PRVA SUSTAVNA ANALIZA GOVORA HRVATSKIH POLITIČARA Dva najbolja oratora su Mesić i Sanader, evo kako stoje Milanović, Karamarko i Petrov

Najbolji govornici među političarima u Hrvatskoj su Stipe Mesić i Ivo Sanader. Oboje imaju sposobnost formirati poruku kratko i jasno, ali to rade na potpuno različit način: Sanader je to činio na temelju dobrog akademskog backgrounda i poznavanja političkih prilika u zemlji i svijetu, a Mesić na temelju instinkta i retorike umotane u humor - objašnjava Vinka Drezga uoči sutrašnje promocije svoje knjige “Politička retorika u Hrvatskoj”.

Analizirala i Clintona

Budući da je još kao novinarka dopisnica iz Bruxellesa i Fullbrightova stipendistica u Americi (magistrirala je na temu “Govor Billa Clintona u svjetlu Platonove filozofije”) uočila razlike između govora naših i inozemnih političara, odlučila je temeljitije izučiti strukturu domaćeg političkog govora i doći do odgovora odakle crpe inspiraciju. Došla je do zanimljivog zaključka: politička retorika u nas dobrim je dijelom nadahnuta narodnom baštinom starih slavenskih guslara.

Ukroćeni totalitarac

Dok je, prema njezinu opisu, govor Stipe Petrine primjer verbalne hajdučije i podsjeća je na gorštačke likove iz Matavuljeva romana “Bakonja fra Brne”, Slavko Linić je ukroćeni totalitarac. Čovjek koji je, prema pričama, bacao pepeljare za vrijeme partijskih sastanaka, u novije vrijeme pokazao je zavidnu razinu sklonosti da uči i uskladi se s demokratskim miljeom, što, zaključuje Drezga, nije tipično za zrele pojedince.

Stier i Picula

- Primjer narodne tradicije slavenskog guslarstva, koju karakterizira pojednostavljena percepcija života kroz binarni skup crno - bijelo, dobro - zlo, svjetlo - tama, očita je u zadnjoj predizbornoj kampanji i formuli mi ili oni. Danas je govorništvo poput slavenskoga pjesništva koje je govorilo o borbi protiv Turaka - objašnjava Vinka Drezga, po kojoj je jedan od političkih aktivista u kojem ne vidi elemente epike Vilibor Sinčić.

Drugi politički diskurs po Drezgi leži u tradiciji totalitarnog sustava njegovanog u socijalističkoj Jugoslaviji.

- On se očituje u kratkim i efektnim, lako pamtljivim formama, a jedna od najupečatljivijih je: EU nema alternative. Ta forma lako ulazi u uho, no počiva na imperativnom nametanju - dodaje autorica. Drugi je primjer iz nedavne kampanje: “Nema povratka na staro”.

- Da ne biste krivo shvatili, svi ovi elementi prisutni su kod svih političkih opcija. Ako želite imati konstantnu napetost, koristit ćete se formulama zastrašivanja, ili mi ili oni. U 2015. Hrvatska to sigurno ne zaslužuje - napominje Drezga. Pritom je optimistična jer se oslanja na postojeću struju eurokratskog govora, sklonu spustiti retoriku na racionalnu razmjenu argumenata, bez vulgarizama i vrijeđanja. Kao dobar primjer navodi Davora Stiera i Tonina Piculu.