STRAVIČAN ČIN

Psihijatri: Sve upućuje na osobu s traumom koja nije dobila pomoć institucija. Imamo jedan termin za to, karakterističan je za majke

Potraga za trogodišnjom djevojčicom koju je 34-godišnja majka bacila u Savu traje već treći dan

Potraga za djetetom

 Hrvatski Crveni križ/Cropix

Potraga za trogodišnjom djevojčicom koju je 34-godišnja majka bacila u Savu traje već treći dan sata.

PROČITAJTE VIŠE Majku sumnjiče za teško ubojstvo: ‘Govorila mi je da će sve biti u redu, ali to je bila maska. Bila je rastrgana, sve zbog jedne tužne priče...‘

Žena je uhićena zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva bliske osobe, a sve službe na terenu neumorno tragaju za nesretnim djetetom.

Teško je razumjeti ovaj čin pa smo kontaktirali psihijatra prim. dr. sc. Gorana Arbanasa iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

image

Goran Arbanas

Tea Cimaš/cropix/

- S konkretnim slučajem nisam upoznat osim naslova koje sam vidio u medijima, a i inače ne komentiramo konkretne slučajeve pa o ovoj temi mogu govoriti isključivo načelno - rekao je prim. Arbanas. U sličnim slučajevima, govori liječnik, počinitelji su osobe s duševnim bolestima, bilo depresijama ili psihozama, ili naprosto psihopati, zli ljudi.

image

Spasilačke službe na terenu

Željko Puhovski/Cropix

- Postoji termin koji se zove prošireno samoubojstvo i on je gotovo karakterističan za majke. Dakle, one se odluče počiniti suicid zbog psihičkih problema, osjećaja bezizlazne situacije. No, smatraju da je i djetetu bolje da ga nema u tim okolnostima - govori prim. Arbanas. Naravno, to je pogrešno i najčešće je riječ o osobama koje nemaju podršku partnera, uže ili šire obitelji, prijatelja.

- Osjećaju se sami, napušteni, ne vide kako izaći iz situacije osim sve okončati. Zato je podrška važna - dodaje psihijatar. Smatra da su dva ključna sustava podrške - ona okoline i institucija.

image

Potraga za nestalom osobom kod Jankomirskog mosta

Tomislav Krišto/Cropix

Ne stigmatizirati

- Kao društvo se moramo više angažirati. Ako primijetimo da se nešto događa sa susjedom, da nije psihički u redu, da se mijenja, molim vas, prijavite to. Lakše je riješiti problem kada je na početku, nego kad uzme maha - naglašava prim. Arbanas. Napominje kako smo dužni prijaviti sumnju, a institucije su te koje će provjeriti.

- Bolje je prijaviti i pogriješili, nego okrenuti glavu jer kad se dogodi zlo, povratka nema - kaže prim. Arbanas. Dodaje da nikada nije sve crno-bijelo te je nužna procjena psihijatara u svim slučajevima gdje roditelji naude svojoj djeci ili pokušaju isto. - No, apeliram na sve da se ne stigmatiziraju osobe za koje se dokažu psihijatrijske bolesti - zaključuje Arbanas.

Senka Sekulić, psihologinja koja više od deset godina radi s osobama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje, naglašava da je sada prva i najvažnija stvar da se traži i pronađe dijete, a potom da se otkrije što se dogodilo, kako bi se bolje razumjelo što se dogodilo i adekvatno odredilo postupanje u ovoj, ali i brojnim drugim situacijama.

image

Senka Sekulić

Dragan Matić/Cropix

Životne muke

- Premalo je informacija da bismo nešto relevantno mogli zaključiti - komentira Senka Sekulić, ali i to malo informacija nedvojbeno govori da je čin ove žene proizašao iz neke velike životne muke: - Jer, da netko uđe u hladnu, brzu vodu i dovede i dijete i sebe u takvu opasnost ne može biti ništa drugo nego mjesto muke i boli. Nitko tko ovo napravi ne napravi to zato što je svirep, zao, nasilan ili agresivan, nego zato što je očajan i ne vidi izlaz iz svog kruga očaja i očito ga ne može vidjeti od svoje teške boli, a, kao što je rekao kolega Bagarić, postoji šansa da žena ima i poteškoće s mentalnim zdravljem, što joj je onemogućilo da pronađe izlaz.

