Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo je u utorak iznimno zanimljivu i konkretnu studiju o mogućem utjecaju Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja između EU i SAD-a (skraćeno TTIP) na Hrvatsku. Studiju je Ministarstvo naručilo od konzultantske tvrtke PricewaterhouseCoopers Zagreb i Centra za međunarodni razvoj, a kao korespondentni autori na studiji su potpisani Vesna Trnokop Tanta za PwC i dr. Ante Babić za CID.
Smjernice politike
Cilj je studije “pružiti Vladi RH, gospodarstvenicima, poduzetnicima i potencijalnim ulagačima stručnu, dosljednu i nepristranu procjenu učinaka TTIP-a na Hrvatsku”, koja će također “poslužiti Vladi RH pri kreiranju modela i smjernica trgovinske politike”. Treba odmah reći da su autori u tome i uspjeli, premda će se o mnogim odredbama Partnerstva i dalje voditi ideologizirane i ostrašćene rasprave. No, ukratko, što je to TTIP?
Transatlantic Trade and Investment Partnership je sporazum kojim SAD i EU nastoje postići dogovor o pojednostavljivanju međusobne trgovine i ulaganja. Njegova izrada počela je u veljači 2013.godine, do sada je održano 12 rundi pregovora, posljednji od 22. do 26. veljače ove godine u Bruxellesu, kada je razmatran novi europski prijedlog rješavanja investicijskih sporova, što je jedna od politički najdelikatnijih točaka sporazuma.
Najdelikatnija točka
SAD i EU zajedno stvaraju oko polovice globalnog bruto domaćeg proizvoda, trećinu svjetske trgovine robama i 42 posto svjetske trgovine uslugama. Njihov sporazum o slobodnoj trgovini predstavljao bi najveći regionalni sporazum te vrste u povijesti. No, u odnosu na razmjenu EU i SAD-a, trgovina Hrvatske i Sjedinjenih Država je infinitezimalna: robna razmjena Hrvatske s Amerikom ne čini ni jedan promil ukupne razmjene SAD-a (između 0,7 i 0,9 promila), a ukupni izravni učinci TTIP-a na Hrvatsku ne mogu biti veći od 5 posto ukupnog hrvatskog izvoza, odnosno uvoza roba i usluga.
Kad bi Partnerstvo dosegnulo maksimalne ciljeve, a to je ukidanje svih carina i necarinskih barijera u trgovini Hrvatske s Amerikom, to bi izravno povećalo hrvatski BDP za 0,11 posto te dovelo do povećanja salda vanjske trgovine (neto izvoza) od 11 posto u desetoj godini od uspostave TTIP-a. No, blagi, ali pozitivni utjecaji na hrvatski izvoz u SAD, poboljšanje robne razmjene i vanjskotrgovinske bilance Hrvatske prema SAD-u osjetili bi se već i po najslabijem scenariju - samo ukidanju carina. U najboljem slučaju, hrvatski suficit u razmjeni robe i usluga sa SAD-om povećao bi se s prosječnih 3,335 milijardi kuna (2012. - 2014.) na 3,703 milijarde.
Kad TTIP uđe u primjenu, treba očekivati da će Hrvatska povećati izvoz u Ameriku hrane za životinje, lijekova, gnojiva, građevinskih materijala, strojeva i motora, generatora, brodova te oružja i streljiva, a od usluga turizam te istraživanja i razvoja.
Prednosti i nedostaci
Zbog nedostataka u odnosu na SAD, pod pritiskom uvoza iz Amerike, naći će se hrvatski proizvođači voća i orašastih proizvoda, ugljena, nekih lijekova i farmaceutskih proizvoda, računala, mobitela, vozila za prijevoz osoba, željezničkih vozila i opreme, medicinskih instrumenata te raznih aparata, a od usluga nositelji prava intelektualnog vlasništva.
“S promijenjenim carinskim i necarinskim mjerama (u Americi) se otvaraju mogućnosti za hrvatsku mliječnu industriju i njezine sireve”, pišu autori studije o utjecaju TTIP-a na Hrvatsku.
“Trebalo bi pojačati napore za izvoz vina na tržište SAD-a, a bitno povoljnije uvjet e pristupa na američko tržište, a time i šanse rasta veće od prosječnih, imaju riba, te proizvodi prehrambene industrije koji su već godinama prisutni na tržištu SAD-a.”
S TTIP-om hrvatska industrija treba očekivati usklađivanje nazivlja, utvrđivanje rizika (poput zapaljivosti proizvoda), sigurnosti za potrošače, načina proizvodnje i suradnju regulatornih tijela.
Najznačajnije promjene bit će kod tekstila, kemikalija i pesticida, farmaceutike, kozmetike, medicinskih pomagala, vozila. Smanjit će se dupliciranje postupaka prilikom puštanja proizvoda na europsko, odnosno američko tržište. TTIP bi trebao omogućiti pristup američkoj javnoj nabavi europskim, pa time i hrvatskim brodogradilištima, građevinarskim i inženjerskim kompanijama te osobito malim i srednjim tvrtkama.
U Europi je najviše zabrinutosti izazivao predviđeni novi mehanizam zaštite ulaganja, odnosno način rješavanja sporova između ulagača i države.
No, autori studije za MVEP tvrde da će novi mehanizam, koji će zamijeniti stari, bilateralni hrvatsko-američki, za Hrvatsku biti povoljniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....