SUD ZA LJUDSKA PRAVA

ŠAMAR HRVATSKOM PRAVOSUĐU Strasbourg: 'Više od četiri godine niste dokazali da je otac brutalno tukao djevojčicu... Sada platite 26.500 eura!'

Djevojčica se tijekom 2014. godine počela samoozljeđivati, a tek odnedavno živi s majkom
 Foto: Nenad Dugi / CROPIX

Europski sud za ljudska prava jučer je presudio protiv Hrvatske u slučaju M. i M. vezanom uz skrbništvo nad danas 14-godišnjim djetetom jer Hrvatska nije istražila optužbe za zlostavljanje djeteta koje su iznijele majka i kći, iznimno dugim trajanjem postupka za skrbništvo povrijedila im je pravo na privatni i obiteljski život, a dijete uopće nije uključila u donošenje odluke s kojim će roditeljem živjeti. Zbog toga Sud državi nalaže da majci i kćeri isplati ukupno 25.600 eura neimovinske štete.

Radi se o slučaju djevojčice iz Zadra koja je od rastave roditelja 2007. godine živjela s ocem, a o kojoj je Jutarnji list pisao u travnju prošle godine.

Djevojčica je duži period tvrdila da je otac maltretira i zlostavlja, što je kulminiralo u veljači 2011., kad ju je, kako je ispričala policiji, otac izudarao i davio je, nanijevši joj kontuziju očne jabučice i ozljedu tkiva očne šupljine. Otac nikad nije ni optužen za zlostavljanje djeteta jer su i nadležno Državno odvjetništvo i nadležni Županijski sud odbili takvu optužbu.

Niz pravnih postupaka

U cijelom slučaju tijekom godina vođen je niz pravnih postupaka s često teško objašnjivim ishodima, među kojima se izdvaja odluka suca istrage zadarskog Županijskog suda koji je odbio provedbu prvog, dokaznog ročišta protiv oca za kojeg je kći tvrdila da ju je udarao, vrijeđao i prijetio joj, uz obrazloženje da se “radi o djevojčici koja uredno funkcionira u svakom pogledu i u školi nema nikakvih problema” te da “sveukupno ponašanje osumnjičenika valja staviti u kontekst ponašanja koje ne prelazi normalne granice fizičkog kažnjavanja maloljetne osobe od strane onoga koji vodi brigu o njezinu odgoju, u ovom slučaju oca.

Određene zabrane, upozorenja, pa i opisani povremeni fizički kontakti u pedagoškom smislu su tolerantni, nisu nerazumni, neodgovarajući niti pretjerani i, što je daleko najvažnije - nisu usmjereni na zlostavljanje, već na odgoj i ukazivanje potrebnog ponašanja u određenom pravcu”.

- Očekivali smo ovakav ishod na Europskom sudu za ljudska prava. Majci i kćeri ova presuda iznimno puno znači, ovo je potvrda da su njihova ljudska prava povrijeđena nakon što im sve instance - od Državnog odvjetništva, preko Općinskog i Županijskog do Ustavnog suda - godinama govore da tome nije tako - kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, čiji je ured vodio ovaj slučaj pred Europskim sudom .

Dijete je sudskom odlukom dodijeljeno ocu 2007., kad je imalo šest godina uz objašnjenje da će tako ostati u poznatoj sredini i neće mijenjati okolinu, a majka će imati pravo viđati je u najvećem mogućem opsegu. Dijete ni jednom tijekom svih ovih godina nije ispitano što o tome misli, iako je majka tvrdila da je dijete kod oca nesretno, da je otac grub i nasilan te da kćer često izražava želju da živi s njom.

