INTERVJU

Radovan Fuchs: ‘Nadam se da će se svi učenici vratiti u školu za tjedan dana‘

Ministar objašnjava zašto je moralo ovako - kombinacija rada nastavnika u školi i od kuće, uz nedostatak tehničke opreme
Radovan Fuchs
 Goran Mehkek/Cropix

Mlađi osnovci zajedno s maturantima od ponedjeljka kreću na nastavu u škole, izuzev maturanata Primorsko-goranske i Istarske županije koje su donijele izdvojene odluke pa im maturanti ostaju kod kuće. Na online nastavi su svi viši razredi osnovnih škola i prva tri razreda srednjih, dakle većina. Organizacijski je to još jedna visoka prepreka za škole, s obzirom na to da su za pripremu ovakve kombinatorike imali tri radna dana. Za ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa to podrazumijeva još jedan val pritisaka.

Zašto je moralo ovako - kombinacija rada nastavnika u punoj učionici, pa u praznom razredu i od kuće, uz nedostatak tehničke opreme u školama; dokle će to trajati i što nakon toga, razgovarali smo s ministrom u četvrtak nakon sjednice Vlade. U fokusu su mu, kaže, djeca, više nego pritisci odraslih.

- Imam razumijevanja za sve, ali prije svega za djecu. Učinit ćemo sve da i u Sisačko-moslavačkoj županiji i u Zagrebu idu maksimalno sigurno u školu i dobiju obrazovanje kakvo trebaju imati - kaže u razgovoru za Magazin.

U kojem je roku moguće dovršiti gradnju i obnovu škola u Sisačko-moslavačkoj županiji?

- Vjerujem da će to ići jako brzo. Neke će se škole moći obnoviti u nekoliko mjeseci, a za neke će trebati dulje. Evo, pored predviđenih izvora financiranja, jučer je mađarska vlada odlučila financirati gradnju jedne škole, ima još najava sličnih poteza. Ključna je priča u tome da što prije počne izrada dokumentacije, a time i gradnja zgrada.

Roditelji postavljaju pitanje zašto su u ovom trenutku škole zatvorene za većinu učenika, a bile su otvorene kada je epidemiološka situacija bila gora?

- Uz sve mjere koje smo donijeli, mislim da je prvo polugodište prošlo relativno dobro. U zadnjih mjesec dana prije kraja polugodišta, paralelno s rastom brojki u općoj populaciji došlo je do uzlaznog trenda zaraženih učenika, ali nikad se nije dogodilo da imamo više od nekoliko pozitivnih učenika po razredu, što je potvrđivalo našu teoriju da nema horizontalnog širenja unutar razreda.

Međutim, kako su rasle brojke u cijeloj populaciji, morali smo presložiti praznike i napraviti što je moguće da škole budu što dulje zatvorene, a da se ne gubi puno od nastave. Iako se epidemiološka situacija značajno popravila, još ne možemo znati hoće li se ovakav trend nastaviti i zato je ovaj postupni povratak u škole mjera opreza. Prvo s čime će se ići jest popuštanje mjera u školama.

Prije kafića?

- Ili paralelno, ili prije. Škole su u svim zemljama zadnje koje se zatvaraju i prve koje napuštaju mjeru zatvaranja. Možda smo si sada mogli dopustiti luksuz da u osnovne škole dolaze i viši razredi, no ova mjera opreza je dogovor Nacionalnog stožera, nas, županija, naravno, uz blagoslov Vlade. Sigurno je da djeca od prvog do četvrtog osnovne nisu širitelji zaraze. Vjerojatno se ništa ne bi dogodilo niti da smo u škole pustili i više razrede osnovnih, no užasno bi nezgodno bilo da u tom slučaju dođe do pogoršanja epidemiološke situacije u općoj populaciji jer tada bih teško mogao braniti stav o otvorenim školama.

Ovakav je scenarij napravljen prije svega pod pritiskom epidemiologa. Ipak, nisu vas svi poslušali. Primorsko-goranska i Istarska županija donijele su drukčije odluke, a natezanja je bilo i sa Siskom.