PROČITAJTE VIŠE Širi se potraga na još jednu županiju, policija ispituje cijelu obitelj, majka u pritvoru: ‘Da, pronašli smo je mokru...‘

Ovakav čin upućuje na osobu s velikom traumom koja nije dobila podršku od institucija i sustava, kao što je nemaju ni mnogi drugi kojima je pomoć nužna. Kakvi god da su bili uvjeti života ove žene, ne smijemo zaboraviti onaj glavni kontekst koji daje država: da ljudi nemaju gdje i od koga dobiti pomoć kad ih problemi previše pritišću, kad se nađu u bezizlaznim situacijama. I neke bezizlazne situacije ovako tragično završe.

image

Interventna policija

Željko Puhovski/Cropix

Ovoj je ženi nužna sva moguća pomoć jer takozvani produženi suicid izraz je najdubljeg očaja. I zbog nje i zbog svih ostalih žena koje se nalaze u teškim i ugrožavajućim situacijama, gdje država ili često diže ruke od njih ili je naprosto nema kad se treba uključiti. U tragediji ovog djeteta i ove žene sustav i društvo bez potpore neraskidivi su dio ove priče."

‘Nije dobro upuštati se u jednostavne i jednostrane interpretacije‘

Bez bilo kakvih ocjena bilo kojeg konkretnog slučaja isključivo općenito nam je komentirala i doc. dr. sc. Nadica Buzina, pročelnica Zavoda za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.

‘Ubojstvo djeteta je tragedija koja uznemiri cjelokupnu javnost, postavlja niz pitanja pred laike i stručnjake jer je riječ o tragičnom događaju počinjenom od osobe koja bi dijete trebala najviše zaštititi.

U ljudskoj je prirodi da roditelj štiti dijete od negativnih utjecaja okoline, od agresije drugih i kada roditelj ozljedi ili ubije svoje dijete svi tada nastoje tražiti „rane znakove“, odnosno tražiti elemente koji su na neki način mogli nagovijestiti da će se zlo dogoditi.

Nije dobro, upuštati se u jednostavne i jednostrane interpretacije, u većini slučajeva, vrlo kompleksne situacije.

Prije svega bitno je provesti opsežno kriminološko istraživanje koje će pokušati razjasniti sve čimbenike koji su doveli do počinjenja djela. Važni su svi podaci o ranijem ponašanju, eventualnom liječenju jer teška kaznena djela na štetu djece od strane roditelja mogu i ne moraju upućivati na neki psihijatrijski poremećaj.

Laici će reći da zdrava osoba neće „dignuti ruku“ na vlastito dijete, a ipak se i to u realitetu događa. Samo mali postotak onih koji su počinili kaznena djela na štetu djece, uključujući i ona najteža, su imali ozbiljne psihičke smetnje radi kojih je ocijenjeno da su djelo počinili uslijed bolesti, da nisu mogli razumjeti što čine i da im je zbog toga potreban forenzički tretman.

Teška egzistencijalna situacija, gubitak posla, maritalni konflikti, krizne reakcije mogu dovesti do sloma obrambenih mehanizama i mogu biti trigeri za nasilno ponašanje, ali ne i dostatni uzroci ovakve tragedije.

Osim trigera bitna je ličnost počinitelja, odnosno predispozicija za agresivno reagiranje, kapaciteti za rješavanje i prevladavanje kriznih situacija kao i adaptacijski mehanizmi u rješavanju životnih teškoća.‘ (Ivana Krnić)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. siječanj 2025 11:36