‘Sva u masnicama’

Stvari su kulminirale u veljači 2011., kad je djevojčica, prema majčinim riječima, na susret došla sva u masnicama. Majka ju je odvela na policiju kojoj je djevojčica, tada u dobi od 9,5 godina, ispričala da je dan prije majci željela odnijeti uokvirene uvojke svoje kose koje su roditelji sačuvali kao uspomenu na njeno prvo šišanje. Iznoseći ih, sakrila ih je pod jaknu, no otac je to vidio i pobjesnio. Počeo ju je, rekla je, udarati, hvatati za grkljan, psovati i vrijeđati. Više ju je puta, rekla je, jako udario po licu, gnječio joj vrat, zbog čega joj je pozlilo i pala je na pod, no, kako je rekla, otac joj nije pomogao, nego je još jače nastavio vikati. Ustala je i otišla u kupaonicu, “gdje je povratila nakupljenu slinu”.

Liječnik oftalmolog sljedećeg je dana dijagnosticirao kontuziju očne jabučice i tkiva očne šupljine.

Djevojčica je ispričala da je otac maltretira duže vrijeme, da ju je godinama ranije vrijeđao, silio da jede i nasilno joj gurao hranu u usta i razmazivao po licu, prijetio joj da će je ošišati, a posebno da nikada više neće vidjeti majku.

Međutim, Općinsko državno odvjetništvo protiv oca je podnijelo samo optužni prijedlog za nanošenje tjelesne ozljede, a ne za zlostavljanje djeteta - prijedlog kakav se uobičajeno podnosi kad jedna osoba udari i ozlijedi drugu, sebi ravnu osobu i kad ta ozljeda nije popraćena traumom, strahom i evidentnom razlikom u moći, što je posebno začudilo i suce Europskog suda za ljudska prava.

Kaznena odgovornost

Majčini su odvjetnici stoga podnijeli pritužbu na rad Državnog odvjetništva i od Županijskog suda u Zadru zatražili provođenje dokaznog ročišta, koje je sudac - odbio. Suci Europskog suda za ljudska prava zaključili su da hrvatske vlasti “ni četiri i pol godine nakon ozljeđivanja djeteta nisu ustanovile konačnom sudskom odlukom je li ih djetetu nanio otac niti su odredile njegovu kaznenu odgovornost i kaznu”.

Djevojčica se tijekom 2014. godine počela samoozljeđivati.

Paralelno je, u ožujku 2011., pokrenut i postupak kojim majka traži promjenu odluke s kim će dijete živjeti: odluka je donesena tek ove godine.

- Djevojčica tek odnedavno konačno živi s majkom - kaže odvjetnica.

Mentalne boli

Europski sud je, piše u presudi, posebno pogodila činjenica da, nakon četiri i pol godine, dijete još ni jednom nije saslušano u postupku za određivanje s kim će živjeti te mu nije dana šansa da kaže svoje mišljenje pred sudom.

“Nacionalni sudovi nisu shvatili da se otezanjem ovih postupaka pogoršava stanje traumatiziranog djeteta koje - ako ni zbog čega drugog, onda zbog konfliktnog odnosa roditelja - trpi velike mentalne boli koje su kulminirale samoozljeđivanjem. Još više čudi činjenica da nikakvi koraci nisu poduzeti kako bi se ubrzali postupci ni nakon 2014., kad je dijete počelo iskazivati takva ponašanja”, pišu suci u presudi.

Nastavljaju da su forenzički psioholozi i psihijatri više puta vještačili dijete i zaključili da su oba roditelja podjednako (ne)sposobna za brigu o djevojčici. Isti su eksperti ustanovili da dijete izražava jaku želju da živi s majkom.

“Dijete, koje je odličan učenik i koje su stručnjaci ocijenili iznadprosječno inteligentnim, imalo je 9,5 godina kad je počeo postupak za određivanje skrbništva, a sada ima skoro 14 godina. Bilo bi jako teško, s obzirom na njezinu dob i zrelost, argumentirati da nije bila sposobna formirati vlastitio mišljenje i slobodno ga izraziti”, piše u presudi

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 10:03