- Ne bih to rekao na taj način. Epidemiolozi su u te dvije županije pooštrili mjere. Moglo bi se naći opravdanje za Primorsko-goransku jer su imali najlošiju situaciju, a Istra je donijela odluku kakvu jest…

Da ste vi donijeli odluku, a ne kako sada ispada preporuku, ona bi morala biti primijenjena za sve. Ne bi se dogodilo da se maturante u dvije županije tretira drukčije.

- Tada bi to bila odluka Vlade i napustio bi se model koji se primjenjivao u prvom polugodištu, a koji se pokazao uspješnim, i to ne bi bilo dobro.

Zašto ne?

- Zato što mislim da smo dobro funkcionirali donošenjem pojedinačnih lokalnih odluka, a praksa donošenja odluka o školama na regionalno-lokalnoj razini praksa je u mnogim zemljama EU, a i preporuka svjetske zdravstvene organizacije.

Ispada da je vaša pozicija u ovom izvanrednom stanju savjetodavna jer donosite preporuke koje se ne moraju poštivati. Netko bi zbog toga došao do zaključka da je primjerenije reći da ste savjetnik nego ministar koji donosi odluke.

- Za svaku stvar na terenu županije nas konzultiraju. Zašto to kažem, zato što u konačnici u bilo kojem trenutku uslijed pogoršanja ili poboljšanja epidemiološke situacije može se na nacionalnoj razini donijeti odluka o potpunom zatvaranju ili potpunom otvaranju škola za cijelo područje Hrvatske, pri čemu onda neće biti više odluka na lokalnoj razini. Ipak mi nizu situacija svjesno služimo kao korektiv.

Hoćete reći da tako funkcionira ministar u izvanrednom stanju?

- Da. Mislim da je dobro da smo ovako postavili stvari, a normalno je da nas se konzultira i da sudjelujemo u donošenju odluka jer mi s podacima koje razmjenjujemo s HZJZ-om imamo najbolji pregled.

Možete li od idućeg tjedna osigurati da svi nastavnici provode online nastavu u realnom vremenu, kao što su to primjerice najavile da će učiniti zagrebačke srednje škole?

- Cilj je da se u dogledno vrijeme svim, odnosno što većem broju škola osigura mogućnost izvođenja nastave u realnom vremenu, što pretpostavlja određene tehničke potrebe.

image

Radovan Fuchs
Goran Mehkek/Cropix

Za to sada nema vremena.

- Nije stvar u vremenu, nego u tome da se tehničke mogućnosti ne odnose samo na opremu nastavnika i učenika, nego i koliko mreža može izdržati kada bi više od 400 tisuća učenika istovremeno imao videopoziv sa svojim nastavnicima. Upravo je u tijeku završna isporuka tehničke opreme, no moramo biti svjesni da nisu niti svi nastavnici dovoljno educirani u tom pogledu.

Bilo je vremena. Sredstva su uložena tijekom mandata bivše ministrice, bilo je prilike za organizaciju kvalitetnih edukacija, ali sustavno do toga očito nije došlo. Zašto?

- Bilo je vremena i cijelo vrijeme se radilo, a i bivša ministrica je što se tiče informatičke opreme napravila dobar posao. Osim toga, CARNet je tijekom rujna i listopada održao webinare za sve koji se žele educirati u provođenju nastave u virtualnom okruženju na kojima je sudjelovao 9321 korisnik.

Ovakva je situacija, pogotovo u kombinaciji s dva potresa, teška. Znanstvenici u svojim laboratorijima vole imati nekakve pametne poruke, kod nas u laboratoriju je jedna od njih bila: 'Impossible things we do it once, but for miracle it takes a little bit longer'. A čak i kad budemo imali mogućnost izvođenja online nastave u realnom vremenu, niti tada to neće biti pravi supstitut za nastavu uživo. Naprosto, nije to bez socijalne komponente.

