RAVNATELJ OSNOVNE ŠKOLE U OSIJEKU

Prozvan zbog horor pripovjetke: ‘Je li moguće da netko tko piše o kanibalizmu boravi nasamo s našom djecom?’

Pretpostavku kojom se od Školskog odbora traži ostavka ravnatelja, među ostalim i zbog njegova stvaralaštva, doznajemo, istraživat će Prosvjetna inspekcija

Neprihvaćeno izvješće o radu u protekloj školskoj godini, kojim je potkraj lipnja kulminiralo jednogodišnje nerazumijevanje između dijela kolektiva i Školskog odbora OŠ Franje Krežme u Osijeku s jedne strane te njezina ravnatelja Marija Berečića s druge, pokrenut će, čini se, lavinu događanja na koje je malo tko računao. Prijepori o načinu na koji je Berečić obnašao dužnost ravnatelja doveli su do toga da dio članova Školskog odbora od njega neslužbeno zatraži da sam podnese ostavku, što je on odbio, i tu bi priči manje-više bio kraj da se odjednom nije pojavila predstavka (anonimna!) koja je, kako doznajemo, zaprimljena i u Prosvjetnoj inspekciji, i koje će se, kako nam je rekla Jasna Galić Minarik, “nadzorno istražiti kad počne nova godine”.

“Anonimka” u čiji je posjed došlo uredništvo Jutarnjeg lista obiluje i brojnim drugim optužbama na Berečićev račun. Proziva ga se da je manipulator, da ucjenjuje radne kolege, da je agresivan ako mu se oponira, da uhodi ljude i služi se lažima...

Motiv za prozivku

Danas dio ljudi u kolektivu i u Školskom odboru smatra da je on nesposoban i nekompetentan za dužnost ravnatelja, pa su mu neslužbeno, a nakon pritužbi koje su dobili, predložili i da sam podnese ostavku, no on to nije učinio. Dapače, smatra da za to nema razloga

- S roditeljima sam razvio dobar odnos, kao i s cijelim kolektivom i učenicima. Moguće probleme uspješno rješavamo u školi, i to zajednički. Činjenica da je riječ o anonimnom pismu dovoljno govori o istinitosti tvrdnji koje donosi. Ni jedna od navedenih optužbi ne stoji, kaže Brečić, i tu bi manje-više sve završilo da se Berečić ne proziva i zbog dijelova zbirke priča ‘Željezna horda’ koju je objavio 2004. godine, a u kojima se opisuje scena kanibalizma. Spominjanje djece u toj priči koja se može pronaći i pročitati na internetu (mi donosimo izvadak) bilo je motiv za pitanje podobnosti osobe koja to piše za obnašanje funkcije ravnatelja i rad s djecom.

Jesu li djeca sigurna?

“Da li je moguće da on nekada boravi nasamo s djecom? Koliko su djeca sigurna u toj školi? Tko nas može zaštititi?” pita se anonimni autor predstavke o kojoj će se, očito, raspravljati u osječkim prosvjetnim institucijama.

Mario Berečić rođen je 1971. godine u Osijeku, no odrastao je i veći dio života proveo u Petrijevcima.

Nakon odrađenog mandata kao lektor za hrvatski jezik i književnost u mađarskom gradu Baji na Višoj školi - Pedagoškom fakultetu Eötvös József, vraća se u Hrvatsku te se zapošljava u Slavoniji.

Problem u prijavitelju

- Roditelji mogu biti spokojni jer riječ je o fikciji. Umjetnički se smiju i mogu izražavati svi, ako ne krše zakon. Otkako je priča ‘Željezna horda’ objavljena (prvi put u istoimenoj elektroničkoj knjizi 2002., drugi put kao papirnato izdanje Pedagoškog fakulteta u Baji 2004., treći put kao prijevod knjige na mađarski 2007.), radio sam u osnovnoj školi i na fakultetu te nije bilo slučajeva ugrožavanja djece ili bilo koga u okolici. I zbirka priča i sama priča ‘Željezna horda’ prepoznata je u kulturnoj javnosti kao književnost, čak je prijevodom prešla granice Hrvatske. Osim toga, mnogo je pisaca i pjesnika koji rade u školama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama, a u čijim bi se djelima pronašli brutalniji prizori, primjerice kod Zorana Ferića. Priča se u cijelosti mora pročitati da bi bila pravilno ocijenjena - odgovorio nam je Berečić.

Oni s kojima smo razgovarali a koji poznaju situaciju o ovoj školi kažu da Berečić ni na koji način scene iz svojih pripovijetki nije projicirao u stvarnost. No dodaju da Berečić ima pomalo čudne metode i pristup radu, na što se mnogi još uvijek nisu navikli.

- Razgovarali smo o tome i s nekim osobama s osječke književne scene, kojima je poznata i ova problematika u samoj školi, ali i književni rad ravnatelja Berečića.

- Osobno mi možemo nečiji rad cijeniti ili ne cijeniti, ali mislim da je ovdje ključno to da li on svoju prozu ili poeziju nameće kolektivu i učenicima. No ako on to ne čini, onda mislim da problem ima onaj koji ga je prijavio - rekao nam je jedan naš sugovornik.

Novinar i književni kritičar Glasa Istre Dario Šišović, koji je objavio i recenziju Berečićeve “Željezne horde”, smatra da je riječ o jednom od najtalentiranijih pisaca fantastične književnosti u Hrvatskoj.

Primitivno i besprizorno

- Njegov originalni pristup potaknuo je i neke mlađe autore da počnu propitivati motive nacionalne i regionalne povijesne baštine s aspekta fantastične književnosti. Što se tiče spočitavanja za koja čujem, mogu reći da ih smatram suludim, primitivnim i besprizornim... Ako se vratimo u nešto dalju povijest, imamo primjer Josipa Kozarca i njegovih junaka uz koje se uvijek vezao alkoholizam, pa ne možemo zbog toga reći da je on zagovarao alkoholizam i davao djeci da piju. Povijesni romani Ivana Aralice iz njegova ranijeg perioda imaju otprilike isti deskriptivni model poput ovoga što piše Berečić, a Aralica je istovremeno bio cijenjen i omiljen srednjoškolski profesor. Danas imamo Zorana Ferića koji prilično slobodno piše, a bez problema radi i predaje u školi. Ako netko ustraje na osporavanju Berečićeva književnog stvaralaštva kao argumentu za njegov profesionalni rad, treba biti spreman suočiti se s gnjevom hrvatske književne javnosti - rekao je Šišović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 10:47