SEKS, DROGA, ALKOHOL I KOCKA U HRVATA U domaćoj industriji grijeha okreću se milijarde, zaposlenost rasla i u recesiji

Dok ekonomski pokazatelji o polaganom izlasku iz recesije privlače veliku pozornost hrvatske javnosti, manje poznati rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju da je "moralno problematična" industrija poroka i za najvećih recesijskih udara postojano rasla i izdašno punila državni proračun.

Industrija poroka – prodaja alkohola i duhana, kocka, prostitucija i droga – godišnje u Hrvatskoj ostvari prihod od 6,2 milijardi kuna, odnosno njezin udio bruto dodane vrijednosti (BDV) u bruto domaćem proizvodu (BDP) iznosi 2,17 posto godišnje, pišu u najnovijem broju znanstvenog časopisa "Društvena istraživanja" Željko Lovrinčević i Davor Mikulić s Ekonomskog instituta, te Ante Orlović s Visoke policijske škole u Zagrebu.

Dok je broj zaposlenih u Hrvatskoj za šest recesijskih godina pao za 150.000, zaposlenost u legalnim granama "poročne ekonomije" porasla je za 5,6 posto u 2012. godini u odnosu na predrecesijsku 2008., te je obuhvaćala 22.500 ljudi.

Jedina "poročna grana" koja bilježi slabija kretanja je proizvodnja duhanskih proizvoda, što je posljedica ulaska Hrvatske u EU i ujednačavanja trošarina na domaće i uvozne proizvode, ističu autori.

Legalna i ilegalna industrija poroka

Porok je uživanje kojim se svjesno krše moralna ili vjerska načela, zbog čega je upitan njegov pozitivan doprinos ukupnom blagostanju pojedinaca i društva, kažu autori i napominju da ne ulaze u sociološke i moralne aspekte industrije poroka, nego samo govore o njezinu doprinosu ukupnom BDV-u u Hrvatskoj.

Autori su analizirali službene podatke u recesijskom razdoblju od 2008. do 2012., a za ilegalne aktivnosti, za koje nema podataka, izradili vlastite procjene koje se temelje na sekundarnim izvorima podataka i njihovim pretpostavkama.

Među granama poročne industrije ne postoji samo razlika u težini moralnog prijestupa, nego i u kršenju pozitivnih zakona, budući je značajan dio njih ilegalan.

Klađenje i kockanje su potpuno legalizirani, a na tom je području postotak ilegalnog djelovanja gotovo zanemariv, kažu stručnjaci, jer širina ponude i rasprostranjenost registriranih davatelja usluga zadovoljavaju sve potrebe.

Na stranu što psihijatri ističu da veća ponuda stvara veću poročnost građana i stvara njihovu ovisnost u sve ranijoj dobi. Prema službenim podacima, svaki drugi stanovnik Hrvatske stariji od 15 godina uključen je u neki oblik lutrije, a mladi lakše padaju u ovisnost o tome.

Proizvodnja i prodaja alkohola i duhana, odnosno cigareta, također je većim dijelom pod državnim nadzorom. Međutim, droga i prostitucija su zabranjene zakonom i redovito su prostor kriminala i izvor društvene patologije.

Kocka, alkohol i duhan donose 7,3 posto prihoda od poreza

Legalni dio industrije poroka ostvario je 2012. u Hrvatskoj BDV od oko četiri milijarde kuna, a 2013. uplatio je u državni proračun čak 7,3 posto ukupnog prihoda koji država uzima kroz poreze.

Udio industrije poroka u proračunima, međutim, znatno nadilazi udjele tih djelatnosti u terminima BDV-a i zaposlenosti zbog visokih poreza, pa primjerice ukupna davanja na duhanske proizvode ponekad prelaze 80 posto maloprodajne cijene, ističu autori.

Više od polovice ukupnih poreza naplaćenih u industriji poroka odnosi se na trošarine na duhanske proizvode, iza čega slijede PDV i porezi od igara na sreću.

Od ukupno 22.400 zaposlenih u legalnoj industriji poroka, skoro polovica je u trgovini alkoholom, pićem i duhanom.

Procjene novca koji se okrene u ilegalnim granama autori su temeljili na pretpostavci da prosječna učinkovitost policijskih zapljena droge iznosi oko pet posto, cigareta dva posto, duhana šest posto, te oko tri posto legalno prodane količine alkohola.

Hrvati na drogu i prostituciju troše 2,4 milijarde kuna godišnje

Ukupan ilegalni prihod u "industriji grijeha" iznosi 3,3 milijarde kuna godišnje, od čega hrvatski građani sudjeluju s 95 posto, procjenjuju autori.

U Hrvatskoj je od 2008. do 2013. godine zaplijenjeno droge u vrijednosti od oko 380 milijuna kuna. Količinski je najviše zaplijenjeno marihuane, 3700 kilograma, čija je vrijednost nešto iznad 155 milijuna kuna, dok je za 385 kilograma heroina procijenjena vrijednost 173 milijuna kuna.

Ako je to samo pet posto od ilegalne droge na hrvatskom tržištu, što obično stručnjaci uzimaju kao orijentaciju, Hrvati prosječno godišnje potroše na drogu 1,2 milijarde kuna.

Policija procjenjuje da se prostitucijom u Hrvatskoj bavi 3000 do 5000 osoba, uglavnom žena. Prema istoj procjeni, među njima je 1500 profesionalnih prostitutki, odnosno onih koje svakodnevno obavljaju taj posao i nemaju drugih izvora prihoda.

Pored njih, pretpostavlja se, službuje 2500 "prigodnih prostitutki", odnosno onih kojima je to dodatni izvor prihoda. Među njima je oko 2200 običnih žena i studentica i oko 300 elitnih prostitutki, koje se regrutiraju iz redova manekenki, modela, hostesa, posebno atraktivnih žena i sl. Sve one, zajedno s osobama iz muške prostitucije, ostvare godišnji prihod od oko 1,2 milijarde kuna.

Duhana i cigareta ilegalno se obrne oko 500 milijuna kuna godišnje, a alkohola i alkoholnih pića deset puta manje, od čega najviše kroz ugostiteljstvo.

Usporediti troškove zdravstva s uspjehom industrije poroka

Autori napominju da te vrijednosti mogu poslužiti kao polazišta za istraživanja usporedbe troškova zdravstvenog sustava, nastalih kao posljedica industrije poroka, s poreznim prihodima, te za procjenu potencijalnih učinaka legalizacije poroka, mogućnost usporedbe hrvatske poročne industrije s drugim zemljama itd.

Komentirajući članak, profesorica etike sa Sveučilišta u Dubrovniku Maja Žitinski ističe da on iz "najuže, ekonomske perspektive, zvuči logično i mudro", ali zamjera da mu nedostaju sadržaji koji bi mogli pridonijeti razvoju društva i humanitetu kulture.

Iako se autori ograđuju od socioloških i moralnih konotacija svojih tvrdnji, oni posredno ipak dotiču kulturu, gospodarstvo i obične ljude na pogrešan način: ničim ne potkrepljuju tezu da gospodarstvo i BDP moraju rasti, ne odgovaraju na pitanje zašto je ekonomski rast takav imperativ i postoje li prioriteti, važniji i vredniji od sebične dobiti jednoga sektora koji raste na račun ostalih sektora, kaže Žitinski.