Većina učitelja i nastavnika se s time slaže. Problem je što im je izrazito teško kombinirati nastavu uživo i virtualnu. Hoćete li prihvatiti sugestiju i reducirati nastavne sadržaje?

- Tko god daje konstruktivne savjete, mi ih prihvaćamo. Dobrim dijelom smo početkom godine reducirali sadržaje za online nastavu generalnim izvedbenim kurikulumom. Tada je postojala opasnost da svi odu online i onda smo morali staviti razne scenarije za nastavnike da mogu izvoditi online nastavu.

Kako očekivati od učenika isto znanje, ako im se nudi manje?

- Zato i inzistiramo da djeca budu u školi.

Ali nisu. Što sad?

- To je sada tako i vrijedi, nadam se, za tjedan, dva.

Znači, očekujete da se svi učenici vraćaju na nastavu u škole za tjedan dana?

- Ako ćemo se loviti za riječ, da, ja se nadam da se vraćaju za tjedan dana.

Svi?

- Možda ne svi u svim županijama, ali u onima u kojima bude povoljna epidemiološka situacija, da. Valjda ćemo tada moći ići u varijantu relaksacije, tim više što mjere vrijede do 1. veljače.

Odlično. Zašto se nije išlo u izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju koji ne prepoznaje online nastavu? Nije li to problem?

- Možda i ne prepoznaje za redovitu situaciju, ali ovo su izvanredne okolnosti i temelj za online nastavu definiran je odlukom Vlade o modelima nastave, i to je bilo jedino moguće. Ili smo mogli sjesti i plakati ili čekati da donesemo novi zakon. Njegove izmjene i dopune napravit će se do trećeg kvartala ove godine.

Nastava na fakultetima u ovim okolnostima nekako je pala u sporedni plan. Očekujete li dodatan pad kvalitete visokog obrazovanja?

- Da, pad kvalitete jedna je od realnih prijetnji na pojedinim visokim učilištima. Tim više što online nastava niti na visokim učilištima nije jednake kvalitete kao ona licem u lice. Kad imate nastavu uživo, da ne govorim o nizu vježbi i praktikuma, to je neusporedivo s online metodom. Online je supstitut, nije primjeren kao jedini način izvođenja nastave. Međutim, neka visoka učilišta odrađuju vrlo dobar posao i svu praktičnu nastavu i vježbe imaju uživo.

Tijekom mandata rektora Damira Borasa stvorena je degradirajuća slika najvećeg sveučilišta. Kako kao ministar možete na to utjecati?

- Upravo zato što je najveće sveučilište, očekuje se da ono na uspješan način rješava svoje unutarnje probleme, sukladno autonomiji. U javnosti se sigurno ne stvara najbolja percepcija o Sveučilištu ako se, primjerice, problem rješavanja dekana na Filozofskom fakultetu ne može riješiti gotovo godinu dana. Čovjek bi očekivao da će to ići brže.

Pomislila sam na posljednji primjer, neugodnu snimku zahtjeva rektora da kadetkinja skine masku 'jer je lijepa'.

- Mislim da nema potrebe da to komentiram.

Uz sve, u boljoj ste poziciji u Vladi od vaše prethodnice Blaženke Divjak iz redova HNS-a koja se često sukobljavala s premijerom.

- To ne ovisi o stranci, nego o osobi, a ja sam ipak nekonfliktna osoba. Zasad se takav sukob nije dogodio, a vjerujem da niti neće. Mislim da sukob između ministara i predsjednika Vlade ne bi smio postojati, jer Vlada treba biti homogena, a vodi je premijer. Kada bi došlo do značajnijeg sukoba s premijerom, ja sigurno tada ne bih nikako mogao ostati na mjestu ministra. Ako ne mogu imati harmoničan odnos s premijerom koji me pozvao da budem ministar, onda nema smisla da sjedim u Vladi.

Smetaju li vam napadi bivše ministrice?

