SANADEROVA OBRANA 'Ako sam i oštetio Austriju, Hrvatsku nisam'

ZAGREB - Potpuno mi je neprihvatljivo to što me se tereti za neku navodnu štetu koja je napravljena Hrvatskoj, a nije napravljena Hrvatskoj.

Jer, ako je bilo neke navodne provizije, onda tu proviziju nije platila Republika Hrvatska, već Austrija, što znači da, ako je štete bilo, ona je učinjena Austriji. Proviziju nije platilo Ministarstvo vanjskih poslova niti hrvatska Vlada, nego navodno austrijska banka, što znači da je šteta učinjena tamo - izjavio je Ivo Sanader istražiteljima Uskoka kada su ga suočili s optužbom da je uzeo mito od Hypo banke i učinio štetu Hrvatskoj u najtežem razdoblju - tijekom Domovinskog rata.

Slučaj iz arhive

U optužnici koja je jučer podignuta nalazi se iskaz bivšeg premijera i cijela njegova obrana.

- Ovaj slučaj izvučen je iz arhivske prašine od prije 17 godina. To je konstrukcija kojom me se želi politički diskreditirati i ocrniti u javnosti te tako eliminirati iz javnog života - rekao je.

Sanader je tužiteljicama USKOK-a izjavio da ga je tadašnji šef, ministar vanjskih poslova Mate Granić, ovlastio da vodi pregovore s čelnim ljudima Hypo banke kako bi dobili kredit za kupnju zgrada veleposlanstva. Tvrdi da je u taj posao bio uključen na samom kraju pregovora.

- Sjećam se da sam se krajem 1994., kada sam bio zamjenik ministra vanjskih poslova, uključio u taj posao. Tadašnji ministar Mate Granić rekao mi je da bi uskoro trebali doći čelni ljudi Hypo banke i da ih ja primim, jer sam dobro govorio njemački.

Poslije sam saznao da je Granić još u kolovozu dobio ponudu Hypo banke, a ja sam se uključio u studenome, kada su na završne pregovore u Zagreb došli Wolfgang Kulterer i Günter Striedinger. Znači, ponuda je postojala prije, pregovori su se već vodili, ali ja o tome nisam ništa znao.

Žučna rasprava

Znao sam samo da se želi uzeti kredit, jer je Hrvatska te 1994. bila u ratu, okupirana. Velik postotak državnog proračuna odnosio se na vojsku i oružje, tako da za diplomaciju nije bilo novca. Možda ga je bilo i nepristojno tražiti kad je bilo potrebnije za vojsku - ispričao je.

Hrvatska diplomacija, istaknuo je, morala je objasniti svijetu što se događa u Hrvatskoj. Pritom nije bilo odgovarajućeg smještaja za hrvatske diplomate u svijetu. Stoga je s Franjom Tuđmanom dogovoreno da se za to uzme kredit.

Potom je nastavio govoriti o svom angažamnu u pregovorima s Hypo bankom.

- Imao sam mandat Mate Granića da prihvatim ono što se do tada ispregovaralo i da ništa drugo ne prihvaćam. Međutim, već za vrijeme tog prvog sastanka s ljudima iz Hypo banke Wolfgangom Kultererom i Günterom Striedingerom došlo je do žučne rasprave, kada su njih dvojica počeli govoriti o povećanju troškova u vezi s čim su tražili neke dvije vrste troškova za konzorcij, za ovo, za ono, o čemu ja nisam imao pojma. Pojašnjavali su mi da to moram prihvatiti, da su se prevarili i da nisu dali dobru ponudu te da zbog toga traže dodatne troškove. Međutim, kako nisam imao mandat, a do tada nisam bio ni uključen u pregovore, rekao sam im da to ne dolazi u obzir te da nemam mandat za promjenu tih uvjeta.

(...)

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU