Pula bi nakon 90 godina opet mogla dobiti električni tramvaj. Vozio bi od Mandrača na ulazu u Pulu iz smjera Vodnjana pa sve do Pragrandea u smjeru Medulina. U 15 minuta prošao bi cijeli centar grada s nekoliko postaja i tako bi se uvelike riješile gužve u prometu. Posebno u srcu turističke sezone. Taj projekt već pet godina razrađuje ugledni pulski inžinjer elektrotehnike Livio Nefat sa svojim timom - Ivanom Skolom, Benjaminom Kostešićem, Davidom Orlovićem i Darijem Jagićem, a konačno je sluh za njega pronašla nova pulska vlast.
Naime, pulski gradonačelnik Filip Zoričić predstavio je projekt nadležnom Ministarstvu prometa, a za izradu idejnog rješenja bit će osigurana sredstva iduće godine u pulskom proračunu koji će biti uskoro na gradskom vijeću. Također, kako nam je rekao Zoričić, projekt će biti kandidiran na europske fondove.
Nefat veli da su taj projekt godinama predstavljali Gradu Puli i Istarskoj županiji, no ideja je tek sad pala na plodno tlo. Inače, u Puli je tramvaj prometovao od 1904. do 1934. godine.
Infrastruktura
- Nema nikakvog razloga da se to ne realizira jer imamo gotovo svu infrastrukturu. Naš smo projekt nazvali Tw, a odnosi se na preporod cijelog javnog tračničkog prometa u Istri koji bi bio inovativan, multimodalan i ekološki neutralan. Što se tiče samog tramvaja, dio infrastrukture već postoji. Zamislili smo da bi tramvaj prometovao od Mandrača s prvom stanicom na željezničkom kolodvoru te bi prometovao po aktualnim željezničkim tračnicama koje vode po rivi sve do lučke uprave. Za to smo već dobili suglasnost HŽ Infrastrukture.
Tu bi se preusmjerile prema glavnoj pošti i tržnici, pa sve do Pragrandea. Vozila bi dva tramvaja za početak od 6 do 24 sata tako da bi se u noćnim satima po mogućnosti mogao odvijati i teretni promet vlakovima po Rivi bude li za to potrebe - entuzijastično nam objašnjava ideator i voditelj projekta arhitekt Nefat.
Neke preliminarne brojke kažu da bi projekt mogao stajati oko 70 milijuna kuna.
- No za to treba napraviti detaljnu cost benefit analizu. Vjerujem da bismo to mogli znati iduće godine u ovo vrijeme kad bi se dokumenti mogli podastrijeti pulskom gradskom vijeću. Također, razradili smo i drugi dio projekta, a to je trasa tramvaja sve do Zračne luke Pula koja također već postoji. Isto tako, kad bi zaživio Muzil, jedna trasa bi vodila i do tamo, kao i do Monumenti i Svete Katarine i budućeg terminala za kruzere s druge strane pulske luke - istaknuo je Nefat.
Veli da je velika prednost projekta ta što dio infrastrukture već postoji, što su riješeni imovinsko-pravni odnosi i što je postojeća trasa već ucrtana u planove.
Modernizacija
- Ali to je samo jedan manji dio našeg ukupnog projekta. Po našem planu, paralelno s tramvajskom prugom, uredile bi se biciklističke, pješačke i romobilske staze. Isto tako, predlažemo i gradnju trase željezničke pruge prema Medulinu i dalje prema uvali Kuje u Ližnjanu. Prije svega zato što je Medulin jedna od najposjećenijih destinacija u Hrvatskoj, uvala Kuje u Ližnjanu bi se tako na najkraći mogući način morem mogli spojiti s Cresom i Lošinjem.
Isto tako, trebalo bi aktivirati i željezničku trasu od Kanfanara do Rovinja. Apsurdno je stanje da je krajem 19. stoljeća gradnjom željezničke pruge počeo turizam u Istri, a danas u Istru dolazi 4,5 milijuna turista godišnje, a gotovo nitko vlakom - ističe Nefat.
Smatra da bi se u Istri uz najavljenu modernizaciju pruge od državne granice pa sve do Pule trebali nabaviti i vlakovi na vodik.
Infrastruktura postoji
Zanimljivo je da je čitava infrastruktura- tramvajska i željeznička u Istri odavno izgrađena. Tramvajska nije u funkciji od davne 1934. godine kada su tramvaje u gradskom prijevozu zamijenili gradski autobusi. A tramvaj je ulicama najveće austrougarske vojne luke prometovao od 1904. godine. Taj je projekt naručilo 1897. godine tadašnje resorno austrougarsko ministarstvo te je projekt izradio inženjer Rudolf Urbanitzki iz Linza. Radove je izvela tvrtka Jakoba Ludwiga Muenza, koji je zaslužan i za gradnju velebnih vila u Kolodvorskoj ulici.
Tada je izgrađena električna centrala, a prva vožnja tramvajem bila je 23. ožujka te godine. Već tog prvog dana, kažu arhivi, u Puli se tramvajem vozilo 6.500 osoba. Mjesečno je pulski tramvaj prodao i do 100 tisuća karata, a tramvajem se moglo na plažu, u Šijansku šumu, po gradu. Sve je bilo brzo dostupno. Trasa tramvaja bila je dugačka sedam kilometara, a plan je čak i bio da se ona produži do obližnje Fažane i Vodnjana. Za razliku od drugih hrvatskih gradova gdje je u to vrijeme postojao tramvaj, ovaj u Puli od početka je bio na električan pogon, dok su u drugim gradovima tramvaje vukli konji
'Najbolje rješenje'
Ono što predlaže Nefat sa svojim timom je zapravo već sve poznato. Tramvaj je i tada išao po šinama predviđenima za vlakove kako bi iste kolosijeke mogla koristiti oba prijevozna sredstva. Zato Nefat smatra da je to najbolje rješenje. U slučaju da se opet aktivira veća gospodarska djelatnost u Uljaniku, isti bi se kolosijek mogao noću koristiti za teretni promet budući da sadašnja trasa željeznice, koja bi se koristila za nove tramvaje, ulazi u prostor brodogradilišta kod lučke uprave. Baš tamo bi se tramvaj „odvojio” od sadašnje željezničke trase te bi na tom dijelu trebalo izgraditi novu liniju do Pragrandea.
Inače, nekada su u Puli postojale tri linije. Prva je vozila na rubnim dijelovima grada od željezničkog kolodvora pa sve do Stoje. Vožnja je trajala 19 minuta. Druga je bila u centru grada, ma vozila je od današnjeg Doma hrvatskih branitelja pa sve do ispod Arene, a ta je vožnja trajala 8.5 minuta. Treća linija je uvedena pet godina kasnije, a startala je iz današnje Ulica starih statua pa sve do Šijanske šume.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....