- Nisam primijetio. Vjerojatno jer ne pratim društvene mreže, a vi mediji je ne prenosite često. Ali kao što vidite, ja nju ne napadam. A mogao bih na sve strane vikati da je sve skupa njezina krivnja, no to nije moj stil. Ja je još i hvalim.

Kada ne bude epidemije, što će vam biti fokus u resoru?

- Treba promijeniti čitav niz zakona, treba dovesti u sklad sve promjene kako bi sustav bio kvalitetniji i učinkovitiji. Bit ću zadovoljan ako pokrenemo realizaciju zacrtanu Nacionalnom strategijom i nadam se da će plan oporavka biti vrlo brzo odobren. Zamislili smo da sve škole rade u jednoj smjeni, pri čemu bi se primijenio sustav cjelodnevne nastave sa svim njegovim prednostima. Hrvatska je na zadnjem mjestu u EU po vremenu koja nam djeca provode u školi. Relaksirao bi se nastavni plan, a i roditelji jer bi bila preuzeta prehrana i otpale bi domaće zadaće.

O tome se govori 20 godina. Jasno da su sada dostupna sredstva fondova EU, no nije li ta priča još uvijek ptičica na visokoj grani?

- Ovaj put je drugačije. Dokumenti su konkretni i kad dobijemo blagoslov Bruxellesa, realno je moguće očekivati početak škologradnje od iduće godine. Gradove i županije već upoznajemo s tim planom.

Škole ćemo u tom slučaju imati, a hoćemo li i nastavnike? Ravnatelji sve teže dolaze do njih.

- Naravno da postoji kroničan nedostatak pojedinih struka, prije svega matematičara kojih se malo upisuje, a i imaju puno bolje plaće na tržištu rada.

Rješenje?

- Pokušati stimulirati upis i omogućiti im dobro mjesto za rad. Plaća u školi je problem. No nemam u ovom času čarobnu formulu da bih rekao da li i kako napraviti razliku u primanjima pojedinih nastavnika, odnosno je li to uopće rješenje. To je kao da me pitate što možemo napraviti da povećamo broj liječnika. Možemo povećavati upis, time i broj diplomiranih, ali ne možemo spriječiti da odlaze vani, gdje su bolje plaćeni.

Čini li vam se da bi vam danas bilo lakše na ovoj poziciji da ste prije desetak godina, kada ste bili ministar, uspjeli odraditi neke stvari?

- Nekako me svaki put zapadne da je, kada sam ministar, situacija u zemlji izrazito komplicirana. Kad sam prvi put bio ministar, imali smo najgoru moguću recesiju i proračun ministarstva bio je takav da su postojala sredstva gotovo isključivo za podmirenje plaća u sustavu obrazovanja i znanosti. Nikakvu opremu nismo mogli nabavljati, bilo je u pitanju financiranje projekata. Ako se sjećate, tada smo podigli PDV s 22 na 23 posto pa nam je oporba vikala 'harač'. Sada PDV iznosi 25 posto, ne odlukom ove Vlade. Međutim, da su tada donesene neke promjene, poput zakona o sveučilištima, sada bi nam sigurno bilo lakše. No, bolje da ne evociramo uspomene.

I sada rade kočnice sveučilišnog lobija.

- Ne znam hoće li biti dovoljno jake. Treba sjesti i ozbiljno pristupiti pisanju novih zakona. Ono u što sam apsolutno uvjeren s protokom od deset godina jest to da je rješenje za golemi broj problema u visokom obrazovanju postavljanje financiranja visokih učilišta na principu programskih ugovora, ali ne ovih kakvi su sada, jer to nisu programski ugovori, već 'kvazimodovski' programski ugovori. Trebaju nam ozbiljni programski ugovori koji uključuju sve, od materijalnih troškova do svih drugih aktivnosti sveučilišta.

Što planirate sa Zakonom o školskim udžbenicima?

- I to je loš zakon, lošiji od onoga ranije. On je stvorio probleme u odabiru, financiranju i korištenju udžbenika. Definitivno ga treba mijenjati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 20:01