim vratima. Jedan zdrav proračun za 2011. godinu, ubrzanje reformi u javnoj upravi, pravosuđu, zdravstvu i ostalim područjima iz programa najbolji su odgovor na krizu. No, možda najvažnije od svega je pokrenuti investicije, prije svega one privatne, koje godinama čekaju isključivo zbog birokratskih zapreka i sporosti. To je najbezbolniji put oporavka. Nema nikakvih opravdanja za oklijevanje na tom području.

Što bismo trebali naučiti iz primjera Grčke, Portugala i drugih ugroženih europskih ekonomija? Što možemo učiniti da ne završimo u istim problemima, ako već nismo u njima?

- Pouka je da populističke politike prekomjernog obećavanja i ‘davanja’ svima prije ili kasnije završe slomom. Političke elite moraju ne samo shvatiti nego i prihvatiti da je neko ‘ne’ danas zalog za bolju budućnost. Umjesto sterilnog dnevno-političkog prepucavanja, volio bih vidjeti nadmetanje u ozbiljnim i cjelovitim programima gospodarskog oporavka i načinima njihovih provođenja.

Što pad eura znači za zemlje eurozone i za Hrvatsku?

- Kako za koga. Neto izvoznici iz eurozone će dobiti tečajni poticaj. Za Hrvatsku to nije dobra vijest s obzirom na valutnu strukturu ne samo roba i usluga nego i kapitalnih transakcija. Jačanje dolara, koje izgleda neminovno, po nekima sve do pariteta 1 : 1, poskupljuje naš uvoz npr. nafte, servisiranje državnih obveznica izdanih u dolarima, itd. Zadržavanje tečaja kune u sadašnjim okvirima prema euru, našoj dominantnoj stranoj valuti, ima sasvim konkretne posljedice na dolarskoj strani.

Je li realna propast eura i povratak nacionalnim valutama?

- Nije realna, iako je provedba europskog ujedinjenja doživjela velik udarac. Premda će neki u Njemačkoj ovih dana nostalgično žaliti zbog napuštanja marke, propast eura nije moguća bez propasti Europske Unije kao zajednice. Euroskeptici će češće nego prije ponavljati ‘višenacionalne federacije jednostavno nisu moguće’, no propast EU ne vidim. Valjalo bi definirati i pravila za izbacivanje neke zemlje iz članstva. Grčka je to zaslužila. A za svaki slučaj dobro je do daljnjega imati kunu, i to stabilnu.